Razapeti razum
Piše: Bojan ĐURANOVIĆ
Uvriježeno je mišljenje da je hrišćanski miriti se na Božić. Kažu to je dan kada se umire svađe, kada se oprašta i ono što inače ne bi, kada se braća, oko međe zavađeni, mire... i kada se sve oprašta. Tako je, kažu, za Božić. Ali šta je sa Vaskrsom/Uskrsom? Šta se radi toga dana?
Nekada je običaj bio da neznaveni uče od pametnih, a pametnima su se smatrali glavari. Plemenski kapetan, pop, serdar, brigadir, barjaktar... smatrani su neprikosnovenim autoritetima u društvu. Crnogorski seljak, kada nije znao šta će i kako će, išao je kod njih da ih pita i da mu oni reču što da čini. Tako je tada bilo.
Danas imamo internet i svakojake društvene mreže pa ne moramo ići „na noge“ pametarima već možemo izgooglati sve šta želimo da znamo, a znali nismo. Dakle, ako poslušate današnje crnogorske velikaše, pred Vaskrs se čine ovakve stvari.
Čestitanje
Nije da se nijesmo zapitali hoće li nam i ove godine predsjednik časnog SNP-a, visoko-religiozni pravoslavni hafiz Joković čestitati Veliki petak?
Prošle godine jeste, sjećate se sigurno tog velikog momenta za cijelo hrišćanstvo kada je naš Joko odlučio da protivno svim vjerskim običajima i tradiciji čestita Veliki petak – dan kada je razapet Isus Hrist. Jer realno gledano zašto da ne (ovo ja sada razmišljam kao on), čestita se Badnje veče, prvi dan Božića, drugi dan Božića, Vaskršnji ponedjeljak... što ne bih ja, Joko, bio prvi koji će čestitati pravoslavnoj braći Veliki petak. Da ugrabim, što bi se ono reklo.
Kako ministra Jokovića ne poznaju u svijetu, jer sa onakvim autom se ne može dalje od Berana, ova njegova čestitka je izazvala ozbiljnu buru među hrišćanskim velikodostojnicima.
Pogotovo se o ovome raspravljalo u Vatikanu i Vaseljenskoj patrijaršiji. Bilo je pomisli da je u pitanju nova šizma među hrišćanima. No, srećom da je većina Jokovih izjava dostupna na internetu, pa nije bilo teško shvatiti o čemu se radi i da izgovaranje nonsensa, lapsusa i nesuvislih rečenica nije nečesta pojava kod gospodina. Puno teže su shvatili kako neko takav može biti ministar, ali i to su ukapirali kad su im rekli da Crna Gora ima više od 30 ministarstava, pa ministar nije samo onaj koji nije htio ili je na voz žurio.
Inače, čestitati Veliki petak je kao da vas neko nazove i kaže:
- Bogoti, Miško, ubiše li tebi ono đeda na današnji dan?
- Ubiše.
- E, pa neka je sa srećom i tebi i tvojima i svima vama u familiji, da bude srećno i berićetno dagogda. Đeda ubiše, Miško!
- Vaistinu ubiše, moj Jole!
Ispovijest
Ako ste predsjednik Opštine Pljevlja, onda su za vas predvaskršnji dani predviđeni za ispovijest. I ovo je, za razliku od prijašnje situacije, sasvim prihvatljivo i veoma hrišćanski. Praksa je da se prije pričesti, koja je u nedjelju ujutro, čovjek ispovijedi. Ali ono što nije praksa, a što Dario Vranješ upražnjava, jeste javna ispovijest pred kamerama. Ovo je više navika nekih rijaliti zvijezda poput Mace Diskrecije, Tijane Samsung Galaxy – iPhone, nego li pravih hrišćana i političara... No, sve se mijenja, pa se mijenjaju i običaji.
Ispovijest je glasila ovako: „Ja da se pitam, ja bih izbrisao 21. maj jer je to djelovalo veoma traumatično na mene”. Ok, razumijem da mu je bilo teško da prihvati kako tog 21. maja nije bilo dovoljno ljudi koji su željeli da im, osim gore pomenute Diskrecije Mace, idol bude i pop Maca, i kako je sve to veoma teško uticalo na mladog Daria.
