Sa tugom i žaljenjem pratim posljednjih dana i mjeseci drage mi ljude i prijatelje kako, zarad neke taktike, „pametnog djelovanja“, „pomirenja“, savijaju kičmu i mire Crnu Goru i Crnogorce sa nestajanjem. Vjerujem, želim da vjerujem, da to ne rade iz loših namjera, već iz neznanja. Ali znate, ima ona izreka: put do pakla popločan je najboljim namjerama.
Dobri moji, ovo nije dobro. Ako je Crkva Srbije opet postala Mitropolija crnogorsko-primorska. Ako je ponavljač iz osnovne škole postao duhovni pastir. Ako je svetosavlje opet postalo pravoslavlje. Onda mogu i nova zastava i jezik.
U današnjoj Crnoj Gori teški su dani Badnji dan i Božić za nekoga kome definiciju bića određuje politička taktika. Ali dobro. Proći će brzo ovi blagi dani, pa se možemo vratiti ekonomskim temama i evropskim integracijama. Da se ogrnete EU zastavom, da vam malo smiri savjest što ovu crvenu koristite kao dekor na reveru, u kabinetu i kao geografsku odrednicu.
I zaista, danas jeste pravi dan za ovaj tekst. Na Božić. Kada su neki naši prethodnici odlučili da sačuvaju ideju slobodne Crne Gore, da bi neko nakon njih sagradio tu slobodnu Crnu Goru. Cijena toga nijesu bile opozicione klupe, već glava na ramenima. I platili su cijenu. Nijesu bili taktični i mudri kao vi, dobri moji. No ipak, na toj ideji obnovljena je Crna Gora 15. i 16. novembra 1943. godine, na zasijedanju ZAVNOJ-a u Kolašinu. Na tome je iskra nastala 1991. godine, a u konačnom luča zasijala 21. maja 2006. godine.
Zato vas pitam: odakle vam pravo da odustanete?
Kažete da ne odustajete. Da je to samo politička taktika. Stvarno? Vidim, PES-u ide sjajno. Još malo pa će Mandić zapjevati i zadnju strofu himne. Sve će to EU pozlatiti…Stvarno?
Ovom vašom taktikom od Crne Gore će ostati samo toponim. Drugim riječima, bićemo administrativna jedinica „Srpskog sveta“ u Evropskoj uniji.
Tačno je da ovako različiti treba da živimo i radimo zajedno, zarad opšteg dobra, ali ko vam je rekao da je dobra taktika odbaciti svoje, a dati legitimitet tuđem, lažnom i pogrešnom? Ko vam je rekao da je demokratija prihvatiti ono i onoga ko vas negira i poništava? To nije kompromis, to je kapitulacija.
No, možda je i došlo vrijeme da se presložimo. Da odvojimo žito od kukolja. Da se pokaže ko je ko. Ko je spreman da čuva ideju o slobodnoj Crnoj Gori, pa makar to bilo i za neka buduća pokoljenja.
Dobri moji, znate li gdje je propast ovog društva? U tome što smo uvijek morali da biramo između popova i lopova. A recept za uspjeh je vrlo jednostavan: ni popovi ni lopovi!
I nići će ove 2026. godine u svakom mjestu brijest. Onaj brijest pod kojim smo se okupljali da bi sačuvali državu. Jer ovdje odavno nije riječ o politici, već o opstanku.
Ništa lično. O Crnoj Gori je riječ, a ona se brani po svaku cijenu!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

O Crnoj Gori je riječ, ona se brani po svaku cijenu

New York Times je 30. decembra 1923. godine, na strani 8, objavio tekst autora Luiđija Kriskuola, počasnog generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o članku tadašnjeg nezvaničnog diplomatskog i političkog predstavnika crnogorske Vlade u egzilu u SAD-u, nakon zvaničnog prekida diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i Crne Gore 1921. godine. Radi se o reagovanju velikog i iskrenog prijatelja Crne Gore i istrajnog borca za njena prava – komandira Luiđija Kriskuola, lidera Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore sa sjedištem u Njujorku, nosioca viteškog Ordena knjaza Danila I Petrovića Njegoša za nezavisnost Crne Gore. Tekst Luiđija Kriskuola, u prevodu sa engleskog na crnogorski jezik, glasi: <h3>Aspiracije Crne Gore</h3> Luigi Criscuolo 30. decembar 1923. Uredniku The New York Timesa: – Ako postoje trenuci kada novine mogu iskoristiti svoje uredničko pravo i ne dozvoliti objavljivanje određenih priloga u svojim stupcima, onda je to pravo s punim razlogom moglo biti primijenjeno u vezi s pismom gospodina Marka Radičića-Kavaje, koje je objavljeno u prošlonedjeljnom izdanju Timesa. Neću se predugo zadržavati na suštini crnogorskog pitanja; ono je u boljim rukama nego što su moje. Ja sam ga ovdje samo ponovo pokrenuo u trenutku kada su evropski diplomati pokušavali da zaborave sramnu transakciju u čijem su sprovođenju i sami učestvovali. – Moji prilozi o crnogorskom pitanju objavljivani su u Timesu tokom posljednje tri godine, tako da nemam potrebu da dodatno objašnjavam svoje motive vašim čitaocima. Čak i ako se ne slažu s mojim idejama, uvjeren sam da vjeruju da su one iskrene i bez ikakvih skrivenih pobuda. A kakvi bi uopšte mogli biti motivi u borbi za jednu takvu stvar – za narod koji nema ništa drugo da ponudi osim zahvalnosti? – Što se tiče poređenja između mojih tvrdnji, budući da nijesam Crnogorac, i tvrdnji vašeg dopisnika, koji tvrdi da jeste, kakve to veze ima sa samim pitanjem? Sama činjenica da je gospodin Radičić-Kavaja možda rođen u Crnoj Gori ne daje mu nikakvo pravo da govori u ime Crnogoraca. To pravo pripada ljudima poput gospodina Plamenca, koji su u prošlosti obavljali najviše državne funkcije u Crnoj Gori, ili njihovim bliskim saradnicima. – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi novu tvrdnju da je Crna Gora uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod vlašću unuka njenog pokojnog vladara, kralja Nikole. On ne pominje da je taj unuk kralj Aleksandar od Srbije, ostavljajući, možda namjerno, utisak da govori o princu Mihailu od Crne Gore, koji je takođe unuk pokojnog kralja Nikole. On takođe tvrdi da je od tog vremena Crna Gora išla ukorak s ostalim pokrajinama Jugoslavije. Ali ako su uslovi u Crnoj Gori zaista tako dobri, zašto se onda svijetu ne bi dokazalo da su zahtjevi autonomaša neosnovani, da su Crnogorci zadovoljni i da se sprovede legalan plebiscit koji bi jednom zauvijek riješio to pitanje? – Na taj način bi srbofili mogli uvjeriti svijet da ljudi poput lorda Sidenama, lorda Gladstona, dr Aleksandra Devajna, generala F. E. Bernama, Artura Hendersona, Alberta Tomasa, Vitnija Vorena, senatora Koplejnda i drugih, koji se bore za crnogorsku stvar, zapravo uzalud troše svoje vrijeme na bezvrijedan cilj, navodno pod uticajem skupine – bandita – iz Crne Gore. – Međutim, činjenice pokazuju da stanje u Crnoj Gori nije dobro i da su, od primirja naovamo, Srbi u Crnoj Gori sproveli pravi režim terora i ugnjetavanja – paljenje kuća, ubijanje i mučenje stanovništva, kao i silovanja žena. Kao izvor navodim nepristrasnog autoriteta poput generala F. E. Bernama iz Kanade, koji je proveo gotovo deset godina na Balkanu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3" data-rendition-name="original" width="241" height="302" loading="lazy" alt="plamenac"> <figcaption>Crnogorski ministar predsjednik Vlade Jovan S. Plamenac</figcaption> </figure>  – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi i tvrdnje o Crnogorcima koji su se vratili u svoju domovinu da bi uživali u velikodušnoj vlasti Jugoslavije. To nije tačno. Veliki broj Crnogoraca napustio je Sjedinjene Američke Države i druge zemlje kako bi učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Značajan dio njih poginuo je boreći se u odbrani svog izdajničkog saveznika, Srbije, a hiljade tih ljudi i danas se nalaze u crnogorskim planinama, nastavljajući borbu protiv Srbije. – Što se tiče pitanja ko finansira moj rad ovdje – smiješno je pomisliti koliki su strah moji navodni kontakti na Vol Stritu unijeli u redove srbofila. Oni sanjaju o nekom tajanstvenom fondu, o bezdanom trezoru zlata koji me snabdijeva nebrojenim milionima kako bih širio ovu – podmuklu – propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Problem je u tome što neki ljudi nikada ne rade ništa bez lične koristi. – Idealizam je u Evropi toliko mrtav da je ljudima odatle neshvatljivo kako bi razumna osoba mogla pomoći onome ko je na koljenima, a da zauzvrat ne dobije neku materijalnu korist. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen jer se zalagao za određene ideale, iako je, naravno, pravio i greške. – Idealizam je, razumije se, stran većini balkanskih naroda, koji su vjekovima bili prodavani i mučeni – najprije od Turaka, a potom od Austrijanaca. Stoga mogu lako razumjeti zašto gospodin Radičić-Kavaja ne može da se uzdigne do nivoa idealizma, koji jedino američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. – Ali da se vratim pitanju finansiranja. Reći ću ko me ne finansira, a to će biti sasvim dovoljno. Sigurno me ne finansira italijanska vlada, koja je zatražila od gospodina Plamenca da napusti Italiju, jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. – Moj rad ne finansira ni Jovan S. Plamenac, koji je od nekadašnjeg milionera i povjerenika kraljevskih kuća danas sveden na život u veoma skromnim uslovima na zapadnoj strani Njujorka, ulažući sav svoj napor da nastavi posao započet ovdje prije tri ili više godina. – Takođe me sigurno ne finansiraju ni moji italijansko-američki prijatelji, koji se plaše da bi mogli doći u nemilost italijanske vlade i ostati bez odlikovanja. Neki od njih polako umiru od bijesa pri samoj pomisli da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. – C’est à rire! – Smiješno je!

