Renesansni čovjek i čuvar kotorskih dragulja

Rijetki su pojedinci koji za života postanu sinonim za jedan grad, njegovu istoriju i kulturu. Još su rjeđi oni koji, poput arheologa i naučnika Jovana Martinovića, tu ljubav pretoče u vrhunsku naučnu disciplinu, saopšteno je na okruglom stolu posvećenom Martinoviću u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, koji je organizovao Odbor za arheologiju CANU, prenosi Pobjeda. Skup je osvijetlio lik čovjeka koji je životni vijek utkao u temelje savremene crnogorske arheologije, zaštite kulturne baštine i duha grada Kotora.

Otvarajući skup, dr Dejan Gazivoda, koji je i moderirao sesijom, naglasio je da je Martinović pripadao plejadi prvih crnogorskih arheologa koji su neumornim radom formirali ovu naučnu disciplinu u Crnoj Gori. Okrugli sto počeo je minutom ćutanja u čast Martinovića. Gazivoda je podsjetio na ključna Martinovićeva otkrića, poput ranohrišćanske bazilike sa krstionicom ispod Crkve Svete Marije od Rijeke u Kotoru, te nalaz temelja preromaničke crkve ispod Katedrale Svetog Tripuna. Njegova bibliografija, kako je kazao, obuhvata kapitalna djela kao što su „100 kotorskih dragulja“, „Antički natpisi u Crnoj Gori“ i „Socio-ekonomska struktura društva u Kotoru prve polovine XIV vijeka“.

Martinović je, prema riječima Gazivode, bio poliglota koji je tečno govorio italijanski, francuski, engleski i ruski, a služio se latinskim kao živim jezikom, što mu je omogućilo da dešifruje i publikuje hiljade kamenih natpisa.

- Zbog svoje erudicije i ogromnog poznavanja kulture prošlosti Kotora i Boke, Martinović je bio nezaobilazna referenca za izuzetnog naučnog saradnika. Njegova svestranost ogledala se i u ljubavi prema tradiciji: bio je dugogodišnji „kapo“ kotorskog karnevala i urednik satiričnog lista „Karampana“, čime je decenijama čuvao autentični duh grada – kazao je on.

Arheološkinja Vilma Kovačević govorila je o zajedničkim projektima i Martinovićevoj nevjerovatnoj energiji na terenu. Istakla je njegovu ulogu u međunarodnim projektima, poput istraživanja tumula Velika gruda u Grblju, te saradnju na projektima u Risnu. Martinovićeva dokumentacija, katalogizacija i objavljeni radovi, prema njenim riječima, pomogli su konsolidaciji lokalne muzejske građe i stvaranju osnova za dalja istraživanja. Posebno je istakla njegov angažman u projektu zaštite staroga gradskog jezgra koji je, podsjetila je, bio ključan prilikom kandidature Kotora za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

- Bio je čovjek od kojeg se učilo ne samo o arheologiji, već o načinu na koji se voli baština – naglasila je Kovačević.

Istakla je i njegovu dimenziju narodskog čovjeka koji je zavolio Kotor i Kotorane, a Kotorani njega s druge strane. Na skupu se obratio i Aleksandar Dender, član Martinovićeve porodice, kome je Jovan bio ujak. Govorio je o njegovom preseljenju sa Cetinja u Kotor, kada se na prvi pogled za sva vremena zaljubio u grad. Citirao je Martinovića koji je govorio da se gradu ,,ne smije i ne može davati apstraktna, platonska ljubav bez uzvraćanja“.

- Svako mu mora dati strasni dio sebe, jer ovaj grad zaslužuje najbolje - prisjetio se Dender njegovih riječi.

On se prisjetio i dana kada je Martinović iskopao temelje prvobitne Crkve Svetog Tripuna iz 9. vijeka, a Dender je mislio da je iskopao zlato.

- Dotrčao je do mene, skače u dva metra i kaže: ,,Saša, Saša, Saša, našli smo je!“ Nema toga zlata koje bi ga moglo više usrećiti od tog nalaza - ispričao je Dender.

Dr Mitra Cerović je istakla da Martinovićev arheološki rad nije značajan samo u pogledu istraživanja Kotora i njegovog nasljeđa, već i arheoloških lokaliteta na Duklji što se, kako je kazala, često zanemaruje kada se o njemu govori. 

Arsen Dedić napisao ,,Brod u boci“ inspirisan Martinovićevim jedrenjakom

Arhitekta Aleksandar Dender ispričao je zanimljivu anegdotu. - Jovan je bio ,,bojer“, zaljubljenik u more i brodove, ali i pjesnik. Pjesma ,,Brod u boci“ Arsena Dedića inspirisana je Jovičinim modelom jedrenjaka koji je Arsen imao priliku da vidi - ispričao je Dender.