Vrijeme je da crnogorska kulturna scena skine koprenu zaborava sa lika i djela Mila Boškovića

U okviru sedmih dana Mila Boškovića koje u Kolašinu realizuju JU Narodna biblioteka “Ljubo Anđelić” i Centar za kulturu Kolašin upriličen je okrugli sto posvećen stvaralaštvu Mila Boškovića. 

Otvarajući okrugli sto bibliotekarka JU Narodne biblioteke „Ljubo Anđelić“, Danijela Đukić podsjetila je kako je došlo do začetka ove značajne kulturne manifestacije. 

- Sve je počelo prije sedam godina, pitanjem - Ko je pjesnik čija je bista gotovo zaboravljena godinama stajala u jednom kolašinskom parku? To pitanje otvorilo je prostor za mnogo veće traganje. Traganje za čovjekom, književnikom i njegovim djelom. Istražujući zaostavštinu Mila Boškovića, saznali smo da on nije bio samo zaboravljeni zavičajni pisac. O njemu se govorilo i pisalo, a bio je zastupljen i u brojnim antologijama. Međutim, ono što je nedostajalo, rekla bih, je kontinuitet u proučavanju i vrednovanju njegovog djela, a posebno je izostajalo interesovanje za njega u njegovom rodnom Kolašinu. Nakon što smo se upoznali sa njegovim djelom i sagledali značaj njegovog književnog nasljeđa, 2019. godine napisali smo projekat koji smo uputili Ministarstvu kulture i medija. Dobili smo podršku resornog ministarstva, ali i podršku Opštine Kolašin i Javne ustanove Centra za kulturu Kolašin i započeli manifestaciju koja traje već sedam godina. Tokom prethodnih šest godina, nastojali smo da ime i djela Mila Boškovića približimo čitaocima, podstaknemo interesovanje za njegovu književnu zaostavštinu i stvorimo prostor za njeno dalje istraživanje. Raspisali smo konkurs za pjesničku nagradu Milo Bošković, koji već sedam godina okuplja veliki broj autora u zemlji i regionu - podsjetila je Đukić.

Đukić je ukazala da su naišli na podršku brojnih saradnika i prijatelja. 

- Među njima posebno mjesto zauzima počivši Bogić Rakočević, koji i prije pokretanja manifestacije pisao i govorio o Milu Boškoviću. A našu inicijativu Bogić Rakočević podržavao je od samog početka. Za tri naša zbornika Bogić je napisao predgovore doprinoseći njihovom značaju i afirmaciji pjesnika čiji su radovi u njima zastupljeni. Danas, kada više nije sa nama, sjećamo ga sa zahvalnošću i poštovanjem. Njegova ćerka, uvažena Ksenija Rakočević, učesnica je okruglog stola, tako da je danas nastavljena veza njihove porodice sa ovom manifestacijom - dodala je Đukić. 

Prof. dr Tatjana Đurišić na okruglom stolu je govorila o strukturi i funkciji lirskog subjekta u poeziji Mila Boškovića. 

- U Crnoj Gori vi nemate pravo na svoj individualni mikrokosmos, vi nemate pravo da svoje ja stavljate ispred svih ostalih. To je prosto nedopustivo jako dugo. Kad pratite istoriju crnogorskog romana vi vidite koliko je to epsko načelo, u suštini plemensko načelo snažno i koliko sputava razvoj čiste lirike. Za čistu liriku lirsko ja je ključni konstitutivni element. Mislim da je Milo Bošković tu ozbiljno pomjerio crnogorsku poeziju. Prostorni nizovi u ovoj lirici takođe su podređeni lirskom ja. Ono je toliko superiorno i toliko nadmoćno da, bukvalno, sve što se oko njega kreira jeste samo projekcija subjektivna, odraz toga lirskog ja i tog njegovog hipersenzibiliteta. Meni je bilo jako zanimljivo vrijeme sa stanovišta lirskog subjekta zato što imate lično vrijeme koje protiče, to je to subjektivno vrijeme. Ono je uvijek relativno i, vi znate i sami, psihička stanja utiču na proticanje vremena veoma ozbiljno. Nešto traje jako kratko, nešto traje jako dugo, a objektivno može se raditi o istom vremenskom intervalu. Osvajanje tog subjektivnog vremena u crnogorskoj književnosti ide jako sporo, kao osvajanje subjektiviteta, pa je zbog toga poezija Mila Boškovića jako bitna. Onda nije samo u pitanju subjektivno vrijeme, što je za liriku normalno, nego je u pitanju osvajanje nekog vremena koje bi se moglo nazvati metafizičkim, koje on pomjera s one strane prostora i vremena. Upravo zbog toga je on dobar što spaja crnogorsku književnost sa nekim evropskim pjesničkim modelima - ispričala je Đurišić. 