Luiđi Kriskuolo u New York Timesu 30. decembra 1923: Srbi su u Crnoj Gori uveli režim terora i ugnjetavanja

Kako mi đao nije dao mira, ne želeći ostat samo i isključivo na teoriji zavjere nekog lošeg momka iz komšiluka, riješih da malo prelistam ličnu dokumentaciju. Da pośetim sajt naše vrijedne Agencije za elektronske komunikacije i poštu (ekip.me) i da vidim da možda oni nemaju kakav podatak koji bi mogao pomoći. Rekao bih, ne bi to tako loša ideja. Tražeć i listajući po ekip.me, koji za divno čudo, što bi rekli bi „friendly“, puno toga nađoh od onog što me interesovaše, a to što pronađoh staje u sljedeću tabelu:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106120156_914ced59bf54d01e0752c126869099cf8a2766a75db3f05a3664356ac4882ec3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106120156_914ced59bf54d01e0752c126869099cf8a2766a75db3f05a3664356ac4882ec3" data-rendition-name="original" width="526" height="397" loading="lazy" alt="tabela"> </figure>  Lokacija: Krov Lučke kapetanije Budva, odobreni aktivni RF opsezi Pitate se što je ovo. Ovo je spisak frekfentnih opsega odobrenih Crnogorskom telekomu i ONE Crna Gora, da koriste sa zgrade Lučke kapetanije. Spisak opsega koji su svi do jednog, u trenutku nastanka inkriminisanog događaja i rušenja dronova, bili aktivni, a posredstvom kojih su hiljade građana, na prelasku iz 2025. u 2026, razmjenjivali poruke, slike, video, tekstove, surfovali, online snimali i još puno toga po internetu uzimali i stavljali.&nbsp; I to ne bi bilo ništa novo, niti što neobično, jer mobilne mreže za to i služe da ne bi ovog đao`ljeg kaštiga sa dronovima. Sad se opet moram malo uozbiljiti umetanjem, i po đe kojeg tehničkog detalja, valja se, rad boljeg varenja.&nbsp; Naime, dva antenska sistema koja se vide na zgradi Lučke kapetanije, a čije vam RF karakteristike prikazah u tabeli, imali su potencijal, svaki za sebe, da u neposrednom okruženju generišu polje koje bi lako moglo uzrokovat rušenje dronova ukoliko bi se našli u osi zračenja glavnog snopa, u nezgodnom trenutku, upravo onako kako se to desilo oko 1 sat 1. januara. Naravno, razlozi koji dovode do rušenja drona pojavom ovog polja i polja jammera nijesu isti, ali su posljedice identične. Jammer generiše polje koji narušava integritet signala na ulazu u GNSS prijemnik, dok sektorske antene generišu polje koje narušava integritet samog prijemnika zasljepljujući ga i generišući u LNA (predpojačalu) GNSS prijemnika ili u drugim RF front-endovima intermodulacioni produkt i šum koji “padne” u GNSS opseg unutar uređaja. I u jednom i u drugom slučaju krajnji efekat je isti. Usljed narušavanja integriteta signala ili prijemnika, svejedno, dolazi do naglog ispada vidljivih satelita i narušavanja kvaliteta GNSS navigacije. Znači, Sektorske antene ne “ubijaju” GNSS frekvencijom kao jammer, već količinom RF energije u glavnom snopu - posebno kad ima više sistema i kad je objekat (dron) blizu. Da vas ne bih zamarao detaljima, visokoumnim elaboracijama i pojmovima koji vam ništa ne znače, kratko - lokacija sa kojih se obavilo polijetanje dronova veoma je loše odabrana.&nbsp; Sa istom pažnjom sa kojom pristupe traženju mogućeg jammera, kolege će morati pristupiti analizi mogućeg uticaja prisutnog antenskog sistema Crnogorskog telekoma i ONE Crna Gora na zgradi Lučke kapetanije. Naravno, ako bi se pokazalo da su ovi sistemi imali ulogu u rušenju dronova, ne bi smo mogli okrivit operatora, jer oni su radili samo ono što im je po međunarodnim i domaćim standardima i zakonima dozvoljeno. Ne mogu operatori biti krivi, što neko nije odradio analizu lokacije i uzeo u obzir karakteristike mobilnih mreža 4G i 5G i trenutku u kome će obaviti aktivnosti u zoni bliskog polja njhovih antena. Analiza koja bi uzela u obzir standardne privedene snage od pojedinih opsega na sektorskoj anteni, samo Crnogorskog telekoma, sektor sa azimutom 2800 pokazuje da se u vrijeme incidenta zbog maksimalno mogućeg downlinka, sektorske antene u posjedu Crnogorskog telekoma, koje su svojim sektorom 1(2800) pokrivale zonu polijetanja dronova, mogle generisat snagu koja je na ulazu u GNSS prijemnik mogla narušit njegov integritet.&nbsp; Što se desilo u Budvi? Proračun pokazuje da je sa maksimalnim downlinkom u tim trenucima, koji je bio nesporan, bilo za očekivat da se na ulazu u GNSS prijemnik drona, koji bi se našao u glavnom snopu, registruje ukupna vanopseg RF snaga signala reda veličine i do Pr=7dBm i polje od E=45V/m na rastojanju od 25m, odnosno Pr=1dBm i polje E=25/m na 45 m od sektorske antene, odnosno baš u zoni u kojoj je došlo do ispada GNSS navigacije i rušenje dronova. Pr je ukupna vanopsega širokopojasna RF energija na antenskom ulazu drona (700–3600 MHz).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010613010_7d76350eae38e147e2daaa58b863157aa94e507424ff6f4c4f41a6194078e13c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026010613010_7d76350eae38e147e2daaa58b863157aa94e507424ff6f4c4f41a6194078e13c" data-rendition-name="original" width="508" height="415" loading="lazy" alt="tabela"> </figure>  Ako je vjerovat podacima dostupnim na mrežama, ovdje proračunate veličine snage oko +7dBm na 25m i +1 dBm na 45 m ukupne vanopseg RF snage na ulazu GNSS prijemnika realno može izazvati zasljepljenje i intermodulaciju u LNA-u tipičnog drona, posebno u okruženju sa više jakih LTE/5G nosilaca, kakav je slučaj na lokaciji Lučke kapetanije u Budvi. Ako bi ova pretpostavka bila tačna, tad je naš anti-dron jammer identifikovan, kao produkt loše procjene lokacije i ogromnog downlinka u 1 sat iza ponoći 1. januara 2026, što je dovelo do pojave maksimalne vanopsega RF snage na ulazu u GNSS drona, a time do katastrofe i rušenja stotine dronova u more. Možda se ni ova analiza nekom ne svidi, ali ja je i ne radim da se nekom svidi, već da ukažem u kom grmu možda leži zec što nam zvek učinje. U svakom slučaju ako sam kome pomogao, drago mi je. Odmagao sigurno nijesam, niti mi je bio cilj. (Autor je vještak sa liste Minstarstva Pravde Crne Gore za telekomunikaicje i vazduhoplovstvo)

1084x550

Da li sam pronašao „anti-dron jammer“?

