Lalović: Studentski pokret u Srbiji prerastao u opštenarodnu pobunu protiv autokratije, njegovi dometi nadilaze granice regiona

Studentski protesti u Srbiji predstavljaju demokratski fenomen bez presedana, koji je od borbe za odgovornost institucija prerastao u masovni pokret za odbranu ustavnog poretka, pravne države i oslobađanje društva od autokratske vlasti, ocjenjuje hrvatski politikolog i univerzitetski profesor Dragutin Lalović u studiji „Studentska demokratska invencija – prilog razumijevanju 'srpskog proljeća'“, koju je objavila Matica crnogorska. Autor smatra da emancipatorski dometi studentskog pokreta prevazilaze granice Srbije i regiona, te da njegov uspjeh može imati značajne demokratske i mirotvorne posljedice i za susjedne države, posebno Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

Riječ je o studiji na više od 300 stranica, u kojoj Lalović analizira nastanak, razvoj i politički značaj studentskog protestnog pokreta u Srbiji, u periodu od 1. novembra 2024. do 1. novembra 2025. godine.

Kako je saopšteno iz Matice crnogorske, riječ je o prvoj knjizi u regionu koja se bavi aktuelnim protestima u Srbiji.

Autor prati faze studentske borbe, od početnih okupljanja i univerzitetskog organizovanja do prerastanja protesta u širi društveni pokret protiv vlasti.

Osnovna teza studije jeste da se studentski pokret profilisao kao masovni ustavobraniteljski pokret usmjeren na suprotstavljanje personalizovanoj političkoj moći, odbranu pravne države i oslobađanje pravosuđa i drugih javnih institucija od uticaja izvršne vlasti.

„Demokratski fenomen bez presedana koji izmiče uobičajenim objašnjenjima političke nauke“

Lalović smatra da se značaj studentskih protesta ne može u potpunosti objasniti tradicionalnim politikološkim pristupima i pojmovima.

– Ovaj politikološki prilog razumijevanju „srpskog proljeća 2024/25.“ prvenstveno ima na umu da je ono što se događa sa srpskim studentskim pokretom demokratski fenomen bez presedana koji, po svemu sudeći, još izmiče punom i konkretnom razumijevanju političke nauke s njenim uobičajenim pristupima i pojmovima – navodi Lalović.

Prema njegovoj ocjeni, originalnost studentskog organizovanja, političkog promišljanja i nenasilnog djelovanja daje tom pokretu značaj koji daleko prevazilazi lokalni i regionalni kontekst.

Smatra da studentska borba zaslužuje pažnju evropske javnosti, jer predstavlja snažan podsticaj očuvanju i razvoju demokratskih vrijednosti i građanske političke kulture, u vremenu jačanja populističkih i autoritarnih tendencija.

„Demokratske promjene u Srbiji imale bi mirotvorne posljedice za cijeli region“

Posebnu pažnju Lalović posvećuje regionalnom značaju studentskog pokreta i mogućim posljedicama političkih promjena u Srbiji.

On zastupa stanovište da bi demokratska i nenasilna promjena aktuelnog političkog sistema mogla imati pozitivne posljedice ne samo za Srbiju već i za njene susjede.

– Demokratsko nenasilno demontiranje mračnog autokratskog režima ima i direktne blagotvorne mirotvorne posljedice na cijeli naš region, na sve susjedne države, posebno Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, koje decenijama poput more progoni avet imperijalnog „srpskog sveta“ koji voli da mrzi i kinji sve narode oko sebe – piše Lalović.

Autor studentski pokret posmatra kao mogućnost za šire demokratske promjene, ali i za drugačije odnose među državama regiona.

„Sva politička moć koncentrisana je u rukama jednog čovjeka“

U nastojanju da objasni prirodu studentskog pokreta, Lalović najprije analizira karakter političkog sistema kojem se studenti suprotstavljaju.

Prema njegovoj ocjeni, bez obzira na različite teorijske kvalifikacije aktuelne vlasti u Srbiji, njeno osnovno obilježje predstavlja izrazita koncentracija političke moći.

– Kako god ocjenjivali srpski režim u kategorijama političke nauke – kao pretežno autokratski ili čak totalitarni, ili pak naprosto kao klasičnu tiraniju ili despotiju – nema nikakve dvojbe u čemu je njegova temeljna značajka: sva je politička moć u njemu apsolutistički u rukama jednoga čovjeka – navodi Lalović.

