Zabluda je osnovni uzrok svih zala. Religija je najkrupnija zabluda. Svjetlost nauke i zdravog razuma dužna je da rastjera kužnu magluštinu svih predrasuda. Vasa Pelagić („Umovanje zdravog razuma“, 1879) Pojedinim iz moje generacije i obližnjih generacija, koji smo sačuvali zdrav razum, teško je pojmiti kako su se nekadašnji poštovaoci nauke, marksističke doktrine, pa i ideološki pripadnici Saveza komunista, tako naprasno odrekli svoje prošlosti i prešli sa slovjesnog na neki stepen vjerskog ekstremizma i zaslijepljenost, ubijeđeni u apsolutnu ispravnost svog stava. I nijesu oni samo promjenili životna načela, već imaju potrebu da nova načela učine univerzalnim i nametnu ih svima. A, umjesto validnih argumenata, imamo samo uvrede, zbog čega je nemoguće diskutovati sa takvim ljudima. VELIKI PRASAK Većina od njih ne zna mnogo o hrišćanskoj doktrini, više se oslanjaju na strast i na instinkt, prihvataju religiju i vjeru, ne zato što vjeruju u stvari koje ona propovijeda, što vjeruju u eshatologiju i parusiju, nego zato što to odgovara njihovim ośećanjima, daje im iluziju poštovanja nekadašnje tradicije i instinktima da postoji „nešto“. To „nešto“ je više sujevjerje nego vjera. Teško je povjerovati da većina koja se pričešćuje, vjeruje da parče hljeba i kašika vina predstavljaju Hristovo tijelo i krv, prije bih vjerovao da se pričešćuju slično kao kad im dijete od godinu i nešto daje igračku, šolju od kafe, a oni glume kako ispijaju nepostojeću kafu iz nje, kako bi usrećili dijete.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920230916_f039cec64eb68d16251b1886a8755faa772dd163bc278b5f7acf7f0f49fbf98c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250920230916_f039cec64eb68d16251b1886a8755faa772dd163bc278b5f7acf7f0f49fbf98c" data-rendition-name="original" width="1080" height="712" loading="lazy" alt="Karikatura Slobodan Jovanović"> <figcaption>Karikatura Slobodan Jovanović</figcaption> </figure>  Treba podśetiti novokomponovane, ostrašćene vjernike, koji vide u ljudima koji nijesu religiozni bogoborce, da su i hrišćani u začetku smatrani bogoborcima (bezbožnicima). Kao što i oni danas nauku smatraju bogoborstvom, jer, za razliku od vjerovanja u paranormalno, da bi neka teorija dobila ulaznicu u svijet nauke, ona prije svega mora da bude provjerljiva. Vjerujem da je laičkom umu teško razumjeti teoriju velikog praska (Big Bang), kojim je stvorena cijela vasiona, pojam singulariteta, kojim se opisuje stanje u kome su, prije velikog praska, sva materija, prostor i vrijeme postojali u jednoj tački bez fizičkih dimenzija, tački u kojoj se nalazio sav prostor. Kao što im djeluje da je nebuloza da su naučnici matematički dokazali teoriju velikog praska. Mnogo je lakše vjerovati u čarobnjaka koji je čarobnim štapićem stvarao svijet. Ne čudi što je Nikolaj Velimirović, u knjizi „Kroz tamnički prozor“, pisao o teleskopu kao najvećem zlu čovječanstva, jer se „umiješao u nebeske stvari“. Danas u svemiru postoji još veće „zlo“, superteleskop Džejms Veb, kojim je moguće viđeti i najudaljenije galaksije. Volio bih da mi genijalci iz redova eparhija Crkve Srbije u Crnoj Gori razjasne što su to za njih „nebesa“, đe se sele duše nakon smrti i kako oni vide postojanje ogromnog broja galaksija u vasioni, u kojoj smo mi tek „zrno pijeska“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920230916_17b5c3e190de42ac006da503ad1572e3aef6f1079674808401495091fc2053c0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250920230916_17b5c3e190de42ac006da503ad1572e3aef6f1079674808401495091fc2053c0" data-rendition-name="original" width="505" height="510" loading="lazy" alt="Čehov citat"> </figure>  Filozof i teoretičar nauke Karl Poper piše da svaka tvrdnja mora da bude oboriva. Jer nauka, za razliku od religije, razgraničava ono što zna, od onoga što samo pretpostavlja ili od onoga što još uvek ne zna. Religija unaprijed zna odgovor. Hrist nije rekao: „ovo je istina“, već: „Ja sam istina“ (Jn 14, 6). Slijepo vjerovanje je jedini put ka spoznaji boga, ukoliko ne vjerujete, bog za vas zauvijek ostaje nepostojeći. Sveti Avgustin kaže: „Quem tamen nisi iam nunc diligamus, numquam videbimus“ („Ako ga ⦋Boga⦌ već sada ne ljubimo, nikada ga nećemo viđeti“). Upravo zato crkva utjeruje religioznu svijest i traži pokornost i bespogovrno vjerovanje u boga, smatrajući svaku sumnju za jeres. &nbsp;SRPSKA AGENDA Nije cilj ovog bavljenja odnosom nauke i religije da ljudi prestanu da vjeruju. Postoje ljudi koji imaju potrebu da vjeruju u transcedentalno kao oslonac u životu i kojima je potrebna ta vrsta utočišta. I niko nema namjeru da im oduzima to utočište. Razlog za bavljenje religijom jeste taj da svako društvo, a to važi za Crnu Goru danas, koje favorizuje religiju u odnosu na nauku, koje uzdiže religiju kao vrhovni vrijednosni sistem, ispisuje sebe iz savremenih sekularnih društava i na mala vrata uvodi teokratiju, vraćajući društvo unazad nekoliko stoljeća. Treba li dokazivati da je nauka ta koja unaprijeđuje život ljudi ili postoje ljudi koji misle da će im ponavljanje mističnih riječi, kršćenje, klečanje i ljubljenje popovskih ruku donijeti blagostanje? Opet, niko ne osporava nikome to pravo, pitanje je - što su prioriteti crnogorskog društva. Država čiju istoriju pišu neprijatelji ima velike šanse da i sama ode u istoriju. Ko trpi staru nepravdu, taj priziva novu u kuću. Nacionalni identiteti počeli su se formirati kada i nacionalne države. To je novovjekovna i savremena pojava i nije postojala u srednjovjekovnim feudalnim državama. Nacija je projekat elite: političara, pisaca, vjerskih vođa, itd. Svaka nacija je konstruisana, ali u osnovi počiva na određenim istorijskim činjenicama. Da bi se narod identifikovao s nacijom, bilo je potrebno stvoriti i razviti sistem obrazovanja. Škole su predstavljale osnovno sredstvo širenja nacionalnog sentimenta. Poseban značaj imala je zvanična (državna) interpretacija istorije. Za podjele u crnogorskom društvu, svjesno urušavanje njegove suverenosti od strane suśedne Srbije i prepuštanje Srbiji stvaranja srpskog nacionalnog sentimenta u Crnoj Gori odgovrnost je političkih i kulturnih elita Crne Gore. Posebno zbog nerješavanja crkvenog pitanja, jer je uticaj Crkve Srbije presudan što je Crna Gora identitetski rascijepljeno društvo. Umjesto da crnogorski političari teže da se, raspadom Jugoslavije, crkveno pitanje vrati na pozicije prije formiranja KSHS, čije stvaranje je bio razlog da se ukine Crnogorska pravoslavna crkva, oni su postali najveći protivnici svog istorijskog nasljeđa. &nbsp;TEMELJNI UGOVOR Umjesto da se predśednik države u razgovoru sa Vaseljenskim patrijarhom bavi tim pitanjem, on se bavio Temeljnim ugovorom sa Crkvom Srbije, kao afirmativnim dokumentom. Spreman sam u svako doba da mu javno dokažem da je pravna neznalica i da o crkvenom pitanju u Crnoj Gori nema elementarnog pojma. Svako ko se bavi pravnom naukom, a nije ortodoksna pristalica Crkve Srbije, što pravni savjetnik predśednika Milatovića jeste, znao bi da je Temeljni ugovor neustavan iz više razloga. Prvo, država ne ugovora odnose sa pravnim subjektima iz druge države, već sa državama. Da bi neko pravno tijelo iz druge države postalo vlasnik zemlje u Crnoj Gori ono to mora uraditi preko pravnog tijela u Crnoj Gori koje pośeduje ili koje će namjenski osnovati. Nije li premijer Spajić zbog toga odustao od ugovora sa japanskom firmom za osnivanje LNG terminala u Baru i izgradnji gasnih elektrana i, po savjetu pravne službe, sačinio Memorandum o saradnji?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920230912_353ab08c3be48e2e4d01573f2af9aac0cafb377c123a64fb87de7e0cc3d512d6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250920230912_353ab08c3be48e2e4d01573f2af9aac0cafb377c123a64fb87de7e0cc3d512d6" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Milatović i Vartolomej"> <figcaption>NEZNAVENI PREDSJEDNIK: Jakov Milatović sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem (Photo: (Foto: Kabinet Predsjednika Crne Gore))</figcaption> </figure>  Drugo, Milatović je kao predśednik Crne Gore dužan da poštuje pravni sistem Crne Gore, bilo da se radi o periodu prije više od stoljeća ili danas, a ne da izigrava portparola Crkve Srbije. Za njega Ustav Crne Gore iz 1905. godine mora biti najrelevantniji dokument za status crkve u tadašnjoj Crnoj Gori, kao i Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine. Ako ih ne pośeduje, spreman sam da mu ih dostavim. Nije na njemu da sluša popovske lažibajke, već da poštuje ovozemaljske zakone Crne Gore. A Temeljni ugovor definitivno ne može biti ni međudržavni ugovor, ni element unutrašnjeg prava, jer Crna Gora ima Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je obavezan za sve vjerske zajednice, pa i za Crkvu Srbije! Ustavno i zakonski Temeljni ugovor je ništavan, neustavan i nezakonit.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920230916_bde4ecfc1c7a98482fd9ac220ea34cc522876742c620f6fdc342c3a579560b3b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250920230916_bde4ecfc1c7a98482fd9ac220ea34cc522876742c620f6fdc342c3a579560b3b" data-rendition-name="original" width="1079" height="872" loading="lazy" alt="Dritan i patrijarh"> <figcaption>Fotomontaža Slobodan Jovanović(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  CRKVA IZNAD DRŽAVE Da je Crna Gora država u kojoj zakoni ne važe za sve podjednako, odavno je poznato svima. Skoriji slučaj porodice Nikaljević pokazuje da su popovi Crkve Srbije mitska bića kojima se ne smije ništa reći. Čak ni istina. Dok njihove laži se prihvataju bez ikakve rezerve. Masovni zločini na Cetinju u istrazi potpuno zaobilaze Crkvu Srbije, iako čitavo Cetinje zna da su zločinci bili tijesno povezani sa popovima te crkve i pod njihovim uticajem. Pokazuje se da su pravosuđe Crne Gore i sve institucije Crne Gore prepuni crkvenih miševa koji sude po vjerskim uvjerenjima, a ne po zakonu. Skoro da nema dana da iz Crkve Srbije ne stižu riječi koje podstiču nacionalnu mržnju, koje negiraju Crnu Goru kao suverenu državu, veličaju izdajnike i zločince... Podižu se objekti bez dozvola, „rekonstruišu“ se sakralni objekti od istorijskog značaja bez kontrole državnih institucija, podižu objekti u moru, ugrađuju se italijanske pločice u crkve stare pola milenijuma i sl. I to sve ostaje bez odgovora pravosuđa države. Slobodno se može reći da je Crkva Srbije nadređena institucijama Crne Gore. Miješanje crkve i njenih predstavnika u poslove države, nametanje društvenih normi zasnovanih na religijskim osnovama, privilegovani status sveštenika pred zakonom i u društvu, zaštićenost od istraga za teške masovne zločine, privilegovanost Crkve Srbije u svemu, finansiranje od strane države i javnih preduzeća vjerskih škola, crkava, ili finansiranje izgradnje vjerskih objekata, kao i poistovjećivanje vjeroispovijesti sa nacionalnom pripadnošću, apsolutno su nedopustiva kršenja osnovnih ljudskih prava svih građana i građanki jedne sekularne države! Jeste da nije vezano za dosadašnju temu, ali moram da tražim od Demokrata Crne Gore da traže ostavku Alekse Bečića jer se kretao putevima koje je izgradio Bemax.

