Ne kuju se konji po Mjesecu

Ostalo je još tri sedmice do izbora u Podgorici, i ovi će kao i svi prethodni biti istorijski, presudni, sudbinski, sad ili nikad, drž' gaće - drž' levor.

No, ipak će se po nekim detaljima razlikovati od onih prethodnih iz 2022. godine. Sada bi podgorički šereti kazali – razlikuju se po tome što profesor Mujović sada radi za PES, za razliku od 2022. kada je radio za...

I, sve ovo oko njega, kao nosioca jedne od listi, ali i drugih koji su titulari i predvodnici svojih partija ili koalicija se razlikuje od prethodnih izbora u par bitnih elemenata.

Nego da krenemo redom ili samo rendom što bi kazali Staropodgoričani.

E, moj brale!

PES je ponovo okrenuo igricu i u političku praksu uvrstio nešto čega nema ni u jednoj političkoj teoriji.

Nosioca liste NEMA na izbornoj listi te partije. Odnosno, ukoliko glasate za listu koja se zove „Još jače – prof. dr Saša Mujović“ vi ćete glasati samo za ovo „još jače“ jer Mujovića prosto nema, ili što bi rekli u onom legendarnom YouTube uradku – Đe ovi čo'ek ma'ko, ne mogu ga nać.

U stvari, kada pogledate ko je sve na toj listi nećete glasati čak ni za ovo „još jače“, jer na njoj imate pet aktuelnih ministara i nekoliko poslanika. Od njih sigurno ne možete očekivati da ostave te pozicije i prihvate se komunalnih problema grada, pa će vaš glas, ukoliko sve ovo uspijete „skuvati“, otići nečemu što se zove – „još“.

I to ne samo „još“ nego „hoćemo još jedanput“ i to Oliveru Injac. E, sada, kako nju neće niko, čak ni ovi njeni koji nisu imali hrabrosti da je postave na čelo liste, dosjetili su se da je ovako „na mala vrata“ uguraju u još jedan mandat.

A, dok birači ne uspiju da shvate za koga će zaista glasati, ostaje im da se igraju i zanimaju novim političkim izazovom, zvanim #MujovićChallenge, ili - pronađi fotografiju profesora Mujovića iz 2022. sa nekog od političkih štabova DPS-a.

Za sada DPS-ovci postuju fotografije, a profesor se brani kako nije na njima, ili kako nije znao da je to gdje je uslikan baš bio izborni štab DPS-a.

A, hoće to da se desi, zaluta čo'ek na pogrešnu konferenciju i tek dvije godine kasnije shvati đe je bio, i zašto nije.

Posebno je simpatičan, iako veoma nemušt, pokušaj pravdanja kroz screenshot viber poruku koju je navodno baš sa tog sastanka DPS-a, on, Mujović, poslao svom mentoru, rektoru Božoviću.

Beskrajno je zanimljivo i veoma simptomatično što u toj poruci jedan drugog imenuju sa „Brale“. Sjećate li se partizanskih filmova u kojima je ovo „Brale“ bio zaštitni zov onih dječaka sa bradama.

Zanimljiv pokušaj, ali suviše infantilan čak i za naš IQ.

Tuci me, to je sve za moje dobro

Još jedna lista na svom čelu, kao nosioca, ima osobu koja ni u kojoj varijanti neće biti budući gradonačelnik Podgorice, jer ni on nije na listi predloženih odbornika.

Aktuelni predsjednik države, „Jakov bez partije“, odlučio je da se pojavi, kao zaštitno lice, na listi „Za bolju Podgoricu“.

I, ođe kao i na prethodnoj listi imamo pokušaj sakrivanja tragova i privlačenja glasača na lik i djelo nosioca liste, ovog puta predsjednika države Milatovića.

I, pored toga što ovo nije politički pošteno a ni poznato u praksi, ima smisla za ovu političku grupaciju, jer zaista nisu imali koga drugog postaviti kao zaštitno lice. Kažu, da tetka nije htjela a da „sreća strikova“ nije dovoljno fotogeničan.

Odnosno, imalo je da se Milatović nije još jednom izblamirao i sve nas zajedno osramotio.

Elem, sjećate li se onog starog snimka iz devedesetih u kojem Milošević, ne znajući da je sniman, viče na dva Bulatovića, Momira i Predraga, zbog loše sprovedene politike Beograda u Crnoj Gori. Crnogorska javnost je tada prvi put vidjela na koji način se, kao prema slugama, odnosi Milošević prema crnogorskim poslušnicima.

E, tada se tako nešto moralo „profesionalno“ snimiti, a sada isto to možemo da gledamo uživo, i to na međunarodnom forumu. Gledali smo kako Vučić „kara zvijezdu Danicu“, i kako mu ona niti smije niti umije odgovoriti. I, ovo je vidio cijeli svijet. Nadam se da ga je bar procent sramota koliko je nas koji smo to sa gađenjem i mukom gledali.

Ali, šta smo drugo i očekivali od nekog kome su gore pomenuti „sužnji“ politički i moralni uzori.

„Sejdefizacija“ Podgorice

Da je živa, Ksenije Cicvarić bi sigurno bila među kolegama muzičarima one noći na trgu Bećir bega Osmanagića, i pjevala svojoj Podgorici najljepše stihove koje je starovaroška kaldrma iskomponovala.

Ali, sigurno bi i njenu „Milicu“ i „Sejdefu“ proglasili islamizacijom Podgorice.

Infantilni ratni pokliči u pjesmi Danice Crnogorčević i litijaško „ludilo“ sigurno su bili umjetničko-građanski performansi i zato ih „novinari“ i čuvari pravoslavlja nisu tada targetirali kao što to čine sa nečim što je antipod svega onoga šta su naškrabali na svojim rasističkim portalima.

Uostalom, siguran sam da će više od 70 odsto Podgoričana uvijek izabrati da budu „islamizirani“ Ksenijinim stihom „Kad se Jovo iz Stambola vrati“ nego li onim „Kad se vojska na Kosovo vrati“.

I, dok iščekujemo podgoričke izbore i nove političke vratolomije, zapamtite da možete mirno i sigurno da spavate jer na vas pazi Vojska Crne Gore bez glavnog zapovijednika, MUP kojem u ovom trenutku nedostaje 1.500 policajaca, a da na našu međunarodnu poziciju pazi predsjednik koji ne smije da kaže kojim jezikom zbori i nedostajućih 27 ambasadora.

Samo nam ministara ne fali. Oj-ha!!!