&nbsp;,,Sjutra u 11 sati – svi na kružni tok prema Aerodromu. Okupljamo se odlučno, sa svom raspoloživom mehanizacijom – bageri, traktori, kamioni i ostalo. Ovo je borba za Botun i za dostojanstvo naroda. Ne povlačimo se i ne ćutimo...“ Ovako je bilo ispisano na plakatu koji je 30. decembra kružio društvenim mrežama. I djelovalo je kao najava novogodišnje zetske bune u Botunu, ali i kao objava ozbiljne krize u parlamentarnoj većini, političkoj krizi koja bi mogla da ustalasa Crnu Goru. &nbsp; I počelo je vrlo organizovano, više od hiljadu Zećanki i Zećana, predvođenih Milanom Kneževićem, krenulo je u dobro osmišljeni, pasivni otpor. Sve je bilo spremno za buru, čak je za tu priliku iz Beograda doputovala televizijska ekipa Informera, što je bio posredni dokaz da na nikoljdanskoj slavi kod Vučića u Beogradu, dobri đak Milan i strogi učitelj Aleksandar nijesu pričali samo o skadarskom krapu, nego, bogme, i o Botunu... &nbsp; I biće da je lider DNP-a dobio domaći zadak. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180144_2806ac3f4bcaa3a14372af8ab09abe46e794f53fceb8b2b41d99c9797a710c60.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260105180144_2806ac3f4bcaa3a14372af8ab09abe46e794f53fceb8b2b41d99c9797a710c60" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="VOĐA BUNE U BOTUNU: Knežević u akciji"> <figcaption>VOĐA BUNE U BOTUNU: Knežević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  TARAS BULJBA IZ ZETE &nbsp; Tako se, desetak dana od susreta u Beogradu, Milan Knežević stavio na čelo kolone. &nbsp; I odmah se uživio u ulogu zetskog Tarasa Buljbe, samo što naspram njega nijesu bili Poljaci iz Gogoljevog romana nego – njegovi koalicioni partneri, koji su na vlast došli zajedno sa njim. &nbsp; Pokazalo se da pasivni otpor malo kada ostvaruje revolucionarne rezultate. Iako su Zećanke i Zećani ležeći na zemlji pokušali da spriječe prolazak mašina na predviđenu lokaciju - nijesu uspjeli u tome; premda su tražili podršku koalicionih partnera iz parlamentarne većine - ostali su usamljeni... I onda je Milan Knežević, u grču, najavio izlazak njegove Demokratske narodne partije iz vlasti i u Podgorici i iz državne vlasti. &nbsp; Ali, kada se očekivala velika buka i bijes – sve je utihnulo. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180144_7c68555b00b57fcebe1eaa290dfc71f6e1aa98cfbdfcdd2368d4694b98452ee7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260105180144_7c68555b00b57fcebe1eaa290dfc71f6e1aa98cfbdfcdd2368d4694b98452ee7" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="NAJAVA VELIKE BUNE: Detalj iz Botuna 30. decembra"> <figcaption>NAJAVA VELIKE BUNE: Detalj iz Botuna 30. decembra(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  IZNENADNI PREKID I... &nbsp; Sad je tišina, zetski revolucionari su kućama u toplom. Zvanično je saopšteno da neće biti protesta tokom novogodišnjih i božićnih praznika, sve dok dvije strane pregovaraju. &nbsp; O čemu pregovaraju - e to je lukavo prećutano. &nbsp; Jer, očito, nije ni moglo biti saopšteno. Prije svega zato što su, vođeni Kneževićem, pobunjeni Zećani već odbili sve što su im nudili iz vlasti Podgorice, kao i iz Vlade. &nbsp; Na drugoj strani, nakon što su nudili sve što su mogli, niko više iz Mujovićeve ili Spajićeve ekipe nema ovlašćenje da Zećanima ponudi otkazivanje radova, čak ni minimalnu promjenu lokacije. Jer je sve ranije dogovoreno i ugovoreno sa uticajnim Evropljanima. &nbsp; I sve je već izglasano u parlamentu, kroz Prostorni plan. I za sve to su glasali ministri i poslanici Kneževićeve DNP. &nbsp; O čemu onda pregovaraju već nekoliko dana? &nbsp; ...IZNENADNI PREGOVORI &nbsp; Ni o čemu, naravno! Priča o pregovorima je samo politička maska, da se kupi vrijeme. Sve da bi navodni bundžija Knežević i tobožnji mirotvorac Mandić s jedne, kao i kripto-premijer Spajić i njegovi sudružnici iz parlamentarne većine na drugoj strani, pokušali da pronađu časan izlaz iz situacije. &nbsp; Najteže će biti Milanu Kneževiću: njegovi iz stranke glasali su za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, a onda su – sve u jurnjavi za političkim poenima i očito po nalogu iz Beograda – manipulisali osjećajima Zećana i podstakli ih na pobunu. &nbsp; I sad su – ni tamo, ni ovamo. Zato će ovih dana biti zatišje, jer se svi političari parlamentarne većine nadaju u božićna čudesa koja će riješiti problem. &nbsp; PUT DOBRIH NAMJERA Ali, kako naći častan izlaz, ako su namjere, odnosno političke ideje od starta nečasne? &nbsp; Jer, borba protiv postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, nije nalik časnom suprotstavljanju kopanju rude litijum, kada se onečišćava priroda i truje živi svijet. Kolektor neće, kao Termoelektrana zagaditi vazduh građana; niti će, kao nelegalne deponije zapaljenih guma, uništavati životnu sredinu Podgoričana... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105180156_0474ae3caf8e1fba05cf1b530820c4b914c9824560dc881b11ade93a8c5b17d9.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260105180156_0474ae3caf8e1fba05cf1b530820c4b914c9824560dc881b11ade93a8c5b17d9" data-rendition-name="original" width="600" height="400" loading="lazy" alt="KOME SMETA ČISTIJA SREDINA: Skica postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu"> <figcaption>KOME SMETA ČISTIJA SREDINA: Skica postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Na prostoru država Evropske unije nalazi se više od 30.000 sistema za prečišćavanje vode, i ni jedan od njih nije proglašen nekim novim Černobiljom. &nbsp;&nbsp; A tu, oko nas, nizvodno od Podgorice, Morača kroz Zetu, sve do uliva u Skadarsko jezero godinama i godinama nosi neprerađene, ljudske izlučevine koje zagađuju i životnu sredinu na kopnu i sve živo u vodi. &nbsp; Dakle: biti protiv izgradnje postrojenja za prečišavanje otpadnih voda znači biti protiv sigurne, zdrave budućnosti svoje i sopstvene đece. &nbsp; I jasno je: većina Zećanki i Zećana progutali su poluistine i gole laži koje su prostirali pred njih Milan Knežević i ostali iz te stranke. I sada su dovedeni u paradoksalnu poziciju - da se bore protiv zdravije budućnosti; i svoje i vlastite đece. &nbsp;&nbsp; I zato sada caruje šutnja, dok Mandić, Knežević, i ostala ekipa nekadašnjeg Demokratskog fronta pokušavaju da nađu način, da smisle neku priču kako bi na kraju i građani Zete bili siti i Milan Knežević bio na broju, poslanika. &nbsp; Samo, teško je sakriti istinu i neodrživa je priča o poštenju postavgustovske vlasti i dobrim namjerama oslobodilaca. &nbsp; Jer, put popločan dobrim namjerama znamo kuda vodi. Naravno, ne u raj već u kloaku. &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

Buna u Botunu i druge bajke

Nakon što sam u jednom tuđem dnevnom glasilu, koji se štampa i nažalost još uvijek distribuira u Crnoj Gori, a koji obično sve zna i prije kiše, pronašao prikaz dijela navigacionog loga (GPS uncertainty) jednog od dronova stradalih u neuspjeloj dron predstavi, na prelazu iz 2025. u 2026. godinu, u Budvi, rekoh ajde da rezimiram i vidim što se to desilo.&nbsp; Za divno čudo kvalitet objavljene fotografije navigacionog loga stavljenog na uvid javnosti, bi kvaliteta koji je veoma dobro omogućavao očitavanje važnih i opredjeljujućih forenzičkih tragova za utvrđivanje uzroka debakla.&nbsp; 1. u 47m29s registruje se prvi put pad stabilnog broja 20 vidljivih satelita, na 19. Nakon tog trenutka registruje se kontinuitet pada broja vidljivih satelita da bi u 47m34s broj vidljivih satelita naglo pao na 6. Kratko se vratio na 10-12 pa opet 47m37s naglo pao na 6. 2. U 47m31s GPS fix sa 6 pada na 4 što znači da je iz RTK fix moda, prijemnik GPS signala, prešao SBAS mod korekcije greške pozicioniranja. Preciznije umjesto korekcije GPS pozicije mjerenjem faze signala (RTK fix), prešlo se na korekciju posredstvom signal sa EGNOS satelita (SBAS). Greška pozicije je iz zone ispod 0,03m prešla u grešku od 0,3-1m.&nbsp; 3. U 47m32s&nbsp; <ul> <li>Horizontal position accuracy, parametar koji predstavlja vrijednost procijenjene greške u ravni X–Y (lat/lon) počinje da raste sa 0m na 8m u 47m37s. Dozvoljena vrijednost ovog parametra za ovaj tip operacija dronova je ispod 0,02m (2cm).</li> <li>Vertical position accuracy, parametar koji predstavlja vrijednost procijenjene greške po visine (Z) počinje da raste sa 0m na 3m u 47m37s. Dozvoljena vrijednost ovog parametra za ovaj tip operacija dronova je ispod 0,03m (3cm).</li> </ul>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260105100144_2daf33848ea676f8814ed38182ec3375dc6ca7df9cf8ce15a851ef33cfa3130c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260105100144_2daf33848ea676f8814ed38182ec3375dc6ca7df9cf8ce15a851ef33cfa3130c" data-rendition-name="original" width="1386" height="668" loading="lazy" alt="Dronovi"> </figure>  <ul> <li>Horizontal Dilution of Precision (HDOP), parametar koji predstavlja grešku u određenju horizontalne preciznosti pozicije počinje da raste sa 0m na 2,5m u 47m37s. Za ove opreacije dozvoljena vrijednost je ispod 1m.</li> <li>Vertical dilution of precision (VDOP), parametar koji predstavlja grešku u određenju vertikalne preciznosti pozicije počinje da raste sa 0m na 7m u 47m37s. Za ove opreacije dozvoljena vrijednost je ispod 2m.</li> <li>Speed accuracy sa 0m na 2m/s, parametar koji predstavlja procjenjenu grešku u mjerenju brzine koja je za ovaj tip operacija ispod 0,2m/s</li> </ul> 4. U 47m37s aktiviran je failsafe mod. Dron je iz Offboard režima leta prešao u režim Descend, odnosno iz režima upravljanja iz centralnog kompjutera prešao je u autonomni režim rad na „on board computer“ i prinudnog slijetanja brzinom od MPC_LAND_SPEED: 0,75m/s.&nbsp; 5. U 47m50s. Svi parametri se stabilizuju. Ovo bi bilo stručno čitanje onog što je na grafikonu prikazano. Da bi smo mogli uraditi forenzičku analizu i izvesti dovoljno pouzdan zaključak, osim ovih parametara neophodno je da pogledamo mjesto, kao i prostor sa okruženjem, đe se inkriminisani događaj desio. - Prostor je parking neposredno ispred zgrade lučke kapetanije, visine cca 12m, locirane južno od lokacije.&nbsp; - Zapadno od lokacije je marina sa parkiranim jahtama, kao i prostor na kom u tom trenutku boravi nekoliko hiljada posjetilaca koji prate Novogodišnji koncert ispred zidina Starog grada. U zoni koncerta registruje se neometani let dronova za potrebe medija i video produkcije.&nbsp; - Istočno otvoreno more.&nbsp; - Sjeverno otvoreni bazen.&nbsp; Sa istoka, zapada i sjevera nema prepereka koje bi ometale bilo kakav elektromagnetni signal.&nbsp; Sa juga je druga priča, sa juga je zgrada lučke kapetanije i zidine Starog grada koje jesu prepreka i za veoma jak elektromagnetni signal. Analizirajući video koji se može naći na linku na YouTube-u nedvosmisleno se konstatuje da su dronovi uredno polijetali, dostizali visinu koja prelazi visinu zgrade lučke kapetanije, nakon čega se, svi do jednog krenuli u slijetanje. Ovo bi bilo prevod na laički lako razumljiv jezik toka i viđenja samog događaja No sad da pogledamo što kažu činjenice: <ol> <li>Tokom početne faze leta GNSS prijem je stabilan, sa korišćenjem 20 satelita, GPS fix 6, što ispunjava ICAO zahtjeve za navigacionu dostupnost i integritet.</li> <li>U kratkom vremenskom intervalu, nakon dostizanja inkriminisane visine, veće od 12m, dolazi do naglog pada broja satelita na 6–8, što prema NATO terminologiji predstavlja nagli gubitak praćenih satelita (sudden loss of satellite tracking).</li> <li>Istovremeno se bilježi nagli porast HDOP i VDOP vrijednosti, pri čemu horizontalna i vertikalna poziciona greška prelazi 3–8 m, što ICAO Annex 10 (Vol. I, Ch. 3, 3.7.2.1) definiše kao degradaciju GNSS performansi.</li> <li>GPS FIX prelazi iz stabilnog u SBAS degradirani režim, što NATO doktrina klasifikuje kao gubitak pouzdanosti navigacije (loss of navigation solution integrity).</li> </ol> Kao posljedicu navedenih parametara auto-pilot, u skladu sa projektovanom sigurnosnom logikom, aktivira failsafe procedure (Return To Home), što predstavlja očekivanu reakciju na odbacivanje GNSS pozicioniranja (GNSS denial). Prema ICAO Annex 10, Volume I, Chapter 3, 3.7.2.2, nagla degradacija navigacione tačnosti bez meteorološkog ili geografskog uzroka predstavlja indikator radiofrekventne interferencije.&nbsp; U NATO terminologiji, ovakav obrazac odgovara „localized GNSS jamming event“, tj. ograničenoj aktivnosti elektronskog napada (Electronic Attack), usmjerenoj na degradaciju navigacionih sposobnosti u definisanoj zoni. Na osnovu poznavanja meteo situacije u zoni leta u vrijeme početka letjenja, strukture tla sa koga se polijetalo, kao i uvidom u dio navigacionoog loga (GPS uncertainty) sa visokim stepenom pouzdanosti može se, odnosno moraju se isključiti faktori kao što su: <ul> <li>atmosferski i jonosferski poremećaji,</li> <li>multipath refleksije,</li> <li>tehnički kvar pojedinačnog prijemnika,</li> <li>softverske greške auto-pilota,</li> <li>gubitak komandno-komunikacione veze.</li> </ul> Ako uzrok neželjenog događaja nije nijedan od navedenih faktora, a nije, tad je shodno ICAO i NATO standardima i terminologiji predmetni događaj nastao kao posljedica lokalizovane GNSS interferencije (ICAO), izazvane elektronskim napadom sa lokalnim dejstvom (electronic attack, localized effect (NATO)), koja je za primarnu posljedicu imala oštećenje navigacione funkcije (loss of navigation function) (ICAO/NATO), a kao sekundarni efekt, aktivacija failsafe režima i gubitak kontrole drona. Lokacija izvora elektromagnetnog zračenja velikog inteziteta, odnosno lokaciju sa koje je „pucano“, nesporno se treba tražiti u zoni koja zadovoljava sljedeće parametre. <ul> <li>Da predmetna lokacija dejstva jammer-a, shodno tehničkim karakteristikama obezbijedi da je usmjereni elektromagnetni snop dovoljne širok u zoni letenja.</li> <li>Da elektromagnetni signal koji je uzrokovao ispad GNSS pozicioniranja počinje na visini iznad 12m.&nbsp;</li> <li>Da neposredno na tlu ili visini ispod zadate u zoni letenja nema EM interferencije.</li> <li>Bude dovoljno jak da naruši HDOP, VDOP i GPS fix vrijednosti koje registruje prijemnik do mjere koja će izazvat aktiviranje Failsafe moda letenja pojedinačnog drona.</li> <li>Da u zoni zapadno od mjesta događaja ne ometa letenje dronova medijskih kuća i video produkcija.</li> <li>Da ne ometa opremu mobilnih mreža.</li> </ul> Uzimajući u obzir sve navedeno, karakteristike pojedinih jammera dostupne na mrežama, zona u kojoj bi primarno trebalo tražit lokaciju sa koje je ispaljen EM signal koji je uzrokovao debakl je dio Starog grada neposredno iza zgrade lučke kapetanije.&nbsp; Sekundarna zona su jahte koje su to veče bile vezane u budvanskoj marini zapadno od mjesta događaja. Za dodatne analize predložio bih da se tužilaštvo obrati Specijalnom državnom tužiocu Jovanu Vukotiću i državnom tužiocu Veljku Rutoviću iz Vrhovnog državnog tužilaštva koji bolje od mene umiju čitati radarske i navigacione logove. Ovo nije šala već opora istina, što dokazuje rješenje o odbacivanju moje krivične prijave 2022. godine prilikom helikopterskog šverca popova u kampu Zlatica, koji proističe iz njihovog čitanja Flight logova i radarskih zapisa ove švercerske rabote.&nbsp; Moguće da bi se novinari i zainteresovani pojedinci, mogli obratiti i novoj nadi iz Osnovnog državnog tužilaštva g-đi Sanji Ražnatović, koja bi jednom do dvije rečenice sigurno mnogo bolje razjasnila situaciju, kao što meni odgovori odbacivanjem ljetošnje krivične prijave helikopterskog šverca srbijanskih političara preko crnogorske granice.&nbsp; (Autor je vještak sa liste Minstarstva pravde Crne Gore za telekomunikacije i vazduhoplovstvo)

