Šabotić: Živko Nikolić uvijek postavljao podneblje i čovjeka jednog naspram drugog

Živko Nikolić je uvijek postavljao podneblje i čovjeka jednog naspram drugog i to je važno odredište njegovog stvaralaštva - kazao je reditelj Sead Šabotić na predavanje na temu "Živko Nikolić - kratki rezovi" u organizaciji Matice crnogorske..

Šabotić je, na predvanju koje je održano sinoć u Nikšću, na novi način osvijetlio poetiku jednog od najvažnijih crnogorskih sineasta.

Šabotić je istakao, kako se navodi u saopštenju Matice crngorske, da je Nikolić, kako je i sam tvrdio, bio neraskidivo vezan za zavičaj.

- Da nije zavičaja, da nije Ozrinića, da nije Nikšića on se ne bi bavio filmom i to predstavlja ozbiljno uporište, temelj nečega što će biti njegova estetika - istakao je Šabotić.

Nikolić, kako podsjeća, medijsku pažnju dobija filmom "Ždrijelo" koji je snimljen na jednom lokalitetu iznad Vučja, na gradnici između Nikšića i Šavnika.

- To je jedan interesantan film od nepunih 12 minuta u kom on portretiše lokalno stanovništvo koje tvdi da mu nije tog i tog brda da bi vidjeli svijet.   Živko je uvijek postavljao podneblje i čovjeka jednog naspram drugog i to je važno odredište njegovog stvaralaštva. Nešto što prati ljude koji su ostali u tom podneblju, jer tom talasu industrijalizacije i uopšte cjelokupne emancipacije kad su mnoge porodice mogle da pređu sa sela u grad, da ne ostaju u tim malim mjestima, je za Živka bilo jako važno - istakao je Šabotić. 

On se, kako dodaje, upravo bavi ljudima koji su donijeli odluku da ostanu i „Ždrijelo“ je jedan od tih filmova. 

- I na neki način, koliko god njegovi protagonisti tvrde da su nepravedno ostali, oni vole to svoje selo, to podneblje, i te kako vole sve navike koje prate njihov život - kazao je Šabotić.

Jako je važno, prema njegovim riječima, istaći da se Nikolić bavi antropološkom analizom crnogorskog bića, on promišlja te ljude, i ni na koji način ne pokušava da ih osudi.

- Nikolić je suštinski pripadao takozvanoj beogradskoj školi dokumentarnog filma čiji su viđeniji predstavnici bili crnogorski autori poput Gilića, Bastaća i Škanate - naveo je Šabotić i podsjetio i na film „Bauk“ u kome se Nikolić bavi temom abortusa.  

Zaista je fascinantno, kako ističe, da se sedamdeset i neke godine ta priča mogla ispričati u Crnoj Gori i to na jedan vrlo poetičan način. 

- Živko je s jedne strane bio autoironičan, a s druge je strane vrlo temeljno pristupao i vrlo ozbiljno promišljao nešto što je jako stravično u crnogorskom društvu, sve te stvari koje su naizgled bile skrivene, on je jako suptilno oživljavao u svojim filmovima - rekao je Šabotić i dodao da su kratki filmovi Živka Nikolića svojevrsna uvertira u dugometražne filmove koji su ga učinili slavnim.