Slobodan Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Kolumne

Umovanje zdravog razuma

,,Vitezovi Karađorđeve zvezde Jugoslovenske vojske u otadžbini 1941 -1945“. &nbsp;Tako se zove knjiga koju će sjutra veče - direktno u sali Opštine Pljevlja i direkno uz podršku predsjednika Daria Vraneša - promovisati ekipa okupljena oko Odbora za izgradnju crkve koja će se zvati ,,Pomirnica“. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250919190948_fa92830dfafc382a5e4a99ea07d14acf588d2c1bb3481c7b5011fe1a7df815b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250919190948_fa92830dfafc382a5e4a99ea07d14acf588d2c1bb3481c7b5011fe1a7df815b3" data-rendition-name="original" width="1024" height="635" loading="lazy" alt='GLASNOGOVORNIK ,,SRPSKOG SVETA": Dario Vraneš'> <figcaption>GLASNOGOVORNIK ,,SRPSKOG SVETA": Dario Vraneš(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  ČETNICI ZA POMIRENJE &nbsp; Na čelu Odbora za obnovu crkve - koja bi, valjda, trebalo da bude simbol pomirenja - je Novica Stanić, nekadašnji bliski saradnik Andrije Mandića. Koji danas – nimalo pomirljivo – od Mandića i njegove srpske ekipe tužbom potražuje čak 180 hiljada eura jer ga je četnički vojvoda prevario dok su bili u izbornoj koaliciji &nbsp;2016. godine?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250919190940_fbad0ccea5c51363af297794e1c08a2bf3df5a435f78d3e2f0d1abd9dbba48ee.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250919190940_fbad0ccea5c51363af297794e1c08a2bf3df5a435f78d3e2f0d1abd9dbba48ee" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="OD SARADNJE DO TUŽBI: Andrija Mandić i Novica Stanić"> <figcaption>OD SARADNJE DO TUŽBI: Andrija Mandić i Novica Stanić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  A o knjizi – koja bi, tobože, trebalo da pomiri sve posvađane u Crnoj Gori - najbolje govori naslovnica na kojoj su uslikani, uz kralja Petra Karađorđevića, četnici Draža Mihailović, Pavle Đurišić, Momčilo Đujić, Petar Baćović, Zaharije Ostojić, Dobroslav Jevđević i Nikola Kalabić. &nbsp; Dakle, knjiga koja, tobože, treba da izmiri Crnu Goru - slavi četničke zločince. Koji su, prema vlastitim izvještajima, komandovali zločinima u kojima je stradalo – samo na teritoriji Crne Gore - više od 20 hiljada ljudi. Najviše staraca, žena i đece. &nbsp; BROJKE ZLOČINA Samo je Pavle Đurišić, u svojim izvještajima Draži Mihailoviću, prebrojao da su njegovi četnici u nepuna dva mjeseca u Pljevljima, Foči i okolini pobili više od 10.500 civila. &nbsp;&nbsp; I sad su Dario Vraneš i ostali istorijski revizionisti, našli da slave četnike o državnom tošku? I to baš nad grobovima žrtava svirepih četničkih zločina?! I baš u Pljevljima koja bi trebalo da dobro pamte četničke zločine, klanja Đurišića, Mace Vukojičića, Slobodana Šiljka i ostalih zločinaca sa kamama. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250919190940_d3696378ae7f03847700c146e415ad98a46ef520a3d5860776a30a1a5c0b9676.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250919190940_d3696378ae7f03847700c146e415ad98a46ef520a3d5860776a30a1a5c0b9676" data-rendition-name="original" width="768" height="511" loading="lazy" alt="KOLABORACIJA: Pavle Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu"> <figcaption>KOLABORACIJA: Pavle Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Narodni heroj, general i istoričar, Danilo Jauković piše da je u četničkom napadu na muslimanska sela u pljevaljkom srezu, u samo tri dana, od 4. do 7. februara 1943. godine svo stanovništvo naselja Boljanići, Metaljka, Ilino Brdo i Meljak – koje se našlo kod kuće, pobijeno je na razne načine. &nbsp; -Razularena četnička rulja vršila je nad nemoćnim stanovništvom najstrašnije zločine. Prije ubistva, ljude su mučili i ponižavali. Djevojke i mlade žene su silovali. Djecu i starce su masakrirali. Ranjene ali još žive bacili su u Ćehotinu. - Tako je zapisao general Jauković... Istorijski fakti su mučni, poražavajući: u ta tri februarska dana na teritoriji pljevaljskog sreza ubijeno 768 ljudi. Od toga: đece do 8 godina - 200; đece i omladine od 8 do18 godina - 243; muškaraca i žena od 18 do 50 godina 197; a preko 50 godina – njih 128. Koji je četnički koljač dobio za ovaj poduhvat Karađorđevu zvijezdu? Neće nam autori knjige reći, neće ni jedan od recezenata Matija Bećković. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250919190944_b1ed42d617b87f68711c0d2747d53173fa1a2f8cee2de8699a85660542895cf4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250919190944_b1ed42d617b87f68711c0d2747d53173fa1a2f8cee2de8699a85660542895cf4" data-rendition-name="original" width="690" height="480" loading="lazy" alt="ČETNICI I OKUPATORI: Zločin izdaje"> <figcaption>ČETNICI I OKUPATORI: Zločin izdaje(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  STRATEGIJSKI CILJ Jer to i nije bitno za organizatore ovakvih političko-istorijskih orgijanja. Njima nije cilj istorijska revizija, mijenjanje prošlosti, već nešto mnogo važnije – stvaranje poželjne budućnosti Crne Gore. &nbsp; O toj četnički poželjnoj budućnosti govori onaj putokaz u Pljevljima. Kao i ona poruka Daria Vraneša od prije koji dan – da je ,Brisel blizu, ali da su Beograd, Banja Luka, Knin i Prizren - naravno Prizren dogodine - mnogo, mnogo bliži. &nbsp; To je agenda, politička platforma. Kada Budo Aleksić ili Jole Vučurović, ili bilo ko druge iz te srpsko-ruske bratije glorifikatora fašizma, čestita Dan srpskog jedinstva i zastave, ustanovljen 2020. godine - a ne žele ni da pomenu crnogorski Trinaesti jul ni crnogorski Dan nezavisnosti – onda oni samo nastavljaju onu politiku zacrtanu u Moljevićevom programu nazvanom ,,Homogoena Srbija”. &nbsp; A kada predsjednik Skupštine Mandić silom na sramotu postavi skupštinski logo sa prikazom zgrade Zetske banovine - u potpunosti se razotkriva suština politike, pa i postojanja, Nove srpske demokratije. To je ostvarenje ideje da se Crna Gora vrati u položaj koji je imala od 1918. godine. &nbsp; Samo sa jednom razlikom: onda Crna Gora nije postojala čak ni kao pokoreni entitet, izgubila je i ime i utopila se u Zetsku banovinu. Sada bi joj – eto velikodušnosti Andrije i srpsko-ruskih drugara - ime nekako o(p)stalo ali samo kao sastavni dio ,,srpskog sveta”, bez ikakvog crnogorskog obilježja, bez crnogorskog identiteta. &nbsp;&nbsp; Taj zadatak, koji je ovdašnja prosrpska i proruska opozicija imala decenijama unazad, najlakše je sprovoditi upravo sada – kada su postali ključna poluga postavgustovske vlasti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250919190944_4e20559a9629e0db5581e6f832ae55c2c305944af0e35ffd1942ee4cf322bcba.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250919190944_4e20559a9629e0db5581e6f832ae55c2c305944af0e35ffd1942ee4cf322bcba" data-rendition-name="original" width="1920" height="1281" loading="lazy" alt="SRAMOTNI ČIN: Potpisivanje ugovora sa SPC"> <figcaption>SRAMOTNI ČIN: Potpisivanje ugovora sa SPC(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  OTPOR ILI... I, mora se priznati, ide im dobro, Naročito od kako je Dritan Abazović potpisao sramotni ugovor sa Crkvom Srbije i priznao toj crkvi 800 godina kontinuiteta - ono što toj Crkvi njena matična država Srbija nikada nije priznala. &nbsp; Istorija nova se piše i prilagođava stvaranju te nove budućnosti, totalno srpske Crne Gore. Prilagođavaju se i sve državne institucije: počev od tužilaštava koji ne prepoznaju govor mržnje četničke vlasti, ne gone one koji bi Crnogorce da tretiraju kao nekad Osmanlije, ne diraju one što šetaju od sela, crkve do manastira, spomenik četničkom koljaču Đurišiću, kao što ne gone sve ove nove glorifikatore fašizma... &nbsp; Ali zato politički podobno pravosuđe prepoznaje terorizam bračnog para Nikaljević koji brane svoje pravo da čuvaju grobove svojih predaka?! &nbsp; Kakvo je to morbidno izvrtanje i satiranje, ne samo istorije, ne samo sadašnjosti, već logike i razuma. I sve se to dešava, to preoblikovanje državnog i društvenog identiteta, dok građanska Crna Gora snom mrtvim spava, liše nekoliko časnih izuzetaka. Ćute i crnogorske parlamentarne partije; tek po koja sporadična riječ osude. &nbsp; Đe je nestala antifašistička Crna Gora? Đe je iščilila zemlja koja se dičila osmjehom Ljuba Čupića, prkosom Joke Baletić, hrabrošću Ljubice Popović, koja je izrodila sve te heroje i heroine što su visoko držali luču slobode koja je obasjavala put da se Crna Goru na mapu slobodnog svijeta? &nbsp; Na ta pitanja odgovor mogu dati samo građani. Da li će podići glavu i pokazati otor fašizaciji Crne Gore. Ili će biti kao u onoj pjesmi velikog Vita Nikolića: ,,..na gradove udariće trava i zavesti svoju strahovladu. Svi cvjetovi ostat će bez glava, da bi bili sa travom u skladu...” &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DA1R-lhbjOzE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Draško Đuranović