1250x600

Što se desilo u Budvi?

Još 2009. godine, kada je donešen i sada važeći Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), napisao sam dvije kolumne sa nazivom „ZKP se piše radi nevinih“. Ovu izreku prvi put sam čuo kao student, od sjajnog profesora, pokojnog Milorada Perovića. To nije bila moja nostalgija za studentskim danima i sjećanje na najboljeg profesora koga sam ikada slušao, već pokušaj upozorenja. Isti profesor učio je studente da je za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda, poslije Ustava, ZKP najvažniji propis u pravnom poretku države. Zato ova izreka važi i za sve druge propise čija primjena utiče na ljudska prava.
U javnosti je krajem prošle godine predstavljen predlog izmjena zakona o unutrašnjim poslovima kojim se, između ostalog, predviđa da se obustavljaju svi disciplinski postupci koji se već vode zbog postojanja tzv. bezbjednosnih smetnji i da svim okrivljenim policijskim službenicima po sili zakona prestaje radni odnos. Takvo rješenje njegovi tvorci javno predstavljaju kao odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije. Međutim, iza te populističke parole krije se duboko problematično i opasno odstupanje od osnovnih principa pravne države. Ovo jer zakoni postoje ne samo da bi se sankcionisali krivi, već prije toga da bi nevine štitili od samovolje, greške, zloupotrebe i političkog pritiska.
Predloženo zakonsko rješenje uvodi upravo ono što je zabranjeno i Ustavom i evropskim standardima – pretpostavku krivice. Policijskom službeniku ne prestaje radni odnos zato što je kriv, zato što je odgovornost dokazana i zato što su utvrđene činjenice. Njemu radni odnos prestaje zato što su protiv njega pokrenuli postupak oni koji sada zakonom hoće da ga proglase krivim. I to na osnovu neprovjerenih operativnih informacija, koje same po sebi nijesu dokaz, nijesu sudski provjerene i čak nijesu ni konkretizovane. Drugim riječima: dovoljna je sumnja, bez dokaza, da bi posljedica bila najteža moguća. Izostanak javne rasprave i mišljenja Evropske komisije potvrđuje i loše namjere predlagača.
Ako ovaj predlog bude usvojen, šta bi spriječilo njegove tvorce da u nekom narednom periodu predlože izmjene ZKP-a kojim bi se propisalo da se svi krivični postupci koji se vode za neka krivična djela obustavljaju i da se svi okrivljeni po sili zakona oglase krivim i kazne najtežom propisanom kaznom zatvora?
U javnim istupima, direktor policije energično brani predloženo zakonsko rješenje porukama da u policiji „nema mjesta onima koji sarađuju sa kriminalom“, „piju kafe sa kriminalcima“ ili „rade protiv interesa države“, uz tvrdnju da je to „standard u razvijenim državama“. Oko toga ne postoji spor jer niko razuman i dobronamjeran ne tvrdi da policajci koji su korumpirani, koji svjesno sarađuju sa kriminalnim strukturama ili zloupotrebljavaju službeni položaj, treba da ostanu u službi.
Međutim, to nije tema rasprave o predloženim izmjenama zakona. Tema te rasprave je ko, na koji način i uz koje garancije utvrđuje da je neko „korumpiran“, „saradnik kriminala“ ili „nedostojan službe“. Zato kada se u javnosti govori o „standardima razvijenih država“, mora se reći cijela istina, koju direktor policije ili ne zna, ili je svjesno prećutkuje. Ako se direktor policije poziva na „evropske standarde“, onda se mora pozivati na cijeli standard, a ne samo na njegovu represivnu polovinu. U razvijenim pravnim državama optužba nije dokaz, operativna informacija nije činjenica, sumnja nije krivica, a procedura je jednako važna kao i rezultat.
Nijedna ozbiljna država ne zasniva prestanak radnog odnosa policijskim službenicima isključivo na neprovjerenim, tajnim, operativnim podacima, bez jasne procedure, bez prava na uvid, bez mogućnosti osporavanja i odbrane i bez nezavisne kontrole.
Najopasnija obmana u ovakvim raspravama od strane zagovornika predloženog rješenja je predstavljanje procesnih garancija kao „zaštitu kriminalaca“. To nije tačno jer procesne garancije postoje da bi se razlikovali krivi od nevinih. One ne štite kriminalce — one štite sistem od greške. One štite sistem od kriminalaca koji imaju političku moć. Prava nevinih nikada nijesu bila prepreka borbi protiv kriminala.
Sve što je do sada rečeno vodi ka jednom dubljem i neugodnijem pitanju za tvorce i aplogete ovog predloga: kakvo shvatanje prava stoji iza ovakvog zakonskog rješenja i gdje su oni i od koga učili pravo? Jer predloženi model ne odaje utisak da su njegovi tvorci i najglasniji branitelji vođeni onom pravnom logikom kojoj su generacije pravnika učene — logikom po kojoj je pravo štit od samovolje, a ne njeno oruđe.
Nekada su profesori poput Milorada Perovića studentima govorili izreke, poput „ZKP se piše radi nevinih.“ To nije bila akademska dosjetka, već lekcija o suštini pravne države. Ko je razumio ovu izreku, zna da postupak ne postoji da bi potvrdio već donijetu odluku, zna da sumnja ne može zamijeniti dokaz i zna da represija bez garancija ne proizvodi pravdu, već strah. Generacije pravnika u regionu učile su krivičnopravne predmete iz knjiga profesora poput Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića. Svi oni su, svako na svoj način, upozoravali studente na isto: najveća opasnost za pravni sistem nije krivac koji izbjegne kaznu, već nevin čovjek kojeg sistem slomi. To su profesori kod kojih se učilo da sumnja nije dokaz, da operativna informacija nije činjenica i da postupak nije smetnja, već jedini legitimni put do istine.
Međutim, tvorci predloženog rješenja nijesu učili pravo od profesora poput Milorada Perovića, Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića i sličnih. Oni su bili studenti profesora sa sumnjivim diplomama i doktoratima, koji su ih naučili da je dovoljno „znati“ ko je kriv, da je postupak prepreka, da su garancije luksuz, a ljudska prava potencijalna smetnja. Takvo shvatanje nije evropski standard.
Ako se zaboravi da se zakon piše radi nevinih, onda se on neminovno piše protiv nekoga. Danas ga Demokrate pišu protiv „sumnjivih policajaca“, sjutra protiv nekih drugih, a preksjutra protiv svakoga ko se nađe na pogrešnoj strani njihove operativne procjene, odnosno ko ne pripada toj partiji koja kontroliše policiju. Pravni sistem koji ne polazi od zaštite nevinih ne jača državu — on je slabi, jer država nije jaka kada može brzo da kazni, već kada može pouzdano da razlikuje krivicu od sumnje.
Borba protiv kriminala i korupcije je neophodna, ali ona mora biti vođena zakonom, a ne na račun ljudskih prava. Jer država koja unaprijed kažnjava, prije nego što dokaže, na kraju ostaje bez onoga što bi trebalo da joj bude temelj – ostaje bez pravde. Ko god je ozbiljno učio pravo, zna da zakon koji nije pisan radi nevinih, prije ili kasnije postaje oružje protiv njih. A tada više niko nije bezbjedan, ni policajac, ni sudija, ni tužilac, ni bilo koji građanin.
Zakone koji zadiru u osnovna ljudska prava i slobode ne smiju pisati oni koji nijesu naučili čemu pravo služi. Društvo koje dozvoli da loši studenti loših profesora kreiraju i brane norme o odgovornosti, krivici i sankciji, ne rizikuje samo da ima loše zakone, već rizikuje gubitak pravne države. Jer pravo ipak ne postoji radi moći, već radi zaštite — naročito onda kada je najteže razlikovati krivicu od sumnje.

