Trojanski DF

Postoji jedna zakonomjernost savremenog crnogorskog političkog trenutka. Naime, kad DF pokrene neku inicijativu, možete odigrati siguran fiks da se iza nje krije neka zadnja namjera ili još preciznije - da na drugom ili trećem koraku ima za cilj urušenje države, što je inače njihov politički kredo otkako su se ispilili jedni iz Narodne stranke, drugi iz SNP-a pa vaktile objedinili snage.

Nekoliko svježih primjera - śećate li se Rezolucije o Jasenovcu donešene tek dan nakon što smo dobili pozitivan Ibar ili uzurpiranja nadležnosti Ustavnog suda od strane Skupštine samo dan nakon zatvaranja tri pregovaračka poglavlja? Što smo dobili kao rezultat - urušene odnose s Hrvatskom i njen veto na zatvaranje još jednog poglavlja u prvom, a blokadu Skupštine i destabilizaciju države u drugom slučaju.

Možda da se priśetimo nečeg svježijeg? Evo vam, recimo, nova pravila igre na tenderima za zakupce plaža na samo par mjeseci pred sezonu. Ne čini li vam se da je ono što slijedi kolaps turističke sezone kojom je Premijer od papira kanio pokrpiti ne rupe nego tunelčine našeg bušnog budžeta!?

Mogli bismo se blistavih inicijativa DF-a i njihovih katastrofičnih posljedica podśećati do u nedogled, no na dnevni je red došlo nanovo ono do čega im je - uz posvemašnju destrukciju sistema - osobito stalo. Ovoga puta to je inicijativa da srpski jezik "postane službeni".

Pa hajde da malo izanaliziramo i ovaj poduhvat prije no se suočimo s posljedicama.

1. Zahtjev prati starodrevni narativ kojim su započinjali svi balkanski ratovi u potonjih 35 godina - onaj o diskriminaciji i ugroženosti. Pa kako je to srpski jezik diskriminisan u Crnoj Gori? Izgleda tako što je Ustavom Crne Gore definisan kao "jezik u službenoj upotrebi". A kako je definisan u Ustavu Srbije? Obratite pažnju na dramatičnu razliku - u Ustavu Srbije srpski jezik je definisan kao jezik "u službenoj upotrebi". E sad, ili je srpski jezik podjednako diskriminisan i u Srbiji i u Crnoj Gori ili diskriminacije nema.

Prosudite sami. K svemu tome, pored toga što je ustavna kategorija srpski je jezik prisutan u crnogorskom obrazovnom sistemu na svim nivoima - od osnovnog i srednjeg obrazovanja, đe je zastupljen i u nazivu predmeta (Crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik...), do fakulteta pa na jedinom državnom univerzitetu pored Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti postoji i Studijski program za srpski jezik i južnoslovenske književnosti.

Ravnopravnost kakva se poželjeti može, ali poklonici velikosrpske ideologije zasnovane na poricanju i negaciji Drugog ne prihvataju liberalna rješenja niti pluralnost - obezbijeđene crnogorskim ustavom - već ugroženost i diskriminaciju projektuju na svako polje u kojem srpskom identitetu nije zagarantovan monopol.

2. Zagovornici promjene Ustava pored vještačkog argumenta diskriminacije posežu i za prividno demokratskim argumentom da je na popisu stanovništva srpski jezik bio najzastupljeniji. Pa razmotrimo i taj argument zanemarujući za trenutak ono što smo već istakli - da je srpski jezik u Crnoj Gori ustavna kategorija čak i istom formulacijom određen kao u Ustavu Srbije.

Argument brojnosti, makar proizilazio i iz popisa u kojem je Monstat služio kao tehnički servis jedne obavještajne agencije iz Beograda, mogao bi se prenijeti s jezika i na druge identitetske vrijednosti. Tako bismo lako došli do spoznaje da su čak i na ovakvom popisu - obavljenom u atmosferi višegodišnje kampanje jednog suśeda i pod kontrolom njegovih institucija - Crnogorci brojčano najveća nacija u Crnoj Gori. I što sad? Treba li inicirati izmjene Ustava kako bi se Crna Gora proglasila državom Crnogoraca pa onda eventualno i ostalih?

Ako kanimo prekrojiti državu etnofederalističkim makazama, može i tako. No, onda bismo morali napustiti ustavno određenje Crne Gore kao građanske države. Sličnom logikom mogli bismo uočiti da po posljednjem popisu najbrojniju vjersku grupaciju čine pravoslavni hrišćani. Pa hoćemo li onda da mijenjamo Ustav i tim povodom da se odreknemo sekularnosti i u Ustav ugradimo termin - pravoslavna država. Ne sumnjam da bi tipovi iz DF-a to jedva dočekali. E slično stoje stvari i s jezikom.

Polovičnih rješenja nema a da ne izazovu tektonske poremećaje. Izmjene Ustava i preformulacija "jezika u službenoj upotrebi" u "službeni jezik" niti će srpskom jeziku obezbijediti i zeru veća prava od onih koja sad uživa niti će otkloniti nepravdu koje nema. Ali potencijalno hoće bitno uticati na promjenu karaktera države i otvoriti Pandorinu kutiju transformacije iz građanske u državu narodā što DF-u treba da kupi vrijeme do izmjene Zakona o državljanstvu. Tada bi po Mandićevim najavama Crna Gora trebalo da dobije još oko 400000 stanovnika. Pogađate odakle.

Nakon toga prešlo bi se na realizaciju druge faze plana DF-a - preobražaj Crne Gore u drugu srpsku državu u punom kapacitetu. Sve dok i taj nominalni suverenitet u "viši potok" ne uvre. Crna Gora sa dva ili više (kako to nagovijesti Mandićev dovojvoda Camaj) službenih jezika svršeni je posao za prvu fazu plana - ustavnu rekonfiguraciju i etnofederalizaciju.

Pri svemu tome, postojeće ustavno rješenje upravo čuva građanski karakter države jer crnogorski nije službeni jezik kao ekskluzivni jezik Crnogoraca, već kao državni jezik koji je zasnovan na govornom uzusu (u domenu javne komunikacije) svih građana Crne Gore, bez obzira na njihov nacionalni samoiskaz, i jedini je jezički standard koji se normira u samoj Crnoj Gori, a ne izvan nje. Istovremeno, uvođenjem pojma "jezika u službenoj upotrebi" kojima su i jezici nacija koji se standardizuju izvan Crne Gore zaštićeni podjednakim pravima kao i službeni jezik, ponuđeno je izuzetno liberalno rješenje čijim bi se rušenjem građanski karakter Ustava transformisao u federativni, kako to, valjda i nesvjesno, sugerisa dovojvoda Camaj u svojoj neumjesnoj paraleli sa švajcarskim ustavnim iskustvom. Nema sumnje da je baš to i cilj ove inicijative DF-a.

Što vam, dakle, želim reći? Dok papirni premijer predano radi na ekonomskom urnisanju ove države, njegovi stvarni mentori iz DF-a vrlo precizno rade na njezinoj društvenoj razgradnji i desuverenizaciji. Zato ovo nije tema na koju treba proglasiti moratorijum kako to zahtijeva opozicija iz svoje duboke defanzive.

Da nijesu decenijama držali moratorijum na ovakve teme, ne bismo danas ni bili đe jesmo. Ne, ovo je tema o kojoj se mora pričati što glasnije i preciznije ne bismo li konačno na čistinu izveli destruktore države i društva - tu paklenu kombinaciju DF fašizma i Demokratostaljinizma - i njihove vjerne poslušnike oličene u Premijeru od papira i njegovoj PEStokupljevini.