Đurišić je dodala da se uprkos takvoj inovativnost ne poklanja dovoljno pažnje stvaralaštvu Mila Boškovića. 

- Crna Gora nije u stanju Njegoša da tretira kako treba, a kamoli Mila Boškovića. Tolika nesposobnost sociokulturne zajednice da vodi računa o sopstvenim vrijednostima, o sopstvenim ljudima, teško da je zabilježena igdje u svijetu - poručila je Đurišić. 

Mr Ksenija Rakočević govorila je o poziciji žena u poeziji Mila Boškovića. 

- Vidjećete da u poeziji Mila Boškovića ne postoji jedan konkretan lik. Ne postoji jedinstvena slika žene. Ne postoji prikaz samo jednog pojavljivanja. Odnosno žene se u ovoj poeziji pojavljuju kao majka i kao stvoriteljka i kao biće koje pokreće. Ali i kao ono biće koje nosi sa sobom razornu silu. Zato moje pitanje, kada sam krenula da čitam ovu poeziju, nije bilo kako pjesnik, odnosno lirski subjekt vidi ženu, već šta je sa njom u toj poeziji. Dakle šta se događa sa njenim glasom unutar tog pogleda? Da li taj glas postoji unutar tog pogleda? Ili je ona samo predmet muškog pogleda, muške želje, odnosno onog lirskog subjekta koji sve vrijeme pjeva o njoj.  Žensko tijelo je jako zanimljiva tema u poeziji Mila Boškovića. U njegovoj pjesmi Dan stvaranja slike sunca i rijeka su povezane sa tjelesnim i sa onim ženskim načelom koje možemo povezati sa mitom o Demetrinoj ćerki Persefoni, koja ide u Had, ide u podzemni svijet i kad ona ode, sve na svijetu, odnosno sve na planeti Zemlji, prestaje da rađa. U momentu kad se ona ne vraća kod svoje majke, ponovo se pojavljuje zelenilo. Tako da mislim da se možemo nasloniti na tu grčku mitologiju i u ovom smislu metatekstualnosti. Mislim da je Milo Bošković bio jako potkovan i da je znao puno toga o mitologiji - ispričala je Rakočević.

Mr Bojan Minić napravio je fonostilističku analizu stvaralaštva Mila Boškovića. 

- Čast mi je da kao Kolašinac mogu da prisustvujem ovom skupu kao u neku ruku domaćin i moram izraziti zahvalnost što je konačno došlo do toga da se posveti ozbiljnije naučno proučavanje rada i djela Mila Boškovića. Žalosno je to što, eto, čak ni ja koji sam studirao književnost i to do prije dvije, tri godine nijesam znao za njegovu poeziju i dijelom je to i uzrok ovoga što je i kolega rekao da kad je počeo da piše rad o ovome, jedva je našao knjige. Na Filološkom fakultetu je nema, ja sam nekako uspio da iskopam zajedno s njima dvije prozne i dvije knjige poezije u dosta lošem stanju i mislim da je vrijeme, između ostalog, da se obnove ta izdanja da se, osim tih antologija, što je odlična ideja, da se možda ponovo odštampaju ta dijela - istakao je Minić. 

Mr Nataša Peković ukazala je na metatekstualnost kao strategiju lirizacije u romanima Tivaida i Obnova kruga.

- Milo Bošković uvodi lirski momenat u svoje romane. Romani Tivaida i Obnova kruga pored toga što zaista predstavljaju epske strukture, u njima je prisutan i mogu slobodno reći dominantan proces lirizacije narativne paradigme. Šta to u stvari znači? To u stvari znači da je to što se prepoznaje kao epska struktura u stvari što se prepoznaje kao prozni tekst podvrgnuto procesima pjesničkog uobličavanja. Na koji način? Svi elementi su podvrgnuti dopunskom lirskom kodu, odnosno lirizaciji od pripovjedačke situacije do formiranja ideoloških i psiholoških tačaka gledišta. Metatekstualnost je jedan od mehanizama lirizacije narativnog teksta. Sama metatekstualnost, u stvari podrazumijeva određena ponavljanje. Jer prosto negdje pozivanje na bilo koji drugi umjetnički tekst znači ponavljanje, a ponavljanje u osnovi lirike kao književnog roda, jedna od osnovnih lirskih načela je u stvari to ponavljanje, u stvari ta ritmizacija. Milo Bošković u ova svoja dva romana uspostavlja metatekstualnu vezu prije svega sa Biblijom kao prototekstom, a onda sa njegovim epsko-herojskim etosom i sa narodnom književnošću - saopštila je Peković. 