Kad sumnja postane zakon

Da bi se jednom zauvijek srušio mit o „istorijskom jedinstvu“ Crnogoraca i Srba, dovoljno je pročitati nekoliko desetina stranica autentičnog osmanskog arhivskog materijala. Arhivi ne poznaju ideologiju ni propagandu &nbsp;oni bilježe činjenice.
Osmanski defteri, fermani i administrativni zapisi jasno razdvajaju Crnu Goru od srpskih zemalja &nbsp;administrativno, politički i vojno. Dok su srpske oblasti bile duboko integrisane u osmanski poreski i feudalni sistem, Crna Gora je postojala izvan njega: kao poseban, autonoman i trajno nepokoren prostor. Ta razlika nije nijansa, već suština.
Osmanska imperija nikada nije pokušala da poništi crnogorsku nezavisnost, niti da ukine Crnogorsku crkvu. Crnogorska crkva nije nastala po nalogu sultana ili bilo koje strane vlasti, već je bila autentična institucija, neraskidivo vezana za državu i narod.
Sultani, veliki veziri i paše poštovali su Crnu Goru i njene vladare. Najjasniji primjer je knjaz, a potom kralj Nikola Petrović, jedini balkanski vladar koji je dva puta zvanično posjetio sultana Abdulhamida u Carigradu, uz najveće osmanske počasti. Sultan je lično priredio večeru u njegovu čast, u prisustvu najviših paša i velikih vezira, držeći mu čak i čas istorije o Crnoj Gori.
Osim večere, Knjazu Nikoli su darovani dvije jahte, uniforme za Perjanike, poseban konac za dvorske uniforme, i dvorac na Bosforu. Sve to jasno pokazuje poštovanje prema državnosti i vojnoj tradiciji Crne Gore. Posebnu ulogu u ovom priznanju imao je Abdulhamidov zet, Šemsi Paša Biševac, koji je doprinio tome da Knjaz Nikola i Crna Gora budu uvršteni među najpriviligovanije i nezavisne države Evrope &nbsp;položaj koji nijedna druga balkanska država tada nije imala.
Za istraživače istorije, fascinantna je činjenica da su 110–115 miliona perfektno sređenih arhivskih stranica Osmanskog carstva deponovane u Vojni osmanski arhiv u Istanbulu, uključujući podatke o Crnoj Gori i njenom jedinstvenom statusu. Ovi izvori jasno potvrđuju autonomiju, međunarodni ugled i poštovanje koje je država i njen narod uživao.
Uprkos ovim dokazima, kasniji narativi pokušali su da Crnu Goru i Crnogorce svode na „ogranke srpstva“. Kada nema arhiva &nbsp;stvaraju se legende. Kada nema dokaza &nbsp;&nbsp;proizvode se parole. Istorija se ne piše po potrebi, već po izvorima.
Ko god je spreman da čita, moraće da prihvati ono što arhivi pišu: Crna Gora nije bila Srbija, Crnogorci nijesu bili Srbi i nikada im to nije nametnuto. Sve ostalo je politika - ne istorija.