Smatra da takva koncentracija moći prevazilazi okvire koji su prihvatljivi u demokratski uređenoj državi.

– Koncentracija političke moći doseže razmjere koje su nezamislive u makar rudimentarno demokratskoj državi, pa se personifikacija te samovoljne neograničene moći može nazvati autokratom ili samodršcem, u stilu „država, to sam ja!“ – ocjenjuje autor.

Studenti kao pokretači demokratskog buđenja društva

Jedna od centralnih tema studije jeste način na koji su studenti svojim djelovanjem podstakli šire društvo da preispita odnos prema vlasti, institucijama i sopstvenoj građanskoj odgovornosti.

Lalović posebno ističe emancipatorsku dimenziju protesta, smatrajući da su studenti pokazali mogućnost drugačijeg političkog organizovanja i odlučivanja.

– U ogledalu studenata sramota je neizbježno prvi osjećaj srpskog društva. Pitanje je da li se iko u tom zasljepljujućem ogledalu prepoznaje kao samosvjesni građanin-subjekt i je li se iko usudio i pomisliti da je tako nešto uopšte moguće – piše Lalović.

Prema njegovoj ocjeni, studenti su svojim djelovanjem doprinijeli prevazilaženju straha i političke pasivnosti.

– Kapitalni doprinos studenata-citoyens demokratskom buđenju obeznađenih i uplašenih podanika iz more tiranske vlasti ne može se precijeniti – ističe autor.

„Hoće li sloboda umeti da peva kao što su studenti pevali o njoj?“

Studiju Lalović završava osvrtom na politički značaj studentskog pokreta i izazove koji bi mogli uslijediti nakon eventualnih demokratskih promjena.

Pozivajući se na filozofa Žan-Pola Sartra i stih srpskog pjesnika Branka Miljkovića, autor zaključuje:

– Cijele preguste 2025. godine studenti pobjeđuju, a u ovoj 2026. definitivno su „osuđeni na slobodu“ (Sartre). A kada pobijede, kako se ne zapitati, oslanjajući se na slavni stih velikoga srpskog pjesnika Branka Miljkovića, hoće li sloboda umeti da peva, kao što su studenti pevali o njoj?

Studiju pod punim naslovom „Studentska demokratska invencija – prilog razumijevanju 'srpskog proljeća', 1. 11. 2024 – 1. 11. 2025.“ Matica crnogorska objavila je u okviru biblioteke „Svjedočanstva vremena“.

Ispred izdavača knjigu potpisuje predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović, dok je urednik izdanja generalni sekretar Matice Ivan Ivanović.

Dragutin Lalović – politikolog i dugogodišnji univerzitetski profesor

Dragutin Lalović, rođen 1947. godine, hrvatski je i jugoslovenski politikolog i univerzitetski profesor.

Osnovne, magistarske i doktorske studije završio je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Zagrebu, gdje je tokom akademske karijere predavao i istraživao teoriju države, istoriju političkih ideja i doktrina, kao i teoriju i praksu samoupravljanja.

Bio je angažovan u uređivanju časopisa „Pitanja“, „Naše teme“, „Actuel Marx“, „Politička misao“ i „Ljetopis crnogorski“, kao i biblioteka „Pitanja“, „Politička misao“, „Čari političkoga“, „Luča“, „Svjedočanstva vremena“ i „Povijest izvan mitova“.

Njegov naučni rad obuhvata proučavanje klasičnih i savremenih političkih mislilaca, među kojima su Žan Boden, Tomas Hobs, Šarl Monteskje, Žan-Žak Ruso, Imanuel Kant, Georg Vilhelm Fridrih Hegel, Karl Marks, Hana Arent, Klod Lefor i Luj Altiser.

Autor je više značajnih politikoloških djela, među kojima su „Društveni čovjek i njegovo vlasništvo“ (1986), „Mogućnosti političkoga. Preko građanina ka čovjeku“ (2006), „Države na kušnji“ (2008), „Doba države. Država – između republike i carstva“ (2020) i „Crnogorski izazovi“ (2021), napisani u koautorstvu sa Danilom Ivezićem.

Lalović je bio član Predsjedništva Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske od 2001. do 2014. godine i Savjeta za nacionalne manjine od 2003. do 2011.

Od 2013. godine obavlja dužnost povjerenika Matice crnogorske za Hrvatsku.