Kako Crnu Goru napraviti kao državu bez identiteta radi ulaska u ,,srpski svet”

Otvorio sam karte sa kojima ću nastupiti 26.09. pred Višim sudom i stavljam ih pred čitaoce.
16.09.
13:46h
Htio sam danas da počinem.
Ali, ne da mi se.
Hladovina, Andrić. Ništa od toga.
A boli me ovo malo glave.
Dobih link sa jednog portala u kojem se kaže da je podignuta optužnica protiv dva lica, koji su postali članovi OKG koju je formirao Aco Mijajlović sa još jednim licem.
Kada sam primio optužnicu protiv Mijajlovića nijesam mogao da dokučim na koje N.N. lice misle.
Nego, ima jedna sitnica u ovoj novoj optužnici - koja lom pravi.
Vidim da u njoj piše da su cigarete bile neocarinjene. I kao takve ležale u SCZ (slobodna carinska zona).
Ajde!!!
Neocarinjene??
Jesu li to ove što ih Dritan zaplijeni, a Molje uništi?
Naravno!
Zašto su zaplijenjene i uništene, ako su samo neocarinjene.
Ako su u takvom statusu, a tužilac kaže da jesu, one su legalne. Imaju svu dokumentaciju.
Za čudo. Imam je i ja. Nema je, očito, tužilac.
Ako su neocarinjene, kako to da su u optužnici protiv Mijajlovića, one iste - bez oca i majke.
Ne ide!
U SCZ mogu samo legalne cigarete.
To je učinilo Dritanovu zaplijenu najvećom prevarom zadnjih decenija, na koju ukazujem uporno.
Spalio ih je Molje jer država nije znala i ne zna, kako da ocarini i akcizuje nešto što ona sama čuva.
Gdje se đedoše?
Kako uđoše u luku?
U skladište?
Sve zakonito - naravno.
Kod Mijajlovića se kaže da je dobavljač nepoznat, proizvođač nepoznat.
Imam sve papire koji govore i ko je dobavljač i ko je proizvođač.
Imali su te papire i Dritan i Saša Damjanović.
Ali u medijskom ludilu sa neprosvjetljenim narodom i medijima prilijepljenim pri komšiji, sve je prolazilo. Evo i sada jednako prolazi.
Možda sam ovim dao ideju tužiocu da termin - neocarinjene- izbaci iz optužnice.
Ili da Mijajlovićevu arhivira.
Otvorio sam karte sa kojima ću nastupiti 26.09. pred Višim sudom i stavljam ih pred čitaoce.
Jer ovdje je sve legalno, kao što tvrdi tužilac, osim u Mijajlovićevoj optužnici.
Kod njega je od početka sve nelegalno.
Nego, ko bješe ono N.N. lice koje je organizator sa Acom.&nbsp;
Da vam odam i tu tajnu, a reći ću i sudiji isto.
Mislim da to lice ima nadimak koje počinje sa slovom T.
To je onaj što ga je jedan dnevni list dao na naslovnoj strani - u formi sijenke koja ne ostavlja dilemu o kome se radi - pitajući se, kao fol, koje suorganizator.
Taj je.
Na njega misli i tužilac.
Po inerciji.
I na njoj će sve to ostati.
Ime i prezime toga lica reći ću sudiji 26.09. Držite me za riječ.
Dakle, neocarinjene?
Eto tužbe za naknadu štete za vlasnike koji su legalno uvezli u Luku Bar i legalno uskladištili cigarete, koje je država usled svoje nesposobnosti - zapalila.
P.S: Ako ti, čitaoče, nije jasno, da pojasnim.
To je kao kad vlast ne zna kako da spriječi šumske krađe, pa posiječe sve šume po Crnoj Gori i izjavi - od danas nema više nezakonite sječe šuma.
P.S. 1: Ako se neka glupost ne može dogoditi po sili logike i slijeda toka stvari, dogodiće se po nečem drugom.
Ali će se dogoditi.

Zoran Piperović

Neocarinjene

Ministar odbrane Crne Gore je običan šarlatan i primitivac. Zamislite ministra odbrane članice najsnažnije političko-odbrambene alijanse u istoriji čovječanstva (NATO) koji zabranjuje novinarima da prisustvuju pres konferenciji. Ogavno. No, tako je to kad umjesto persone na funkciju dođe Krapo.
Aktuelna Vlada je toliko gadna da više ne postoje granice koje bi zaustavile njene opise. Iskreno se nadam da će na narednim parlamentarnim izborima ovaj košmar biti gotov i da će fenomeni poput Krapa otići na smetlište istorije da se tamo miješaju sa svojom bratijom.
A Anteni M treba da služi na čast što Krapo ne da. Jer mediju koji ponajbolje promoviše crnogorsku državnu i vojnu tradiciju zaista nije mjesto kod Krapa koji sve to kalja svojim dripačkim i izdajničkim radom.

Portal ETV

1250x600

Poruka za Krapa - primitivac si

Od ministra odbrane koji u majici kratkih rukava dolazi na pres da saopšti vijest o pogibiji vojnika koji je gasio požar, od ministra odbrane koji se izležava na plaži dok zemlja gori, od ministra odbrane koji ćuti dok njegov koalicioni partner Vojsku CG upoređuje sa lovačkim društvom - ne može se očekivati ništa drugo do da bježi od Antene M. 
 
Kako Dragan Krapović, kao takav, može biti ministar, pitanje je za premijera Milojka Spajića. Ako i na ministrovu zabranu kritičkim glasilima da rade svoj posao, Johan Satler još jednom zatvori oči i uši, začepi nos i udari štrih za evropski odnos prema slobodi medija, ispravno ću zaključiti da će Antena M sigurno preživjeti Dragana Krapovića ali EU možda neće. 
 
Izvan je sumnje i još nešto, nama najvažnije: kad se crnogorsko sudstvo bude bavilo nepočinstvima Dragana Krapovića tokom mandata ministra odbrane, o kojima smo pisali na našem portalu i govorili na našem radiju, Antena M pisaće i o tome u skladu sa najvišim profesionalnim standardima. Poštujući pretpostavku Krapovićeve nevinosti do donošenja pravosnažne presude.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fskandal-dragan-krapovic-zabranio-novinarima-antene-m-dolazak-na-sjutrasnju-konferenciju-za-medije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dragan Krapović, ministar kome zakon leži u topuzu

15.09.
18:58h﻿
Kada te advokatski kodeks obaveže da si dužan da pružiš pravnu pomoć onome kome je potrebna, bez diskriminacije, kada samo radiš ono zbog čega si se školovao, onda u Crnoj Gori i nigdje drugdje na svijetu, očekuj da si advokat mafije i sve što uz to ide.
Nekoliko trivijalnih cirkusantnih diletanata - sada vodećih političara, zavrijedili bi ludnicu ili zatvor kada bi, recimo, u SAD ili Norveškoj, nazvali advokate koji tamo uglavnom brane bosove mafije - advokatima mafije.
Bilo bi im zabranjeno da se bave javnim poslom. Mediji bi ih o jadu zabavili.
U ovoj, već raspaloj državi, oni time dobijaju birače.
Pa vidite te birače.
I one koji im se obraćaju.
Da ja pitam ambasadore Kvinte - javno.
Da li je u vašim zemljama dozvoljeno kvalifikovati advokate u javnom - političkom prostoru na način kako se to bestijalno i primitivno radi ovdje?
Da stvar bude gora, ovdje to radi jedna ista ekipa koja svojim obnašanjem politike i ustaljenim narativima nigdje u svijetu ne bi trajala cijela tri minuta.
Šta da kažem o dijelu poslanika Skupštine Crne Gore.
Ovim danas, kada nijesu izglasali dnevni red u kojem je trebalo da bude izabrana sudija Ustavnog suda, pokazali su, a među njima ima i pravnika, da dijele stavove dvonožnih elementarnih nepogoda - a da bude gore po njih, to ne moraju da rade.
Šta je najgore?
Danas su svi oni postali "Demokrate", što izgleda uistinu i jesu.
P.S. Čim misliš o smrti, već si umro.
P.S. 1: Tako je i sa Demokratama. A, pomisliš li na njih, to je isto. Jer razmišljanje o smrti je bitan dio smrti.
Razmišljanje o Demokratama je umiranje prije smrti.
P.S.2: Za poslanike.
Kad si u većini, privilegovan si.
Privilegija ograničava volju i čini je neupotrebljivom.
Čim je tako, oni nemaju potrebu da biraju, već im je izbor unaprijed dat.
A volja, ka volja.
Počne da rđa.
P.S.3: Reče Bogdanović danas da je imao 29 desetki i jednu devetku.
Mene interesuje koji je predmet ocijenjen devetkom, a zanima me i ime profesora koji mu je dao tu ocjenu.
Da mu svašta rečem.