Prof. Edin Smailović takođe je ukazao na potrebu da se više pažnje posveti stvaralaštvu Mila Boškovića. 

- Milo Bošković je zapravo neko koga po mom mišljenju tek treba proučavati i mislim da je imao takođe jednu veliku, veliku sreću, a to je da su razne ideologija, sve su bile pogrešne, makar u Crnoj Gori, a i šire, ja bih rekao da nisu ni razumjeli Mila Boškovića, pa samim tim nisu stigle da ga ideološki, oboje ideološki iskoriste i ideološki unište. U tome je važnost njegovog književnog djela. Mislim da crnogorska književna nauka, ali ne samo književna nauka, puno duguje Milu Boškoviću, duguje da reaktivira njegovo djelo. Jer je bio po meni prije svega hipermoderan za vrijeme u kojem je stvarao, nažalost poživio je toliko koliko je poživio, ali je vrlo važno da crnogorska kulturna scena skine tu koprenu zaborava sa njegovog lika i djela - kazao je Smailović. 

Mr Andrea Kovačević predstavila je poetičke postupke u romanu „Ikar sa Itake“ Mila Boškovića. 

- Milo Bošković je bio mnogo bolji pjesnik nego što je to bio romanopisac, odnosno prozaista, ali se na primjeru njegovih romana Obnova kruga i Ikar sa Itake jasno vidi postupak poetizacije narativnog teksta. Dakle, sve je u kodu lirizacije i to je dominantni postupak kojim on kreira svoje rukotvorine. Ono što je prisutno kad je u pitanju taj domen poetizacije jeste junakov doživljeni govor, odnosno unutrašnji monolog. Sve se prelama kroz svijet junaka. Boškoviću nije toliko važna radnja, odnosno fabula. Nije mu toliko važna fabula koliko je mu važno kako se ta narativna zbilja prelama kroz svijet junaka. On se nikada nije odrekao tradicije, odnosno tradicionalnog, tradicionalističkog pristupa, ali uvijek je bio u koraku sa modernim knjiženim tokovima. I upravo zbog toga pri oblikovanju književne tvorevine on se služio različitim narativnim, odnosno pripovjednim tehnikama koje su međusobno bile kombinirane i tako zatvorile sam krug ovog romana - istakla je Kovačević. 

Prof. Luka Vujičić je govorio o jeziku prostora u poeziji Mila Boškovića, ali i ukazao na to kako je prvi put došao u kontakt sa njegovim stvaralaštvom. 

- Što se tiče samog jezika prostora poezije Mila Boškovića, za istraživanje jezika, prostora, posebno je značajno što je Bošković pjesnički svijet duboko povezao sa konkretnim geografskim i kulturnim prostorom Crne Gore. Njegovo stvaralašto vezuje se za Kolašin, što je normalno, ali i lokalne prostore ili prostore oko Kolašina, a prostor oko njega ne ostaje na nivou tog lokalnog pejzaža, pa imamo Kolašin, imamo Taru, imamo Biogradsko jezero, imamo Brskovo, imamo Dobrilovinu i predstavljaju samo neke od prostornih odrednica koje su povezane sa njegovim knjiženim svijetom. Upravo u toj transformaciji geografskog prostora u pjesnički znak nalazi se jedno od osnovnih polazišta za poručavanje Boškovićeve poetike. Prostor nije samo mjesto radnje, niti dekorativna pozadina pjesničkog iskaza, već aktivna komponenta njegove semantičke strukture, priroda, put, zavičaj, voda, planina, grad i granice između različitih predjela učestvuju u oblikovanju emocionalnog i mislenog svijeta lirskog subjekta. Prostor se javlja istovremeno kao ono što subjekt vidi, ono čemu pripada i ono kroz što razumijeva vlastito postojanje - ispričao je Vujičić.