Arhivi koji ruše mitove: Crna Gora, Osmansko carstvo i istina koja se prećutkuje

Politički filozof Džon Rols u svom radu „Teorija pravde“ društvo posmatra kao socijalni pakt svih građana, koji počiva na principima poštovanja pravila i djelotvornog uređenja javnog shvatanja pravde. Pravde koja štiti dostojanstvo svih građana i koja ne smije biti žrtvovana zarad bilo kog pojedinačnog, grupnog, pa ni opšteg interesa. Slobodno, kritičko javno mnjenje i demokratska politička kultura stubovi su na kojima se temelji svaki demokratski poredak. Nažalost, protekla godina je pokazala da je crnogorsko društvo, bez obzira na formalno približavanje EU, daleko od navedenih demokratskih principa i principa pravde. Može se reći da su ga karakterisali, primitivizam, populizam i laži u javnim nastupima, kakistokratija i nekompetentnost u načinu vladanja, odsustvo volje i smisla za kompromis, netolerancija, socijalna bijeda, kriminalizacija političkih protivnika, agresivnost, poslušnost, neodgovornost... Eksplozija bestijalnosti prema državnom interesu, državnom identitetu, državnim resursima, razgrađuju crnogorsko društvo. Vlast ne podnosi kritičke glasove, difamiraju se i kriminalizuju nezavisni mediji i ugledni novinari i javne ličnosti, hapse se i proganjaju privrednici koji finansiraju nezavisnu i kritičku javnu riječ, pravosuđe sprovodi osvetničku „pravdu“ i predstavlja oružje u političkom revanšizmu, selektivno se procesuiraju politički protivnici postavgustovskog režima, dok se za istu vrstu djela, sa mnogo ozbiljnijom štetom po društvo, amnestiraju pripadnici postavgustovske vlasti. Kompetentni se diskretituju članstvom ili vezama sa „bivšim režimom“, dok najgori iz „bivšeg režima“ čine dobar dio vladajućih strukltura. Tzv. preletači. <h2>CRKVA SRBIJE NEDODIRLJIVA</h2> Ljudskom zdravom razumu neshvatljiv je uticaj Crkve Srbije na crnogorsko društvo, iako je predstavljaju ljudi preskromne inteligencije i obrazovanja, što stalno drži Crnu Goru u razarajućem nihilizmu, negiranju postojanja univerzalnih vrijednosti, mržnji prema demokratiji i zapadnim vrijednostima, razaranju multikulturalizma, banalizaciji duhovnosti, intelektualnoj degradaciji, ratnohuškačkom jeziku, zloupotrebi prošlosti, banalizaciji i brutalizaciji javnog života. Taj uticaj se preliva na političku sferu, jer je politički isplativ. Otuda je Crkva Srbije, za sve što čini, oslobođena bilo koje odgovornosti, uključujući i krivičnu. Dok se mnogi ljudi hapse za pomenuto ime u sky komunikacijama, Crkva Srbije je eskulpirana od veza sa organizovanim kriminalom, pominjanja nabavke sto „kalaša“, naoružanih BIL u Cetinjskom manastiru 5. septembra 2021, prilikom inaguracije Jovana Mićovića za mitropolita Cetinjske mitropolije, policijske i bezbjednosne komedije sa spomenikom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, bez posljedica i za bjesomučne napadače na prisutne novinare, etc.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211071248_c8f8bc4f5399ec754a0d9bf57b6450be8dc1fe5f70c09d78aa5d69a9533e902f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251211071248_c8f8bc4f5399ec754a0d9bf57b6450be8dc1fe5f70c09d78aa5d69a9533e902f" data-rendition-name="original" width="1024" height="640" loading="lazy" alt="jianikije"><figcaption>OGROMAN UTICAJ CRKVE SRBIJE NA PROCESE U CRNOJ GORI: Janikije MićovićSkupština CG</figcaption></figure>  Svi događaji sa teškim kriminalnim posljedicama, koji su vezani za Crkvu Srbije ili pojedince iz njenih redova, kao što su veze sa masovnim ubicama na Cetinju, Vukom Borilovićem i Acom Martinovićem, za koje se na Cetinju zna da su imali bliske veze sa popovima Crve Srbije, stavljaju se ne „pod tepih“, već se zakopavaju duboko pod zemlju. Na Cetinju je 12. avgusta obilježena treća godišnjica od masovnog ubistva, kada je Vuk Borilović ubio deset osoba, od kojih dvoje đece, šest osoba ranio, da bi dvije i po godine kasnije, 1. januara 2025. Aleksandar Martinović ubio 13 osoba, među kojima dvoje đece, a da javnost nema nijednu informaciju o pozadini ni tog ubistava. Ni najednostavniju informaciju sa kim je Aco Martinović razgovarao telefonom nakon napuštanja kafane i ko mu je dao u tako kratkom periodu oružje? A to smrdi do nebesa! Umjesto da poštuje porodice žrtava, Crkva Srbije i dalje truje usijane glave pričama kako se zao duh na Cetinju neće smiriti dok se ne postavi na Jezerski vrh lovćenski kapela Karađorđevića, kao simbol okupacije Crne Gore od strane Srbije. Izgleda da nije bitna cijena crnogorske krvi da se ostvari namjera posrbljavanja Crne Gore od strane Crkve Srbije i njenih zatočenika! Svi se śećamo 5. septembra 2021. godine, kada se Cetinje gušilo u hemijskim sredstvima, kada je policija brutalno „bolje da mi njih prvi“ napala mirne demonstrante, zasula ih suzavcem, gumenim mecima, šok bombama... Da li je SDT otvorio slučaj prekomjerne sile policije i odgovornosti za to? Naravno da ne! Ali varaju se svi da će Belveder biti zaboravljen!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260103230144_fd0eb9b241dcfbab59c5234f0a9dbc89296920cff4a16188c95aef00363ea4b4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260103230144_fd0eb9b241dcfbab59c5234f0a9dbc89296920cff4a16188c95aef00363ea4b4" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Spomenik Pavlu Đurišiću"><figcaption>VELIČANJE RATNIH ZLOČINACA: Pavle Đurišić(Photo: Pobjeda/Stevo Vasiljević)</figcaption></figure>  <h2>SUŠTINA PROPADANJA</h2> Ne čusmo da je neko rekao za Botun „pa što ako pogine 10 Zećana“?! Iako se radi o dvije potpuno vrijednosno različite stvari, jedna je inaguracija na Cetinju nepoželjnog popa, druga je civilizacijska, ekološka, ljudska, u skladu sa zahtjevima EU o rješavanju otpadnih voda, reakcija policije na Cetinju je bila brutalna, dok se u Botunu ponašala kao policija u Njemačkoj kada sam dalekih sedamdesetih učestvovao u protestu protiv nuklearke ležeći na šinama, a njemački policajci nas kulturno odnosili dalje od tog mjesta. Naravno, ne želim da pogine bilo ko od protestanata na Botunu, niti da bude prebijan, prskan suzavcem, gađan gumenim mecima i šok bombama, ali iritira količina poltronisanja protestantima većine političara iz vlasti, uključujući i predśednika Milatovića, čije javne intervencije variraju do udvaranja EU, do golog populizma i dodvoravanja najgorem i najneevropskijem dijelu društva, uključujući i Crkvu Srbije. Čak je, taj prononsirani Evropejac, iskoristio kolektor u Botunu, projekat koji finansijski i politički podržava EU, da formira partiju na podršci demonstrantima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260103230144_cbc12b4a2d384f2f5a9c090fc5b64a12e5e9e63f21a857ca3b0986aaed7de236.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260103230144_cbc12b4a2d384f2f5a9c090fc5b64a12e5e9e63f21a857ca3b0986aaed7de236" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Policija u Botunu"><figcaption>RAZLIČITI PRISTUPI POLICIJE: U Botunu blaga policijska reakcija(Photo: Portal ETV/Ana Šofranac )</figcaption></figure>  Suština crnogorskog propadanja, loših političkih izbora, neprepoznavanja prevaranata, hohšptaplera, lažljivaca, je u niskom nivou svijesti građana Crne Gore, lošem nivou obrazovanja, nerazvijanju kritičke misli, nedostatku naučne misli i kompetentnih obrazovnih i naučnih institucija, političkoj nepismenosti, neznanju o temeljnim pojmovima o politici, demokratiji, podjeli vlasti na tri nezavisne grane, neizgrađenim političkim stavovima i političkim vrijednostima, neznanju o vlastima, značaju opozicije, izborima, vlastitoj ulozi u političkom životu. Samo duboko politički i ekonomski nepismenom narodu se mogao prodati Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Kad se bave tim dvijema prevarama, iritira čak i dio onih koji se smatraju ekonomski stručnjaci kad insistiraju samo na održivosti budžeta, kao jedino važno u ekonomiji Crne Gore. Iz aviona se vidi da Crna Gora ima komparativne prednosti isključivo u oblasti turizma, energije i malih gazdinstvava za proizvodnju hrane. Kao što se vidi da je najveći problem crnogorske ekonomije ogroman platnobilansni deficit u odnosima sa inostranstvom. Tom platnom deficitu u ogromnoj mjeri su doprinijeli pomenuti programi. Umjesto da turizam bude najveći podsticaj za razvoj malih gazdinstava za proizvodnju zdrave grane, čime bi se servisirala potrošnja u turizmu i razvio śever, stalno se ponavlja ista priča u budžetu kad su u pitanju izdvajanja za poljoprivredu. Sama činjenica da se električar postavlja za ministra poljoprivrede rječito govori sve. Stalno se sanjaju fabrike, za koje u Crnoj Gori ne postoji konjuktura, a ni izvozne mogućnosti, razvojne banke u koje bi se zaposlili partijski kadrovi, a novac pretvorio u alajbegovu slamu partijskih privrednika, partijskih investitora u stanove i sl. Umjesto da se kreditiranjem bave poslovne banke, čiji je to posao, a država da subvencioniše kamate ako ima interes za tu vrstu djelatnosti, ponovo se otvara priča o razvojnoj banci u državi koja je paradigma partitokratije i korupcije. A vajni profesori sa Ekonomskog fakulteta „mudro“ ćute da se ne bi javno viđela njihova tankovina. Crna Gora mora zabraniti gradnju stanova na primoprju, jer to uništava crnogorski turizam! Svaki dogovor sa Alabarom u tom smislu bio bi kriminalni akt prema Crnoj Gori! Kao što bi bio zločin prema najljepšem dijelu Budve, Slovenskoj plaži, da se pretvara u ruglo, viđeno u prikazanim perspektivama. Slovenska plaža se mora renovirati, obnoviti u luksuznijem izdanju, samo tako će predstavljati biser čitavog Jadrana, ne samo Crne Gore. U pamet se građani Budve i Crne Gore, ne dozvolite da prljavi kapital upravlja vašim životima. To važi i za Podgoričane, jer vam betoniraše čitav grad. Grad koji ionako ima visoke temperature ljeti i koji vapi za što više zelenila, a ne betona i sterilnih zgrada, koje ionako naružuju grad. Da ne pominjemo Velje brdo i otvaranje vrata da se śever Crne Gore još više isprazni i da se svi śevernjaci „nabiju“ u Podgoricu. Čime će se baviti ti ljudi? Pa naravno, postaće partijski kadrovi i ubaciti se u javna preduzeća, sve dok ne crkne crnogorska ekonomija, a sa njom i Crna Gora!

Slobodan Jovanović

Godina za zaborav

Ako hoda kao Demokrata, govori kao Demokrata, izgleda kao Demokrata, onda je Demokrata. Ili, ako računa da su građani Crne Gore lišeni i zrna zdravog razuma, čula sluha i očinjeg vida, onda je bez sumnje Demokrata. Baš to je naša ministarka kulture. Mada sam o Demokratama napisao gomilu tekstova, a prije toga pročitao gomilu tekstova koje su pisale Demokrate, ovaj fenomen, ili, ova patologija od partije, i dalje mi nije u potpunosti jasna. Koliko god da ih gledate, slušate, čitate, opet ste na početku. Opet ste u čudu. Već je minula decenija otkad je nastala partija porođena u porodilištu SNP-a, u skromnoj baraci na obali Morače, a ipak, kao da su rođeni juče. Ni milimetar nijesu odmakli od izvora. Od temelja zidanog na zaostavštini Slobodana Miloševića. Ni nakon deset godina Demokrate nijesu naučile da govore. I danas neumorno, do u beskonačno ponavljaju prve izgovorene riječi. I danas se igraju istim zvečkama i lutkama kojima su se igrali nakon rođenja. Protokom vremena obično evoluira svako. Ali ne i Demokrate. Isti registar, isti narativ, i ista meta. Isti jezik mržnje i laži. Ista sklonost imanentna lošim đacima koji na konkretno pitanje nastavnika sriču jednu jedinu lekciju koju su naučili. Ma što ih pitali, oni će izgovoriti ili napisati samo ono što su učili u centrali. Ono što su učili na partijskim seminarima na kojima je predavač Boris Bogdanović, guru sekte i vrač ovog veselog sela.
Vjerujem da svi pamte gostovanje Alekse Bečića na RTS-u i konkretno pitanje novinarke kojim jezikom govori? Nakon nekoliko minuta očitog mučenja i novinarke i gledalaca, Bečić ipak nije odgovorio na pitanje. Govorio je jedino što zna i jedino o čemu ima dozvolu da govori. Pitanje identiteta je tabu tema, čir na dupetu, koji ne bi trebalo ni pominjati. Znanje stečeno u SNP baraci poput cunamija zapljusnulo nas je s televizijskog ekrana.
Jeftini izliv manipulacija postao je kanon svakog javnog nastupa Demokrata. Da je tako uvjerava nas i naša ministarka kulture. Upitana o Bećiru Vukoviću i Borisu Raoniću, osvjedočenim kršiteljima zakona, naša ministarka, u maniru svojih partijskih šefova, zapravo nije rekla ništa. U stvari jeste, rekla je. Kazala je da RTCG izgleda mnogo modernije, i da ima raznovrsniji programski sadržaj u odnosu na neko prošlo vrijeme. Pretpostavljam da je imala na umu vrijeme diktature i tirjanstva. A onda je ministarka naglasila da to treba podržati i da RTCG nije samo jedan čovjek.
Zaista, nije RTCG samo jedan čovjek. RTCG danas su svi oni koji su svojim nezakonitim radnjama omogućili da nezakoniti direktor Raonić progoni novinare koji su gradili RTCG. Da prima masnu platu, iako je nazakonit. Da revnosno služi režimu, jer, to valjda i jeste svrha jednog nezakonitog direktora. A da je RTCG modernija, jeste. Samo će zlonamjerni reći da direktan prenos sahrane Amfilohija Radovića, usred pandemije kovida, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. I samo će zluradi reći da direktan prenos crkvenog vjenčanja Moma Koprivice, ministarkinog partijskog druga, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. Vaistinu jeste, moderno i raznoliko, kako nam otkriva ministarka.
O Vukoviću je kazala isto. Takoreći opet ništa. Zapravo jeste, rekla je. Navela je broj katalogizacijskih zapisa u Nacionalnoj biblioteci. Istoj onoj biblioteci koja je ministarki predočila da je Vukovićeva knjiga maštarija, falsifikat. No dobro, to, kaže ministarka, nije u njenoj nadležnosti. Ali u njenoj nadležnosti jeste da nas upozna s "plodnim piscem" Vukovićem i njegovim "ponosom" prilikom dodjele priznanja. Baš tako ministarka dokazuje Vukovićev patriotizam i demantuje zlobnike koji su Vukovićev odnos prema Crnoj Gori, crnogorskome jeziku, crkvi, naciji, ilustrovali samim Bećirom Vukovićem. Njegovim plodnim govorom mržnje. Ali, zašto bi se ministarka bavila takvim banalnostima? Vuković je ponosno primio najviše državno priznanje i pozamašan novčani iznos. Ko ne bi bio ponosan, draga ministarko, ako bi ga nagradili za nešto čega nema? Za laž. A laž je sve u vezi s Vukovićevom knjigom.
Ako već odluka žirija nije u nadležnosti ministarke Vujović, jesu li, možda, u njenoj nadležnosti tv stanice i portali mržnje? Šovinističke pećine iz kojih kulja mrak. Mrak proizveden u beogradskim fabrikama propagande.
Zar nije ministarstvo kulture i medija u obavezi da zauzda vulkan mržnje koji emituju režimski mediji? Ili je i to grijeh onih koji su šest godina opozicija. Je li i to nasljeđe, zasluga svrgnutog tirjanina? Je li javna prijetnja ministarkinog šefa Bogdanovića da će posredstvom svoga direktora policije utamničiti novinare koji mu nijesu po volji u nadležnosti ministarstva kulture i medija?
Mi to onako, ministarko, za sebe, i sebi u bradu. Vaš odgovor već znamo.