Razmišljanje o Demokratama je umiranje prije smrti

Dok se vijest o imenovanju prve ministarke na principu vještačke inteligenciju u Albaniji prenosi s kontinenta na kontinent, mi u Crnoj Gori možemo samo da se nasmijemo – ne od podsmijeha, nego od prepoznavanja.
Jer, dok je susjedima to novitet, kod nas je to realnost već neko vrijeme. Samo što niko nije imao snage da to jasno kaže: Crna Gora već ima AI premijera, ministre, pa i cijelu vladu. I to ne beta verziju – nego onu finalnu, integrisanu u sistem, sa podrškom na WhatsApp-u.
Ako ste kojim slučajem čuli za neku od sjednica Vlade, jasno vam je o čemu pričamo. Glasanja telefonom, odluke koje „prođu same od sebe“, ministri koji odgovore GIF-om, lajkom, ili uopšte ne odgovore – jer su, razumije se, na putu, u šopingu, na kupanju, ili u oblacima (bukvalno i figurativno).
Znate li onu scenu kad je bivši premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović, na sjednici Vlade saopštio da „Crna Gora pokreće svemirski program“?
Reče čovjek ozbiljno, gledajući ravno u kameru:
“Informacija možda će izazvati podsmijeh kod nekih ljudi, ali je stvar ozbiljna. Crna Gora pokreće svoj svemirski program. Kreće razvoj satelita Luča, koji treba da se lansira u svemir.”
Mi danas, godinu kasnije, shvatamo da nije bila šala. Jer, ako smo mogli da pokrenemo svemirski program bez ijednog astrofizičara, možemo i da vodimo državu bez stvarnih ministara. Uz satelitsku Vladu, imamo i virtualnu. Toliko virtualnu, da često ne znamo ni ko su članovi, ni da li ih ima, ni koliko ih ima, a pogotovo – da li uopšte glasaju.
I sad vi recite da to nije AI? Možda ne onaj univezalni, ali neka domaća verzija – sa brdom bugova i „crnogorskim softverom“, koji često padne kad se uključi ozbiljno pitanje.
Ne bi nas čudilo da, kad stigne neka važna odluka iz Brisela, neko iz Vlade pita:
“Aj pitaj ChatGPT, da vidimo što kaže, pa ćemo mi ako treba samo da prepravimo zaglavlje.”
A kad ni to ne pomogne – tačka ide interno, i riješena je.
Ima logike i pretpostavka da će premijer Milojko Spajić pri rekonstrukciji tražiti nove ministre direktno iz baze podataka: možda iz Singapura, možda Japana. AI zna što radi. Samo… kako narod reče – nemamo mi ministarske sreće. I njih bi mi "đavolisali".

Miraš Dušević

Ma kakva albanska AI ministarka, Milojkova Vlada je odavno virtualna

Tenkovi, koji ovih dana intenzivno preoravaju ulice Novog Beograda, u pripremama za vojnu paradu povodom nedavno uspostavljenog „Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, u stvari su idealna definicija sistema i zabluda u kojima Srbija živi zarobljena decenijama. Oni su i strah, i poštovanje. Kako je kome namenjeno. Oni su i sramota, i ponos. Kako za koga. Oni su i slepo izvršenje bez obzira na cenu, ali i brojni prateći poslovi. Za prve grob ili invalidska kolica, za one druge poprilična zarada. Oni su i srpska nesreća, i nesreća u režiji Srba. Tenkovi su, dakle, simbol onoga od čega je sve počelo. Ranih devedesetih, na njih je s beogradskih nadvožnjaka bacano cveće, kada su kretali da ruše tuđi grad ni po čemu poseban, osim po nečijoj ideji da treba da bude deo severoistočne granice svih Srba u jednoj državi; tenkovi su, međutim, prošpartali i ulicama tog istog Beograda kada je trebalo uterati strah u kosti protivnicima režima koji je provodio svesrpsku politiku – iako nisu svi koji su se tog dana tukli s policijom Balkanskog kasapina bili protiv te politike, već samo protiv njene nedovoljno efikasne realizacije. Sva je prilika da će tenkovi postati i simbol raspleta srpske skoro četiridecenijske agonije, iako je neizvesno koliko je (još) dug i čime popločan put do njega, i bez obzira što niko danas ne može ni da pretpostavi u kom će se pravcu taj rasplet kretati.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915070928_8d229cb0b63bd849c1755e06ac6294daa012daf12cdf589409f58e337b0d4d03.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250915070928_8d229cb0b63bd849c1755e06ac6294daa012daf12cdf589409f58e337b0d4d03" data-rendition-name="original" width="6669" height="4446" loading="lazy" alt="Srbija vojska"><figcaption>Beograd, petak, 12. septembar 2025.(Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption></figure>  Sam taj čudni praznik jedinstva, slobode i nacionalne zastave, za koji niko živi ne zna kad je, dok ga propagandna mašinerija sistema ne „podseti“ - od početka nema miroljubivi karakter. Dok Srbima raseljenim širom sveta on ne znači ništa više osim koktela u ambasadi za odabrane, na Balkanu predstavlja jasno upozorenje da krvavi proces raspada SFRJ nije gotov, i da su razni Badinteri, bosanski Dejtoni i crnogorski referendumi tek besmislena slova na papiru zapalom u gusenice velikosrpskog nacionalizma i hegemonizma. Već u samoj ovako plasiranoj ideji „jedinstva“ ima nejednakosti. Dok Srbe diljem Evrope, Amerike ili Australije upadljivo pozivaju da poštuju države u kojima žive, tek stidljivo ih „nameštajući“ da prilikom izbora glasaju za opciju za koju srbijanski režim veruje da će od nje imati više vajde, Srbe u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori sistemski i sistematski uče da to nisu njihove države, ali da će to postati kada te države ili njihovi delovi „opet“ postanu delom Srbije. One Velike. Sa sve „svim Srbima“ u njoj. „Sloboda“ je tek posebna priča. Ubacivanjem te reči u naziv praznika indirektno se sugeriše da negde slobode (za Srbe) nema, a i tamo gde je ima, ona je permanentno ugrožena. Uopšte, institut slobode u verziji velikosrpskog šovinizma i hegemonizma, teško da odgovara i definiciji slobode i etimologiji tog pojma, a posebno ne činjenicama. Ovaj se autor - kao primer - seća neke devojke iz Pljevalja, koja je pre nekoliko godina besno vratila više od 50.000 eura doktorantske stipendije, zbog (crnogorske) „vlasti koja zatire srpski narod i pravoslavlje“. Nije, međutim, objašnjeno – zašto je uopšte prihvatila toliku stipendiju od onih koji bi da je „zatru“, i kako to onaj koji „zatire“ omogućava obrazovanje i usavršavanje onima koje „zatire“? O nacionalnoj zastavi dovoljno je reći da je u Srbiji sve više ljudi koji budući pad režima vezuju s nužnošću da se promene i državni simboli. Posebno aktuelna zastava, kompromitovana najpre u ratovima devedesetih, pa onda i ovodecenijskim molovanjem i kačenjem i gde joj jeste i – mnogo češće – gde joj nije mesto, za koju sve više ljudi traži da se promeni i kao državna vrati zastava iz Sretenjskog ustava – trikolor nalik francuskom, s obrnutim redosledom boja. U međuvremenu, tenkovi prkosno riju beogradske ulice, kada već onomad nisu mogli da odu dalje od Vukovara - do Karlobaga, Ogulina, Karlovca i Virovitice – i pravedno kazne nezahvalne nepoštovaoce večite i biblijske srpske žrtve i ubede sve one koji su hteli da žive sami, da im je ipak bolje kao drugorazrednim građanima velike srpske države. Dim sagorelog goriva i buka koju proizvode vremešni guseničari s cevima u besmislenom kružnom kretanju centrom najveće beogradske opštine (mnogi šaljivo komentarišu da su pošli da „oslobađaju Kosovo“, ali im se pokvario desni migavac, pa vrte u krug s levim okretom) sada, međutim, treba da uvere sve one koji su prethodnih skoro 11 meseci posumnjali u snagu i sposobnost režima – da je sve pod kontrolom. Možda i da dodatno prepadnu pobunjene građane, koji ne odustaju od protesta zbog korupcije, čak i kada je režim preuzeo poslednju oružanu formaciju koja mu nije bila apsolutno lojalna: Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ). Konačno, sveže ofarbana bajata sovjetska vozila, uz nešto noviteta kao čeda poslovne, rudne i gasne ljubavi, služe da uvere konzumente propagandnih sredstava (jer u Srbiji medija skoro da više i nema) da se velikosrpski projekat nastavlja bez obzira na spoljnopolitičke okolnosti i sve više onih koji su shvatili da on donosi samo nesreću. Naravno, daleko je to od idiličnog nacionalnog romantizma. Baš kao što su za tenkovima devedesetih nadirali junaci koji su domaće stanovništvo oslobađali električnih uređaja i nameštaja, sada će za tenkovima nagrnuti vazda pripravni, verni i davanju procenta naučeni „poslovni ljudi“ režima, da poprave ulice Beograda, koje su tenkovi razrovali. Nisu ih odavno renovirali, pa, sasvim sigurno godinu ili dve. A sve se plaća iz budžeta. Uvećano, dabome, za iznos duševnih bolova ovih koji toliko vole Beograd da sada od njega prave Dubai sa Aliekspresa. Primetiće neki naivan čitalac da je i za vreme Tita bilo vojnih parada. Ne ulazeći u analizu Brozovog režima – o tome je dosta rečeno, a i besmisleno je prežvakavati nešto što se završilo pre bezmalo pola veka – samo da skrenemo pažnju na dve „sitnice“. Tenkovi na Brozovim paradama imali su odgovarajuće gusenice s gumenim delovima, kako bi se sprečilo uništavanje ulica. Brozove parade nisu umesto pripadnika Vojske (vojne policije, na primer) obezbeđivale sumnjive njuške iz redova raznih privatnih obezbeđenja. Ako neko nije sam zaključio vezano za ovu drugu „sitnicu“ – to obezbeđnje vojske od sopstvenih građana se takođe plaća iz budžeta, po ko zna kolikoj ceni (čak i formalne, i nameštene, javne nabavke s tri ponuđača u Srbiji su retkost), a sam čitalac neka zaključi kolika je verovatnoća da deo sume ode u džep dobrog čoveka koji je posao „nabacio“. Činjenica da se parada, kojom se obeležava praznik, održava pet dana posle praznika, najbolje govori u prilog tvrdnje da je režimu potrebna permanentna nestabilnost, baš poput “Ćacilenda” koji se iz Pionirskog parka proširio i na bulevar ispred (nekada Savezne) Skupštine, čineći svojevrsni „Zabranjeni grad“ čak i za opozicione poslanike. Dovoljno je da silna vojska samo bude na ulicama pa da dodatno zabrine i deprimira građanstvo, već izmoždeno neizvesnošću, strahom, nestabilnošću, visokim cenama, divljanjem pripadnika vladajuće kaste, nemanjem minimuma zaštite, loše plaćenim poslovima i još mnogim stvarima zbog kojih na stotine ljudi svakodnevno zauvek napuštaju Srbiju, u dosad nezabeleženom mirnodopskom egzodusu. Najzad, upravo potezi koje vlast vuče pokazuju da u Srbiji nema i neće biti jedinstva, jer prvi Aleksandar Vučić svakodnevno deli građane na „nas“ i „njih“; da nema slobode dok god policija ili banditi u njenim unoformama skidaju gole studentkinje, razvaljuju im kolenom vilice ili čestim upadima ruše autonomiju Univerziteta; da je zastava u očima većine građana samo kompromitovana krpa iza čijeg nošenja ili molovanja dolaze samo neka šteta ili zlo. Tenkovi su po svoj prilici tu samo tačka na dugu priču s tužnim krajem, započetu još krajem osamdesetih.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915070932_cf1b1e4691c8e47d571c62d89ebc419bb353d3e236ce1df2f7e7bc012789dbd3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250915070932_cf1b1e4691c8e47d571c62d89ebc419bb353d3e236ce1df2f7e7bc012789dbd3" data-rendition-name="original" width="5929" height="3953" loading="lazy" alt="Srbija vojska"><figcaption>Beograd , petak, 12. septembar 2025. (Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption></figure>