Ali, Dario, ne možemo brisati sve što vas je kroz život traumatizovalo. Siguran sam da vam ni period odrastanja nije mogao proći bez trauma, osnovna i srednja škola, za nekog takvih sv(j)etonazora, vjerovatno je bio pravi pakao. Da li treba da izbrišemo i svaki negativan odgovor koji je stizao od pripadnica ljepšeg pola, a bilo ih je, vjerujem, nije da nije. Eto, jedino taj period studiranja bi mogao ostati neizbrisan jer je on, kako se priča, prošao lagano, brzo i bez neke posebne muke i traume.
Dakle, Dario, čovjek ne može potezom gumice ili čarobnog štapića izbrisati ružnu prošlost i sve ono što mu se ne sviđa. Čovjek se sa svojim strahovima i traumama mora suočiti i boriti se protiv njih svim silama. Mada, kada sada nešto razmislim, Dario se bori protiv Crne Gore svim silama, tako da – well done, Dario.
Praštanje
Ljudski je praštati, a praštati je i hrišćanski. Ovako je razmišljao i Milan Knežević i njegov DNP kada su ono kao izašli iz Vlade i lokalne uprave u Glavnom gradu. Na kraju religija nas uči da ko tebe kamenom, ti njega hljebom. Ovim rezonom, odnosno hrišćanskom dobrotom, vodili su se i u DNP-u.
Svašta nešto ružno su za njih kazali dojučerašnji drugari iz Glavnog grada, gradonačelnik je pogotovo prednjačio sa bogougodnim rječnikom, ali to Milana i ekipu nije natjeralo da sve sruše i izađu na nove izbore.
Ne, oni su odlučili da se žrtvuju i, zarad hrišćanske ljubavi, zadrže sve fotelje koje su im pripale, sva službena vozila, sve plate, beneficije i druge pogodnosti. Zauzvrat neće se pojavljivati na sjednicama Skupštine Glavnog grada i time, ne daj Bože, smijeniti lokalnu vlast koju ne podržavaju. Jer, znate kako je, hrišćanski je praštati ali je i ljudski uzeti i zadržati. Vaistinu uzeti!
Molitva
Danas, a ne u vezi sa ovim datumom, cijelo se čovječanstvo moli za mir u svijetu. Cijelo čovječanstvo, liše par perspektivnih „mladića” od 80 i kusur godina koji se mole za rat.
Jedan od tih visprenih mladih ljudi je prije neki dan izjavio kako će uništiti cijelu jednu civilizaciju. Veli nije dovoljno da nuklearkama spali devedeset i nešto miliona Iračanki i Iračana, već želi da uništi cijelu jednu civilizaciju. I to onu u kojoj je poteklo prvo slovo, tamo đe je stvorena kultura i nauka, tamo đe je i samo čovječanstvo najvjerovatnije nastalo. Na sve to treba pucati i ubiti, spaliti i spržiti, jer tako je u mogućnosti, pa zašto da ne.
Tom i takvom čovjeku je jedan naš, takođe mlađašni i vispreni vojvoda, želio pribaviti Nobelovu nagradu za mir. Jer, ko može biti zaslužniji za mir od onoga koji će svojim djelima dovesti do toga da na ovoj planeti zavlada mir, i to onaj vječni.
Vaskrsenje
A, vaskrsenja ne biva bez smrti, pa kada zavlada vječna nuklearna zima, kada nestane života na ovoj našoj nezasluženoj Plavoj planeti, nešto će ipak da preživi, nešto prosto mora, nema logike da ne bude tako.
Naučnici tvrde da bi to bile neke vrste tvrdokožaca, buba-rusa i nekih endemskih saskvoča, ali ja sam siguran da bi na kraju preživjela ljudska glupost i Jokove izjave, Milanove fotelje, Vranešova ljubav prema državi i jedna do pola nagorjela fotografija na kojoj stoji čovjek sa narandžastom kosom u zagrljaju sa svojim sijedim prijateljem, a u naručju im plaketa na kojoj piše: Za doprinos miru u svijetu!
Amin!