Demokrate i nepodnošljiva lakoća laganja

Imali smo san o državi u kojoj će nosilac suvereniteta biti građanin čije etničko porijeklo, jezički identitet ili nacionalno i vjersko samoodređenje neće biti iznad principa jednakih prava za sve koji poštuju njezin Ustav i zakone, njezin građanski i multikulturni karakter. Imali smo san o državi u kojoj ćemo doseći iskustva zapadnih liberalno-demokratskih društava, državi vladavine prava i socijalne pravde, državi snažnih institucija koje će baštiniti tripartitnu podjelu vlasti, državi u kojoj će preporuka za posao biti stručnost a ne partijska, nacionalna ili vjerska pripadnost.
Velim, imali smo san koji je prvi politički artikulisao Liberalni savez Crne Gore prije tri i po decenije. Na jesen 1991. godine imali smo prvu veliku priliku da taj san ispunimo. Jugoslavija se faktički raspala, jedina njezina preživjela ustanova, Jugoslovenska narodna armija, postala je razorni mehanizam u rukama beogradskoga autokrate Miloševića, za disciplinovanje neposlušnih, prvo Slovenije, potom i Hrvatske, krčkalo se uveliko i u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
Na Konferenciji u Hagu 18. 10. 1991. godine, uz prethodno pribavljenu saglasnost Skupštine Crne Gore, crnogorski predśednik Momir Bulatović prihvatio je prijedlog lorda Pitera Karingtona za mirnu disoluciju Jugoslavije. Taj su prijedlog prihvatila petorica predśednika republika bivše Jugoslavije. Protiv njega je glasao samo Slobodan Milošević.&nbsp;
Braneći odluku o prihvatanju Karingtonova plana Bulatović je u Skupštini Crne Gore izgovorio profetske riječi: „Ako je kriterijum dobre vlasti u Crnoj Gori i od naroda prihvaćene vlasti poslušnost i apsolutna identičnost s onim što dolazi iz Beograda, onda ovom narodu ne treba vlast.“ Ni dvije neđelje kasnije Bulatović je povukao svoj potpis, odnosno zatražio amandmane koje mu je izdiktirao Milošević (kako to tvrdi tadašnji bliski Miloševićev saradnik Borislav Jović) i time poništio posljednji napor da se izbjegne krvavi rat. Podgorički trijumvirat – Momir, Milo &amp; Sveto – čelnici jedinstvenoga DPS-a, tako su postali (ne)voljni saveznici Miloševićevog paklenog projekta koji će bivšu Jugoslaviju odvesti u katastrofu, uzrokujući oko 150000 mrtvih i oko 4 miliona raseljenih, razaranje gradova, etnička čišćenja i genocid.&nbsp;
Crne Gora je time navukla na sebe težak teret saučesnika u zločinu, suočivši se istovremeno s gubitkom suvereniteta, ekonomskom propašću, izolacijom od svijeta, bujanjem kriminala, eskalacijom nacionalšovinizma i posvemašnjom društvenom degradacijom. Umjesto ekonomskih reformi i ubrzanog puta prema Evropskoj ekonomskoj zajednici koje je tih dana crnogorskome premijeru Đukanoviću nudio talijanski ministar vanjskih poslova Đovani de Mikelis, podgorički trijumvirat izabrao je budžak balkanske mržnje i primitivizma.
Kad je 1997. godine dio tadašnjega DPS-a djelimično prigrlio program LSCG-a, otrgao se iz kandži Miloševićeva projekta i okrenuo Crnu Goru prema vrijednostima Zapada, učinilo se za trenutak da bi onaj san o državi mogao biti ostvaren. Ono što tadašnja politička elita nije razumjela bilo je da za ostvarenje toga sna nije bilo dovoljno izboriti mirnu obnovu nezavisnosti 2006. godine, otvaranje pregovora s EU i ulazak u NATO.&nbsp;
Sve su to, zapravo, morali biti preduslovi, nulte tačke iz kojih se moralo krenuti u stvaranje države po mjeri Ustava iz 2007. godine, snaženje ustanova, suštinsku, a ne paradnu podjelu vlasti i vladavinu prava, suzbijanje svih oblika antidržavnoga djelovanja, uspostavljanje društvene kohezije i inkluzije na vrijednostima proklamovanim Ustavom, utemeljenje pluralnoga društva, (re)izgradnju nacije ne kao zajednice etnički ili vjerski predisponiranih, već kao skupine državljana koji prihvataju zajedničke vrijednosti i sl.&nbsp;
Umjesto toga, ondašnja politička elita usvajajući prozapadnu spoljnopolitičku orijentaciju, na unutrašnjem planu bila je zauzeta nerijetko sumnjivim privatizacionim aranžmanima, stvaranjem „ekonomske elite“ iz kruga srodnika i politički lojalnih, „ekonomskim razvojem“ koje kao da je diktirao Sir Oliver („Cijena? Prava sitnica!“), koketiranjem s ključnim nosiocem antidržavnoga djelovanja – Beogradskom patrijaršijom, pothranjivanjem i finansiranjem njihovih po društvo razornih ambicija i sl., bez vizije razvoja institucija i snaženja države.
Da ništa nijesu naučili ni nakon pada vlasti, potvrđuju i najnovija dešavanja u Budvi, đe su odbornici DPS-a, uz stupidna pravdanja da nijesu anticrkvena organizacija, poklonili 1.000.000 € ustanovi čija je jedina stvarna misija ne širenje evanđeoske misli no desuverenizacija Crne Gore i razgradnja građanskoga društva.&nbsp;
Treba zaista biti lišen elementarne pameti i skrupula pa vjerovati da je mjera stvari u Crnoj Gori njihova kakva bilo participacija u vlasti, a da su tu vlast 2020. izgubili zbog sukoba s Beogradskom patrijaršijom, a ne zbog činjenice da su u njedrima države decenijama njivili antidržavnu Organizovanu (pseudo)klerikalnu grupu (OKG). Ništa bolje ne stoje stvari ni s Evropskim savezom koji jeste glasao protiv ovoga štetnog aranžmana, ali bez preispitivanja svoje pozicije u budvanskoj vlasti.
Paradoksalno, ali je upravo sitno kalkulantstvo DPS-a i djelova današnjeg Evropskog saveza, a ne neka istorijska vizija, omogućilo Crnoj Gori na proljeće 2022. godine još jednu priliku da iskorači iz balkanskoga brloga i ubrzano se uputi ka društvu najrazvijenih država Evrope. Premda sam pripadao grupi od svega nekoliko suverenista kritičara formiranja Dritanove vlade, i tih dana, nakon Putinove agresije na Ukrajinu, bilo je kristalno jasno da su geopolitičke prilike servirale Crnoj Gori novu šansu.&nbsp;
Imao je Dritan svu podršku SAD-a i probuđene Evropske unije, imali smo jasne najave ubrzanog ulaska u EU od strane Brisela, imali smo Ministarstvo odbrane, ANB, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo za evropske integracije u rukama ljudi koji su svoj profesionalni angažman posvetili evropeizaciji Crne Gore, ali smo imali i premijera koji je radio po direktivama istog onog centra koji je krajem oktobra 1991. godine izvršio pritisak na Momira Bulatovića da odustane od evropskoga puta.&nbsp;
Da je Dritan Abazović 2022. godine napravio minimalni napor, Crna Gora bi, u ovakvoj geopolitičkoj konstelaciji, već 2026. mogla postati nova članica Evropske unije. Ali to nije mogao uraditi neko ko je delegiran da postupa po instrukcijama Vučićevih službi bezbjednosti, kojima ni danas nije otkazao poslušnost, lažno se batrgajući u opozicionim klupama ne bi li zavrijedio novu priliku poslodavaca da ga vrate na pozicije moći.
Danas je pred nama treća šansa. Da nas je ko kleo, ne bi nam u ovome istorijskom trenutku poželio ovakve čelnike izvršne, sudske i zakonodavne vlasti. Uprkos njima, ipak, šansa postoji, no da bismo dosegli novu nultu tačku, ulaskom u EU, potrebno je makar malo vizije i mnogo posla.&nbsp;
I za viziju i za posao potrebno je detektovati koje nam to tačke vlasti svakog dana nude teme-svađalice, koji to agenti stranih uticaja manipulišu građanima Zete organizujući pobune i prijeteći krvoprolićem ili najavljuju secesiju Pljevalja, ko nam to nameće izmjene Ustava i proglašenje srpskoga jezika službenim (iako je on i sada, istom formulacijom kao i u Ustavu Srbije, „jezik u službenoj upotrebi“, sa svim pravima koje imaju i drugi Ustavom obuhvaćeni jezici) kao perfidnim pokušajem razgradnje građanske države, ko nam najavljuje skrnavljenje spomenika kulture na Lovćenu i izgradnju objekta koji simbolizuje nestanak Crne Gore, ko manipuliše srpskim nacionalnim interesima jer nesumnjivi je interes nacionalnih Srba u Crnoj Gori da žive u državi koja je članica EU i koja će im garantovati sva individualna i kolektivna prava a ne u kolonijalnom provizoriju u kojem će im centar moći izvan Crne Gore usađivati mržnju prema vlastitoj državi i paranoidnu svijest o vječitoj ugroženosti od Drugog, ko rehabilituje i slavi ratne zločince, ko pravi partijsku vojsku i policiju, ko predśednici Ustavnoga suda diktira da ne postupa po zakonu no po partijskim interesima i sl.
Ako aktuelni premijer zaista ima ambiciju da, takav kakvim ga je Savaot načinio, nezasluženo uđe u istoriju i uvede Crnu Goru u EU, one koji podstiču toksične narative i zagovaraju razorne, antievropske politike mora isključiti iz procesa odlučivanja, politički ih izolovati i time spriječiti sabotažu EU puta u njegovoj finalnoj fazi. Za tako što može imati dovoljno podrške i u Parlamentu i u javnome mnjenju.&nbsp;
Isto tako, morao bi razumjeti da u EU ne ulazi njegov kabinet, nego kompletno društvo, pa je njegova obaveza konsultovati i uključiti što širi krug aktera koji su spremni pomoći ostvarenju generacijskoga cilja ulaska u EU, ne samo iz politike već i iz redova akademske zajednice i civilnoga sektora. Prepusti li ovaj proces stihiji kojom će rukovoditi njegovi koalicioni partneri zagledani u Moskvu i Beograd, završiće potrošen i odbačen poput Momira i Dritana, a mi ćemo izgubiti još jednu istorijsku šansu da pripremimo temelje za izgradnju boljega i pravednijeg društva. Moguće i posljednju.