Nebojša Vučinić

Tenkovi koji zatvaraju krug

Zamislite scenu: dok svet gori — doslovno, klimatski, politički, moralno — neko odluči da dodeli nagradu za “izuzetna dostignuća u zaštiti životne sredine i duhovnosti” čoveku pod čijom jurisdikcijom su crnorasi godinama nekažnjeno silovali decu. Ne, ovo nije crni humor. Ovo je Templeton Foundation 2025. U zemlji i svetu gde se više ne zna ko pije a ko nosi vodu, sada nas iz savremenih visina spiritualnog marketinga i ekološke patetike podučavaju – arhijereji. Da ne bude zabune – ideja da se religijski lideri uključe u borbu za očuvanje planete, makar simbolično, nije sama po sebi loša. Ali kada neko, ko ćuti o institucionalnom zločinu u sopstvenoj kući, biva predstavljen kao moralna svetlost epohe, onda se zaista moramo zapitati – da li smo svi mi sitna boranija u njihovom bućkurišu? <h2>Nojeva barka za elitu</h2> Nagrada koju Templeton Foundation dodeljuje od 1972. navodno slavi “duhovni napredak čovečanstva”. Ove godine, izbor pada na Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja. Čoveka koji je, bar u teoriji, duhovni otac za 300 miliona pravoslavaca. U praksi, lice koje se godinama koristi kao maska za razne političke i geopolitičke igre između Carigrada, Vašingtona i Vatikana. &nbsp;I sada, u trenutku kada je crkva suočena s teškim optužbama – ne samo o zlostavljanju, nego i o sistematskom prikrivanju istih – mi treba da aplaudiramo jer se patrijarh izjasnio da su plastika i nafta loši? Dokle više ovo live sprdanje? <h2>Vegetarijanci nas uče kako se peče noj</h2> I sve to se odvija u kontekstu sveta u kojem je granica između ironije i realnosti potpuno izbrisana. Danas nas vegetarijanci uče kako se peče noj, dok gurui sa Teslinim citatima u biografiji prodaju spiritualne konsultacije od 300 evra po satu. U takvom haosu, nije ni čudo što jedan verski vođa, koji ćuti na monstruozne zločine u sopstvenim redovima, dobija medalju za – duhovno liderstvo i očuvanje planete.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović "> <figcaption>Bojan Jovanović </figcaption> </figure>  <h2>Ekološki PR kao moralno pranje</h2> Sasvim je jasno: zaštita prirode je danas novi moralni alibi. Savremeni “dobročinitelji” više ne grade bolnice ni škole – oni sade drveće u Amazonu (najčešće virtuelno), doniraju za pčele, snimaju spotove u reciklažnim uniformama. Tako dobijamo svet u kojem Coca-Cola organizuje panele o reciklaži, dok istovremeno proizvodi 3 miliona tona plastike godišnje. Gde McDonald's lansira veganske burgere dok uništava prašume za stočnu industriju. I u tom istom svetu, Patrijarh Vartolomej, umesto da se najzad suoči sa zlom unutar institucije koju vodi, poziva na “unutrašnje pročišćenje kroz ekologiju”. A mi? Mi i dalje jedemo boraniju. Greta Tunberg je iz Švedske. Rođena je 3. januara 2003. godine u Stokholmu, Švedska. Ona je poznata kao švedska aktivistkinja za klimu. Oko 200 klimatskih aktivista, uključujući Gretu Tunberg iz Švedske, blokiralo je u ponedeljak, 18. avgusta, najveću rafineriju nafte u Norveškoj u znak protesta zahtevajući kraj naftne industrije u zemlji, saopštili su organizatori i policija. Ovo je jedina norveska rafinerija i neznatna u odnosu na ruske. Greta nije ni glasić podigla kada je srušena Kahovska brana, poplavljeno stanovništvo i plodno zemljište, sve u svemu, evo linka za dokaz: <a href="https://www.dw.com/sr/dramati%C4%8Dne-posledice-razaranja-brane-kahovka/a-65846979">Dramatične posledice razaranja brane Kahovka</a>. Nakon što je razorena brana hidroelektrane Kahovka na jugu Ukrajine, nizvodne gradove, kao i grad Herson, poplavio je Dnjepar. Stručnjaci posebno upozoravaju na opasnost od mina koje sada plutaju.&nbsp; <a href="https://www.kyivpost.com/uk/post/59737 ">Rafael Grosi je rekao da su osnovni principi nuklearne bezbednosti prekršeni u Zaporoškoj nuklearnoj elektrani nakon njenog zauzimanja od strane Rusije, a napad dronom na Černobiljsku nuklearnu elektranu u februaru je razlog za ozbiljnu zabrinutost.&nbsp;</a> Ako se u bliskoj budućnosti dogodi globalna nuklearna katastrofa (što je već na ivici), ne samo Ukrajina, već i Evropa i deo celog sveta biće u opasnosti. Pitanje: gde je Greta Tunberg, gde je vaseljenski patrijarh Vartolomej, a o ostatku zelene boranije, poput nekih patrijaraha tkzv. pomesnih crkava, neću ni reč reći (jer nema svrhe ni pomoći od sive i bezlične mase)?! <h2>A mi jedemo boraniju?</h2> &nbsp;Ne onu pravu, nego onu koju nam serviraju – sitnu, zelenu, obavezno podgrejanu. Sve se to proguta uz lažnu nadu da neko zna šta radi. A dok gutamo, gledamo kako nam se s lica sveta briše svaka ideja o pravdi, istini i stvarnoj odgovornosti. Nije problem što nagrade postoje. Nije čak ni problem što religijski lideri govore o prirodi. Problem je u tome što smo izgubili svaku sposobnost da razlikujemo istinsku vrlinu od licemerja u svešteničkoj odeždi. I zato, dok sledeći put budete gledali prenos još jedne svečane dodele, znajte – ne, niste ludi. Oni se zaista smeju. I to live.