Imali smo san

Prema podacima sa mjernih stanica, nivo Morače u Podgorici danas u 11 časova iznosio je 11 metara, što je dvadesetak centimetara više nego juče u isto vrijeme. Kakav je rast u pitanju, najbolje će reći podatak da je vodostaj Morače u glavnom gradu za četiri dana veći čak devet metara.
Zeta je u Danilovgradu danas bila na 11,3 metara, što je takođe neznatno više u odnosu na juče ujutro.&nbsp;
Cijevna je kod mosta na Trgaju jutros dostizala visinu od 3,8 metara.
Podaci o rastu stižu i sa Bojane i sa područja Skadarskog jezera.
Jutros je vodostaj Bojane iznosio 4,4 metra, što je oko dva metra više nego prekjuče, a pola metra iznad jučerašnje vrijednosti.
Kada je u pitanju Skadarsko jezero, u odnosu na juče, njegov nivo porastao je na Vranjini za 80 centimetara, a na Plavnici oko 60.

Morača i Zeta iznad 11 metara: Raste nivo Skadarskog jezera i Bojane

Evropski put Crne Gore odvija se u ambijentu snažnih regionalnih i globalnih potresa. Dok Podgorica ostaje najdalje odmakla država Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija, paralelno se suočava sa otvorenim i prikrivenim pritiscima koji dolaze iz Srbije. U tom kontekstu, politika Aleksandra Vučića, uloga Srpske pravoslavne crkve, kao i rastući ruski uticaj, predstavljaju ozbiljan test za političku stabilnost i strateško opredjeljenje Crne Gore. O tim pitanjima, ali i o mogućim promjenama na političkoj sceni Srbije, stanju u srpskom društvu, protestima, represiji vlasti, kao i energetskoj zavisnosti Beograda od Moskve, za Portal ETV govorila je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.&nbsp; Portal ETV: Da li smatrate da će Beograd i Aleksandar Vučić pokušati, na sve moguće načine, da zaustave evropski put Crne Gore i njeno članstvo u Evropskoj uniji? BISERKO: Vučić će sigurno nastaviti sa opstrukcijom Crne Gore i njenog ubrzanog kretanja ka članstvu u EU. Međutim, treba imati u vidu da je situacija u Srbiji veoma fragilna i da će od toga zavisiti kakve su Vučićeve mogućnosti da djeluje u tom pravcu. Kada je riječ o Crnoj Gori, od nje same zavisi koliko je suštinski zainteresovana za članstvo. Čini se da određeni krugovi nijesu i da se trude da zadrže status quo. Ipak, vjerujem da će prevagnuti trezvenost crnogorskih građana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250317230336_c2cd640f011faf8b505ffa28f8f77b665723ad8b13480de95348e23551ea65d8" data-rendition-name="original" width="1493" height="867" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: AP)</figcaption> </figure>  <h2>Uloga SPC, BIA i ruskog faktora</h2> Portal ETV: Mislite li da bi u tom poduhvatu ulogu mogli imati Srpska pravoslavna crkva i Bezbjednosno-informativna agencija (BIA)? Šta, po vašem mišljenju, možemo očekivati u tom kontekstu? BISERKO: SPC je najvažniji eksponent Beograda i od 2020. godine imala je ključnu ulogu u formiranju svih crnogorskih vlada do sada. Međutim, treba imati u vidu da je i ruski uticaj veoma važan i da će, moguće, biti sve veći, jer je Zapadni Balkan poprište na kojem se prelamaju različiti interesi. Rusi Zapadni Balkan lako mogu destabilizovati, jer imaju jaku bazu u Srbiji, Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori. <h2>Da li 2026. donosi politički preokret u Srbiji?</h2> Portal ETV: Da li je 2026. godina ona u kojoj bi neminovno moglo doći do promjena na političkoj sceni Srbije? Da li Vučić odlazi? BISERKO: Beograd će nastaviti sa svojom politikom, ali ipak treba imati u vidu da je Vučićeva politika doživjela krah na međunarodnom i unutrašnjem planu. Pitanje je kakav će biti njen epilog i ko će se nametnuti kao glavni akter nakon što on ode. To može potrajati, ali nema povratka na staro. Nažalost, do sada još nije došlo do jasne proevropske orijentacije. Poslije višedecenijske nacionalističke i populističke politike, društvo se osvješćuje, ali je jasno da je za to potrebno vrijeme. Rekla bih da je u pitanju proces koji će eventualno iznjedriti nove aktere. <h2>Pad Vučića – nemiri ili spor proces promjena?</h2> Portal ETV: Može li eventualni pad Vučića dovesti do nestabilnosti ili nemira u Srbiji? BISERKO: Da li će biti nemira – vlast je na proteste reagovala represijom, otpuštanjem sa posla svih onih koji su podržali studente, hapšenjima i podizanjem optužnica, kao i medijskim hajkama. Dakle, Srbija je kontinuirano u nekoj vrsti opsade. Ono što je značajno jeste da je strah razbijen. Strah je promijenio stranu. Režim reaguje panično i arogantno. Uglavnom se oslanja na lojaliste sa kriminalnim backgroundom, jer nema povjerenja u sopstveno okruženje. U toku je i paralelni proces u okruženju Vučića – u tužilaštvu, sudovima, ali i drugim institucijama. Za sada još uvijek čvrsto drži kontrolu nad medijima, koji su njegov važan instrument uticaja. Međutim, društvene mreže su postale ključne za komunikaciju studenata i demonstranata. Suštinske promjene biće spore. Ali da bi se to desilo, neophodan je veliki angažman svih ujedinjenih proevropskih aktera, naravno uz snažnu podršku Evropske unije. <h2>Sudbina NIS-a i ruski pritisak</h2> Portal ETV: Kako očekujete da će se završiti situacija sa NIS-om? Kakav potez, prema Vašem vašem mišljenju, može povući ruska strana? BISERKO: Sudbina NIS-a još uvijek je neizvjesna. Moskva nije pokazala namjeru da izađe u susret Vučiću, čemu se on nadao, i zato nije preduzimao mjere da diversifikuje nabavku energenata, uprkos preporukama Evropske unije, od koje je dobio i finansijsku podršku za to. To pokazuje da ne razumije međunarodni kontekst i da je daleko precijenio svoj međunarodni značaj. Osim toga, politički je kukavica da donese jedinu racionalnu odluku, a to je nacionalizacija NIS-a. Time je Srbija dovedena u poziciju ruskog taoca. Spekuliše se da bi Mađarska mogla biti kupac, ali to ne rješava problem Srbije, jer je jasno da iza toga stoji Moskva. Živimo u veoma dramatičnim vremenima i teško je anticipirati budući razvoj događaja.

Biserko: Ova godina je test za Crnu Goru, sve jači udarci Vučića, SPC i Moskve

Deseti Božićni ručak upriličen je ove godine u organizaciji kuvara Žarka i Banke hrane Crne Gore.
Iz Banhe hrane su rekli da je Božić vrijeme kada se dobrota širi, a najljepši dar postaje onaj koji dajemo bez očekivanja, iz čiste ljubavi.
- Ljudi zaslužuju barem jedan dan istinske radosti, pažnje i osjećaja da nisu zaboravljeni. 50 porodica će osjetiti radost Božića, zahvaljujući umješnosti i plemenitosti Žarka kuvara. Znaće porodice i pojedinci u stanju potrebe da ih Banka hrane nije ni ove godine zaboravila - navodi se u saopštenju Fondacije.
Podsjećaju da Ustavom Crne Gore svi imaju pravo na dostojanstven život.
Banka hrane apeluje na upravu Glavnog grada da obrati pažnju na obroke (posebno u vrijeme praznika) koje dobijaju korisnici Narodne kuhinje na Koniku, kako zbog dostojanstva korisnika tako i zbog novca koji daju poreski obaveznici.&nbsp;
- Obrok iz Narodne kuhinje mnogima je jedini obrok. Suvi obroci koje dobijaju ovih dana podsjećaju na doručak, paštete, sirni namaz, mesni narezak, konzerve… - navedeno je u saopštenju.
U Narodnoj kuhinji glavnog grada se, napominju, ne spremaju obroci. Priprema hrane u objektu kuhinje garantovala bi kvalitet, donacije namirnica i zaposlenje socijalno ugroženih.
- Ne dozvolimo da mišljenje koje čujemo “sirotinja nije važna ni oni koji su u potrebi”, postane većinsko - poručili su iz Banke hrane.

Božićni ručak za pedeset porodica

Policijski službenici juče su, u više gradova Crne Gore, ispratili tradicionalno obilježavanje Badnjeg dana i nalaganje badnjaka, koji su, kako su rekli u Upravi policije, protekli u mirnoj, dostojanstvenoj i prazničnoj atmosferi. 
- Zahvaljujemo građanima na odgovornom ponašanju i međusobnom uvažavanju - poručeno je iz Uprave policije na mreži X.
Podsjećamo, iz policije su ranije rekli da će snimati okupljanja u svim gradovima u Crnoj Gori gdje se nalažu badnjaci na otvorenom.