Zelena sitna boranija

Toliko smo ogrezli u projekcijama, u tuđim odrazima u vlastitim ogledalima. U okretanju svijeta naglavačke, sa sve izvrnutim džepovima. S namjerom i ambicijom laže se i podvaljuje. Narativi se konstruišu, a onda ubrizgavaju u vene lakovjernih. Istina se siluje na svakom koraku, i iza svakog ćoška. Vulkanska erupcija događa se ovih dana u vezi s Izraelom i Palestinom. Matrica je identična onoj koju su nam na srebrnim tacnama servirali decenijama. Matrica o antisrpstvu, antipravoslavlju, antiBogu. Znate, nije antisrpstvo govoriti o zločinima srpskog režima 90-ih, o psima rata i masovnim ubicama. O stratištima i grobnicama. Nije antisrpstvo izgovoriti istinu o genocidu u Srebrenici, niti je antihrvatstvo govoriti o Jasenovcu. Nije mizoginija čedomorku nazvati ubicom, ili političarku koja krade lopovom. Za ubice i lopove ne treba tražiti eufemizam. Ma o kome da je riječ.
Istina nije antisemitizam. Istina koja je, čini se, jeres koju vam neće oprostiti. 60000 mrtvih Palestinaca svjedoče istinu. 60000 koje je Izrael ubio granatama, automatskim puškama, bombama, glađu i žeđu. Svi oni svjedoče istinu. I tu istinu možete poricati do kraja svijeta, ali i dalje će biti istina. Znate, nije antigermanizam kazati istinu o Holokaustu, o monstruoznoj nacističkoj Njemačkoj. O konclogorima i pogromu Jevreja. To je istorija koju ne može preoblikovati bilo kakav revizionizam. Zato, danas smo u obavezi da govorimo istinu i samo istinu. I nemojte se plašiti da je kažete naglas. Ne podilazite u mišljenju. Oslobodite govor od ambicije da se bilo kome dopadne. Istinu, obično, ljube samo rijetki. Zato, ukazivati na grehove Srpske crkve, nije antipravoslavlje. Ukazivati na pedofile i ratne huškače u crnim mantijama nije poriv antihrista. Zapravo, Hrist je živio i umro za istinu. Zapravo, njega i nema u hramovima onih koji stado vode u ponor. U sljepilo. Nije antihrišćanski reći da Čarli Kirk nije bio „uzoran hrišćanin“. Uzoran hrišćanin ne mrzi. Uzoran hrišćanin ne poziva na mržnju prema svemu što je drugačije.
Biljeg uzornog hrišćanina ne stiče se rođenjem, već djelima. Nije važno u kakvim smo se religijskim konceptima rodili, važno je kako živimo i kako se ponašamo.
Puna usta genocida u Srebrenici, ali zavjet ćutanja ili aplauz za genocid u Gazi? Milošević je ratni zločinac, a izraelski premijer je heroj? Putin je Lucifer, a Netanjahu glasnik srećne budućnosti? Svaki zločinac ima ime i prezime. Zato, uprkos propagandi i jeftinim manipulacijama, niko ne proglašava Jevreje za genocidan narod. Ali režim koji je ubio 60000 Palestinaca jeste režim genocida. Laž o kolektivnoj krivici bila je aktuelna i kad je u Crnoj Gori donošena Rezolucija o Srebrenici. Danas se isto pokušava s genocidom u Gazi. Zapravo, genocid u Gazi se poriče. Tamo se, kažu, muslimani rađaju i umiru kao teroristi. I sve što im Netanjahu, uz blagoslov ostatka svijeta, čini, oni su zaslužili. Tako kažu oni koji istinu magijom pretvaraju u antisemitizam. I bez posustajanja, i bez i trunke savjesti vuku ralo po kostima mrtvih Palestinaca. Pobogu, to su samo neki daleki Arapi. Oni Arapi o kojima je pjevao Mahmud Derviš, gledajući kako njegov narod iščezava. Gledajući kako Palestinu ubijaju. Decenijama.
Gledajući u oči smrti koja nikad ne završava. I zato bismo valjda, u strahu da nas ne proglase antisemitima, trebali klicati ubicama. Gaza je danas najveći konclogor na svijetu. Ali ipak ćete reći da Netanjahu ne donosi smrt, on donosi radost. Ako je i tako, naše oči ne vide osmijeh na licima Palestinaca. Vide samo patnju. Na licima onih koji su još uvijek živi. Ne budite licemjeri. Ili budite. Izbor je vaš. Ali onda ćutite o nadstrešnicama, pretučenim studentima, gladnim penzionerima, i ne govorite bilo kome da su mu ruke krvave. Jer i vaše su. Jeste, ruke su vam krvave. Od pljeskanja i navijanja za smrt. Dlanovi su pohabani, a moć govora izgubljena od fanatičnog napora da se odbrani ono što se ne može braniti.
Svijet rida nad zlom sudbom jednog promotera mržnje, ali je isti taj svijet ravnodušan na smrt u Gazi. Ili se raduje smrti zlih Arapa, koji su, kako smo već utvrdili, rođenjem teroristi.
A da ipak stanete ispred ogledala, i kažete nam što vidite? Recite bar sebi, u četiri zida.
Istina nije antisemitizam. Koliko god puta da je ponovite, laž će i dalje ostati laž.&nbsp;

Istina nije antisemitizam

Fudbaleri Barselone savladali su Hetafe na stadionu "Johan Krojf" rezultatom 3:0 u meču 5. kola La lige.
Izabranici Hansija Flika poslije trijumfa na "Sent Džejms parku" igrali su na svom pomoćnom terenu pred ispunjenim tribinama onih najsrećnijih koji imaju mogućnost da ih gledaju u ovim, za njih, nezamislivim uslovima kada je riječ o kapacitetu.
Iznenađenje smo vidjeli uoči same utakmice budući da Hansi Flik nije uvrstio junaka meča u Njukaslu Markusa Rašforda u početnih 11. To za sam ishod meča nije bilo problematično pošto je Feran Tores sa dva pogotka u 15. i 34. minutu poslije asistencija Danija Olma i Rafinje.
Rutinske realizacije momka kog je prečka kasnije osujetila da upiše het-trik u prvom poluvremenu.
U nastavku je šansu odmah dobio i Markus Rašford i kroz dvadesetak minuta je uzvratio priliku koju mu je ukazao njemački strateg. Fermin Lopez je poslao strašan pas u prostor, Englez bio brz, uslijedila je povratna za Danija Olma onda kada je ispala čitava odbrana Hetafea i sigurna završnica - 3:0.
Barsa tako dolazi do 13 bodova, dok Hetafe ima devet nakon pet mečeva.

Barselona ubjedljiva protiv Hetafea

Više od jednog vijeka nakon što je njemačka mina u Egejskom moru potopila HMHS Britanik, sestrinski brod čuvenog Titanika, grčke vlasti saopštile su da su izvučeni prvi vrijedni predmeti sa njegove olupine. Operacija je sprovedena još u maju, ali su detalji javnosti predstavljeni tek početkom nedjelje.
Kako prenosi BBC, u njoj je učestvovalo jedanaest profesionalnih ronilaca, predvođenih britanskim istoričarom Sajmonom Milsom i njegovom Britanik fondacijom.
Među izvučenim predmetima nalaze se brodsko zvono osmatračnice, navigaciona lampa, putnički dvogledi, keramičke pločice iz turskog kupatila, kao i porcelanski lavabo iz kabine druge klase, očuvan iako prekriven morskim naslagama. Svi artefakti prebačeni su u atinske laboratorije Uprave za podvodne antikvitete, gdje se čiste i konzerviraju, a nakon završetka procesa biće izloženi u novom Nacionalnom muzeju podvodnih antikviteta u Pireju, u okviru sekcije posvećene Prvom svjetskom ratu.
Britanik je bio treći brod iz prestižne Olimpik klase kompanije White Star Line, zajedno sa Titanikom i Olimpikom. Tokom rata je rekviriran i služio je kao bolnički brod. U novembru 1916. planirano je da u Grčkoj ukrca tri hiljade ranjenih vojnika i nastavi svoj put, ali je 21. novembra kod ostrva Kea udario u minu ili ga je pogodio njemački torpedo. Brod je potonuo za svega 55 minuta. Od ukupno 1.065 ljudi na brodu, 30 je izgubilo život, dok je čak 1.035 uspjelo da se spase.
Za razliku od tragedije Titanika, spašavanje putnika sa Britanika bilo je znatno uspješnije jer je more bilo toplije, broj čamaca za spasavanje bio veći, a pomoć je stigla znatno brže. Temperatura mora iznosila je 21 stepen Celzijusa, dok je u slučaju Titanika bila minus dva, spasilački čamci sa Britanika lansirani su u većem broju i ostali na površini, a spasilački brodovi stigli su manje od dva sata nakon prvog SOS signala, za razliku od tragedije Titanika, kada je pomoć stigla tek poslije tri i po sata.

Artefakti sa Britanika, sestrinskog broda Titanika, izvučeni iz Egejskog mora poslije više od vijeka

Sirija će 5. oktobra održati svoje prve parlamentarne izbore pod novom islamističkom administracijom, saopštila je danas državna novinska agencija SANA.
Očekuje se da će nova skupština postaviti temelje širem demokratskom procesu nakon što je prošlog decembra zbačen sirijski predsjednik Bašar al-Asad. Kritičari smatraju da prema trenutnom sistemu manjinske grupe nijesu dovoljno zastupljene.
Skupština će takođe imati zadatak odobriti zakone usmjerene prema reformi decenijama dugih ekonomskih politika pod državnom kontrolom te ratifikaciji sporazuma koji će preoblikovati sirijske vanjskopolitičke saveze.
<h3>U martu objavljena ustavna deklaracija</h3>
Glasanje za Narodnu skupštinu koja broji 210 članova održaće se "širom svih izbornih okruga", iako je izborna komisija prošli mjesec rekla da će glasanje biti odgođeno u tri pokrajine zbog sigurnosnih zabrinutosti. Trenutni sirijski predsjednik Ahmed al-Šara imenovaće trećinu članova Narodne skupštine.
Sirija je prvobitno najavila da će se izbori održati u septembru i da će glasanje biti odgođeno u Svejdi, u kojoj su se u julu sukobili Druzi i sunitska beduinska plemena, kao i u pokrajinama Hasaki i Raki, koje su trenutno pod kontrolom kurdskih Sirijskih demokratskih snaga.
U martu je Sirija objavila ustavnu deklaraciju prema kojoj će se prelazno razdoblje odvijati pod vodjstvom Šare. Prema dokumentu, središnju ulogu ima islamsko pravo, uz garanciju ženskih prava i slobodu izražavanja. Međutim, pojavile su se zabrinutosti o koncentraciji moći u rukama islamista.

Sirija će održati prve izbore otkako je svrgnut al-Asad

Građani Brazila održali su danas proteste u svih 26 saveznih država protiv mogućeg pomilovanja bivšeg predsjednika te zemlje Žaira Bolsonara i njegovih saveznika, koji su osuđeni za pokušaj državnog udara.
Na demonstracije su pozvali istaknuti brazilski umjetnici i ljevičarske grupe, nakon što je Donji dom parlamenta u utorak, 16. septembra usvojio ustavni amandman kojim bi se otežalo hapšenje ili pokretanje krivičnih postupaka protiv poslanika, što sada ide na razmatranje u Gornjem domu.
Donji dom je sljedećeg dana glasao za ubrzano usvajanje zakona koji su podržali poslanici desničarske opozicije, koji bi mogao da pomiluje Bolsonara, njegove bliske saradnike i više stotina njegovih pristalica koji su osuđeni za pokušaj državnog udara 2023. godine.
Bolsonaro je u četvrtak, 11. septembra osuđen na 27 godina i tri mjeseca zatvora zbog pokušaja da ostane na vlasti nakon poraza na izborima 2022. godine, što je on negirao.
Bolsonaro je prvi bivši predsjednik Brazila koji je osuđen za takvo djelo.
Istraživanja javnog mnjenja u Brazilu pokazuju da su građani i dalje duboko podijeljeni oko Bolsonarove vladavine, dok većina podržava njegovu zatvorsku kaznu.

Brazil: Protesti zbog usvajanja amandmana kojim bi mogao da se pomiluje Bolsonaro

Šta navodno veliki protivnik kineskog uticaja traži u Kini i šta se krije iza te posjete? Zašto se Dritan Abazović, lider Građanskog pokreta URA, politikolog po struci i osoba bez državničke ili značajnije političke funkcije u Crnoj Gori, nalazi u višednevnoj posjeti Kini, gdje je prisustvovao samitu posvećenom – medicini u Vuhanu? Ko ga je poslao i čije interese zastupa? Sigurno je da državne, crnogorske ne zastupa, jer to nije činio ni dok je bio na najvišim državnim funkcijama.
Da li je riječ o ličnoj ili porodičnoj agendi povezanoj s ovim događajem? I, što je možda još važnije, da li ova posjeta ima ikakve veze sa nedavnim boravkom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u istoj zemlji?
Ova pitanja se prirodno nameću, posebno ako se uzme u obzir dosadašnja uloga Abazovića na političkoj sceni, gdje ga mnogi doživljavaju kao eksponenta Vučićeve politike u Crnoj Gori. Dodatno, pažnju javnosti privlači i činjenica da njegov brat, Džihan Abazović, razvija medicinski biznis upravo u Beogradu – u saradnji s partnerkom bivše premijerke Srbije, a sada predsjednice Skupštine, Ane Brnabić, bliske saradnice Aleksandra Vučića.
OD KRITIKE KINESKOG UTICAJA - DO UČEŠĆA NA KINESKOM SAMITU
Još zanimljivije postaje kada se podsjetimo da je Dritan Abazović, kao potpredsjednik Vlade Crne Gore 2021. godine, u Briselu od Evropske unije tražio pomoć da se zaustavi kineski uticaj u zemlji.
“Dobili smo kredit od milijardu dolara, što je trećina ukupnog duga i direktno je povezano sa Kinezima. Molimo vas da nam pomognete da taj zajam zamijenimo za evropski, da sklopimo saradnju s evropskim finansijskim institucijama i da prekinemo kineski uticaj”, rekao je tada Abazović pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta (AFET), 17. marta 2021.
Danas, nekoliko godina kasnije, Abazović učestvuje na samitu u kineskom Vuhanu, fokusiranom na tehnologiju i medicinu. Postavlja se pitanje: ima li ova posjeta političku pozadinu, ili se radi o pripremi terena za moguće privatne poslovne projekte povezane s njegovim bratom?
Na samitu, politikolog Abazović je, vjerovali ili ne, govorio o potrebi modernizacije zdravstvenog sistema Crne Gore kroz primjenu savremenih tehnologija:
“Otvorena društva ne moraju nužno da kreiraju nove tehnologije, ali ih moraju biti spremna prihvatiti. Nerealno je očekivati da Crna Gora prati supersile u tehnološkom razvoju, ali možemo usmjeriti politike ka prihvatanju najboljih i naučno dokazanih rješenja. Tako ćemo održati korak sa savremenim svijetom.”
On je, kao politikolog i osoba koja nije iz svijeta medicine, predstavio i zdravstvene politike koje su sprovođene tokom mandata 43. Vlade.
ZA ČIJE INTERESE?
Iako su zvanične poruke sa samita bile u okviru političko-tehnološkog diskursa, ostaje otvoreno pitanje – da li je Abazović u Kini prvenstveno kao politikolog i lider partije, ili kao predstavnik ličnih i porodičnih poslovnih interesa?
U svakom slučaju, njegova posjeta dolazi u trenutku kada se ponovo intenziviraju političke i ekonomske veze između Srbije i Kine, a Abazović – iako bez zvanične funkcije u Crnoj Gori – ostaje aktivan igrač u toj globalnoj partiji šaha. Za čije interese?

Šta se krije iza puta Abazovića u Kinu: Vučićeva misija ili privatni biznis planovi za brata i Anu Brnabić

Potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, 2021. godine dok je bio predsjednik Skupštine, veoma zaneseno i odlučno, govorio je na temu obustavljanje gradnje u Budvi i Bečićima. Tada je, trudeći se da cjelokupnoj javnosti pojasni, bio izričit kako neće biti smak svijeta ako se DUP-ovi Bečići i Budva centar stave van snage, ako se ne bude gradilo, ukazujući da je „prostor čudo“ i treba ga sačuvati, jer ako i to devastiramo „teško ćemo ga ikad povratiti“.
Nakon nešto malo više od četiri godine Bečić je očigledno promijenio mišljenje i sada je u redu graditi, ili je to pak izuzetak jer se radi o njegovoj porodici.
Podsjetimo, majki Alekse Bečića, Vesni i rođaku Luki, te budvanskoj firmi "Bonila" DOO, daje se zeleno svjetlo da se u bečićkom naselju Tršljikovica izgrade apartmanski turistički objekti, dvije zgrade od po sedam i osam etaža sa 92 apartmana. Riječ je o parceli sa kućom u vlasništvu Vesne Bečić, kao i parcelama u vlasništvu rođaka Luke Bečića.
Sa druge strane, Bečić 2. juna 2021. godine tokom sjednice Skupštine, tada kao predsjedavajući, poručuje da ako se privremeno ne bude moglo graditi „nećemo nestati, ni mi i naše porodice koje imaju zemljište tamo“, već da je to „ulog u budućnost“ da spasimo prostor. Apsurdno, ali danas, kada živimo tu budućnost u odnosu na Bečićevo izlaganje, ne smeta mu što će upravo njegova majka i rođak da grade višespratnice.
„Zaista svi trebamo da budemo spremni i da damo dio sebe za opšte dobro, da podnesemo žrtvu... Ranije smo pominjali te čuvene DUP-ove Bečići i Budva centar. Ako se stave ti DUP-ovi van snage, neće biti smak svijeta. Ako se privremeno ne bude moglo graditi i ako bude uslovno rečeno, privremeni moratorijum, nećemo nestati. Ni mi i naše porodice koje imaju zemljište tamo. To je ulog u budućnost, da spasimo prostor... Ali kakva je to logika da evo svi mi, ljudi koji su ili iz Budve ili imaju jaku vezu sa Budvom, koji imaju zemljište tamo i tako sigurno i u drugim krajevima Crne Gore gdje je devastacija bila, jesu za stavljanje van snage, a to znači da ni oni ni mi ne možemo da gradimo na onom što je naše zemljište ili porodično nasleđe, a neki drugi, što nije logično, su za neki drugačiji pristup koji nas dovodi do ovolike devastacije“, rekao je Bečić u junu 2021. godine.
Osim toga, imao je blagonaklone poruke da treba ostaviti nešto budućim, mlađim generacijama, te da treba spasiti prostor.
„Prostor je čudo i zato zaista uvijek sa pažnjom, inspirisan sam ponekad i dam sebi za pravo kao predsjedavajući da se osvrnem na izlaganja jednog broja poslanika koji se zaista studiozno i posvećeno bave ovom problematikom, jer to je nešto što je veliki resurs i ako to ugrozimo,i ako to do kraja izgubimo, i ako to devastiramo, teško ćemo ga ikada više povratiti“, govorio je tada Bečić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FETMR_4SCg5s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Pored toga, nije nepoznata ni činjenica da je Bečić kao kandidat na izborima za predsjednika Crne Gore u martu 2023. godine, gradio kampanju na skromnosti i tome da on nema „ni skupih nekretnina, ni jahti, ni bilo kakvih velikih materijalnih dobara“. Zdravorazumski je zapitati se kako li se sada potpredsjednik Vlade nosi sa činjenicom da će u porodici imati ovolike nekretnine, a samim tim i materijalna dobra.
„U mojoj biografiji naći ćete da sam uvijek držao do svoje riječi... Moja riječ je moja čast, te ako pogazim riječ, izgubiću čast", ponosno je izgovarao Bečić 4. marta 2023. godine kada je iz Danilovgrada krenuo u kampanju kao kandidat za predsjednika Crne Gore.
Ako, kao što kaže, drži do svoje riječi, onda zna i šta gubi.

Bečićevo "časti mi" zatrpao majčin građevinski beton: Nekad je devastaciji govorio NE, ali za majku može sve

Ne branim svoju imovinu, nego svoju državu, poručio je iz Brčela u kojima se održava protestni skup jedan od organizatora Nenad Nikaljević koji je nedavno sa suprugom doživio šikaniranje popova Crkve Srbije, ali i državnih organa. - &nbsp;Crkva Srbije je okupaciona crkva! Ne damo Crnu Goru i njen evropski put! Ovo je skup protiv političkog djelovanja dijela državne uprave koji je dozvolio da se iznutra uništava naša država! Ovo nije skup protiv Boga. Ne može se hristoslavlje izjednačiti sa srboslavljem, to je podvala! Drugo ime za Crnu Goru je vječna borba za slobodu! Ovo je tiha okupacija od strane Crkve Srbije. Zajedno sa Udruženjem Crmničana i svim građanima koji žele da se uključe sastavićemo zahtjeve i poručiti EU sa poglavlje 23 ne može biti zatvoreno diskriminacijom – poručio je Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920120956_6cf4975246fa416b93d47d00e2992f336f18a100f99c006a1e5144807a8bb687.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250920120956_6cf4975246fa416b93d47d00e2992f336f18a100f99c006a1e5144807a8bb687" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="nenad Nikaljević"> <figcaption>Nenad Nikaljević(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)</figcaption> </figure>  Jovan Lekić, predsjednik Udrženja Crmničana poručio je da će uskoro četiri godine od kada je u Manastiru Brčeli oskrnavljena grobnica crnogorskog mitopolita Arsenija.&nbsp; - Dok ne dobijemo odgovor na to nećemo stati. Ko to radi uporno i danas, kao što se to sistemski radi 106 godina od kad je iskamčena lažna saglasnost za duhovnu eutanaziju i utapanje u SPC. Od toga dana se naša crkva nalazi u neredovnom stanju, ali to ne znači da smo se kao nacionalni Crmogorci odrekli svoga Boga i svojih svetinja – poručio je Lekić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092013090_e0fc239d171a24bff7acc6f925cf704c8274bc2e2474b90838006b018583e9e1.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025092013090_e0fc239d171a24bff7acc6f925cf704c8274bc2e2474b90838006b018583e9e1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Jovo Lekić"> <figcaption>Jovan Lekić(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)</figcaption> </figure>  On ističe da se nijesmo odrekli ni trobojke kralja Nikole, ni ćirilice, ni vojvode Mirka, niti jedne crkve i manastira u koje moramo ići i pokazati čije su. - &nbsp;Zato smo u obavezi da odbranimo atak na naše kulturno naslijeđe. Danas smo tu da poručimo Crkvi Srboje da želimo da živimo u miri sa svima, ali ne sa onima koji mrze sve crmogorsko i koji čine zlo. Niti će se Crna Gora razgraditi, niti ćemo se mi odreći Boga. Zato molimo SPC da se mane politike i da se drži jevanđelja. Neće im proći povampirenje ratnih zločinaca, s čim o jadu zabaviše zadnjih dana ovaj narod! Iz Crmnice i Manastira u Brčelima poručijemo - odbranićemo naše sakralno blago, groblja, vjeru, crkve i manastire. Vidimo se i da je vječna Crna Gora. Igor Gojnić, diplomirani pravnik, izjavio je da je dugo smatrao nepristojnim isticati porodično porijeklo, ali da je na to bio primoran nakon, kako navodi, uzurpacije porodične imovine. - Uljezi su protivzakonitim radnjama upisali našu imovinu na sebe, tako da grobovi naših predaka sada formalno pripadaju lažnoj religioznoj zajednici, nazvanoj Crkva Srboje. Takvo što ne bi bilo moguće bez pomoći državnih organa - tvrdi Gojnić. Prema njegovim riječima, zbog toga je osnovana nevladina organizacija „Komunica“, s ciljem da se pred sudovima dokaže vlasništvo porodice i mještana, ali, kako kaže, iz Ustavnog suda nikada nijesu dobili odgovor. - Naša groblja su nezakonito upisana na tu vjersku grupu, koja je, pored toga, palila školu, protivpravno se priključivala na vodovodnu mrežu i činila brojne druge nezakonitosti. Bolje bi im bilo da se preimenuju u organizovanu kriminalnu grupu (OKG) - poručuje Gojnić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092013098_43a5671f-c057-468d-ba65-e3cdc13a90db.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025092013098_43a5671f-c057-468d-ba65-e3cdc13a90db" data-rendition-name="original" width="1260" height="780" loading="lazy" alt="Igor Gojnić"> <figcaption>Igor Gojnić(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)</figcaption> </figure>  Dekan Fakulteta za crnogorski jezik, Aleksandar Radoman, poručio je da danas moramo braniti našu baštinu i dio naše, crnogorske, istorije koju propadnici tuđe crkve prisvajaju i devastiraju.&nbsp; - Kao Crmničanin, ponosan sam što govorim ovđe, kao i zbog Nenada Nilaljevića koji je pokušao da spriječi uzutpatore, kada već to država nije. Djelovane beogradske patrijaršije u Crnoj Gori danas je ne samo antidržavno, već i antihrišćansko. Zato smo se okupili danas da im pokažemo da nas ne mogu ućutkati i da nećemo ostati nijemi na upit otkud im hrabrost. Ovo nije samo pitanje Brčela i Crmnice, već ustavnog poretka. Zato bi pravosuđe moralo pokrenuti postupak preispitivanja Temeljnog ugovora. Ideologija koji promoviše SPC generator je svih problema u regionu. Crna Gora je platila danak nesvijesti političke elite, koja mora znati da smo svi mi Nenad Nikaljević i da im nećemo dozvoliti devastaciju. Poručujemo im da Crna Gora ne haje za Nemanje, Murate i Bonaparte... – poručio je Radoman.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920130920_d00bf5d56e4a137311f868b1436fab7ea1dc6dceac53b49cedd9f9a136ae8a39.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250920130920_d00bf5d56e4a137311f868b1436fab7ea1dc6dceac53b49cedd9f9a136ae8a39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> <figcaption>Aleksandar Radoman(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)</figcaption> </figure>  Istoričar Miloš Vukanović poručio je da nije bilo nezavisne Crne Gore 400 godina prije pojave Srpske pravoslavne crkve, ne bi bilo ni ovih manastira.&nbsp; - Crna Gora je trn u oku onima u Beogradu. Ono što se desilo crnogorskim manastirima se ispravno zove kulturocid. Na Crnu Goru su nasrtali i mnogo moćniji, ali smo preživjeli. Preživjećemo i njih. Na nama je da se izborimo pravno, da zapišemo svaku nepravilnost i zaustavimo otimanje – kazao je Vukanović. Protestni skup zbog političkog djelovanja Crkve Srbije i nezakonitih upisa državne imovine održava se kod spomenika Spomenika palim borcima u borbama za oslobođenje Crmnice 1943. u selu Donji Brčeli.. <h2>"Obezbjeđenje" Manastira</h2> U Manastiru Brčeli, kojim stoluje Crkva Srbije uočeno je "obezbjeđenje" slično onome u Cetrinjsom manastiru tokom nasilnog ustoličenja Joanikija MIćovića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920120944_a4c8d5c9777d93bf10adbaa725674d733a887483182da5be211ebb8ff465eca9.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250920120944_a4c8d5c9777d93bf10adbaa725674d733a887483182da5be211ebb8ff465eca9" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Obezbjeđenje"> <figcaption>"Obezbjeđenje" Manastira Brčeli(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250920120944_ce219bf19fc3f25b95fddf9fa5f48014e1382d9b23981f05c1f4e07ef015c232.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250920120944_ce219bf19fc3f25b95fddf9fa5f48014e1382d9b23981f05c1f4e07ef015c232" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Obezbjeđenje"> <figcaption>"Obezbjeđenje" Manastira Brčeli(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;

Poruke iz Brčela: Ne branimo imovinu, branimo državu, djelovanje Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori je ne samo antidržavno, već i antihrišćansko

Dragana Kažanegra-Stanišić, državna sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova, uporno pokušava da obmane javnost i prikrije sopstvene slabosti, ali ona nikada nije prošla bezbjednosnu provjeru i nema pravo pristupa tajnim podacima, saopštio je predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović.&nbsp;
On je na X-u napisao da je osoba koja je „pala na vetingu“ posljednja koja može drugima držati lekcije o kredibilitetu.
- Licemjerstvo Demokrata, čiji je ona funkcioner, najbolje se vidi na primjeru DUP-a Bečići. Godinama su uzbunjivali javnost da je taj plan „kriminalan“ i da ga treba ukinuti. Predlog za ukidanje plana je bio ultimatum u lokalnoj skupštini koje su Demokrate stavile na dnevni red i glasale da se stavi van snage. One koji nisu glasali za ukidanje su nazivali DPS poslušnicima i izdajnicima. A danas, gle čuda, po tom istom „kriminalnom“ planu, njihov lider Aleksa Bečić zida dvije zgrade sa 92 stana i 97 parking mjesta, površine 6.318,10 kvadratnih metara. Ako je DUP kriminal, šta je onda ovo, moralni sunovrat ili čist interes? – pita se Jovanović.&nbsp;
Prema njegovim riječima, teško da se izgradnja apartmansko-turističkog kompleksa u Bečićima može podvesti pod javni interes.
- Ili će biti da Demokrate svoje lične interese doživljavaju kao opšte. Pa se sad postavlja logično pitanje, da li će Kažanegra podnijeti krivične prijave protiv svog lidera koji želi da gradi dvije zgrade po kriminalnom planu? Umjesto da radi posao za koji je plaćena, Kažanegra se bavi opsesivnim prikupljanjem mojih snimaka i izjava. Žao mi je što toliko spinuje javnost, jer bih je inače predložio za svog biografa, kad već vodi dosije o meni. Postavlja se pitanje samo da li ovo radi u svojstvu državne sekretarke MUP-a zloupotrebljavajući svoj službeni položaj u političke svhrhe – navodi Jovanović.
On ističe da je posebno opasno što zbog nedostatka argumenata pokušava da podigne međunacionalne tenzije.&nbsp;
- Nekad su Demokrate ponavljale „Pobjede, a ne podjele“. Danas im je očito primjerenija matrica: „Podjelama do pobjeda“. Ta je politika ekstremno opasna po društvo, a građani Budve i Crne Gore je neće prihvatiti. Sadašnja matrica Demokrata je jasna. Dok Bečić zida zgrade, Kažanegra zida podjele. To je njihov zajednički projekat – kaže Jovanović.&nbsp;
On dodaje da je vrijeme političke trgovine, spinova i jeftinih predstava prošlo, te da građani jasno vide ko nudi budućnost, a ko pokušava da raspiruje stare sukobe.&nbsp;
- Moja politika je razvoj Budve i Crne Gore, a ne pretparačke priče kojima me bezuspješno pokušava diskreditovati državna sekretarka koja nema ni minimum kredibiliteta u svom resoru. Najbolje o svima nama govori politika koju vodimo i rezultati podrške kod građana. Moram podsjetiti da Dragana Kažanegra Stanišić nikada nije pobijedila ni na mjesnim izborima, a danas se predstavlja kao moralni autoritet Crne Gore. To je uvreda za građane. Njena politička karijera je kao i snimci koje plasira: montirana, kratkog daha i bez ozbiljnog sadržaja. Najmanje pravo da sudi drugima ima osoba koja sama nije položila osnovni test povjerenja države a to je bezbjednosna provjera – navodi Jovanović.&nbsp;
On je podsjetio i na krivičnu prijavu protiv sekretarke MUP-a koja godinama nezakonito koristi tuđi stan, iako je obećala da će ga napustiti do oktobra 2024.godine.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.2752%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fdragana-kazanegra-stanisic-dvije-godine-nelegalno-zivi-u-tudem-stanu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Ovaj slučaj najbolje govori o njoj. Ne govore njene riječi, nego njena djela. Ta djela su neistine, bezakonje i uzurpacija. U kontekstu Crne Gore (i regiona), veting znači provjera porijekla imovine, integriteta i profesionalne odgovornosti javnih funkcionera. To je mehanizam kojim se otkriva da li neko koristi položaj za ličnu korist, da li posjeduje imovinu koju ne može opravdati i da li svojim ponašanjem kompromituje instituciju koju predstavlja – kaže Jovanović.
Upravo ovakvi slučajevi, dodaje, kakav je sa Draganom Kažanegrom, pokazuju zašto je veting potreban.&nbsp;
- Jer ako neko na visokoj funkciji u MUP-u bespravno koristi tuđu imovinu, izbjegava obaveze i skriva se iza funkcije, onda to jasno govori i o njenom integritetu i o sistemu koji to toleriše – zaključio je Jovanović.