Kad negator države dobije državnu nagradu
,,Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovali na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, prorokovao je Bećir Vuković 2021. godine budućnost Crne Gore. Četiri godine kasnije, prigrlio je nagradu države kojoj je već držao opijelo. Eh, principi su principi, ali novac je novac, makar bio i iz one Bećirove ,,ustaške Crne Gore”.
Samo se jedno pitanje nameće: kako će Bećir Vuković, koji prezire sve crnogorsko, primiti najviše crnogorsko državno priznanje?
Stvarno, hoće li ga plaketica u uglu dnevne sobe podsjećati na Milovana Đilasa i Komiternu; i hoće li, kada bude pisao neke nove “Nedospeve”, a ne “Nedospjeve”, misliti da su nestvarni, izmišljeni, svi ti velikani crnogorske umjetnosti, kulture, nauke, obrazovanja, sporta – koji su dobili Trinaestojulsku nagradu?
A možda će se, češkajući bradu, zamisliti kako je i Trinaestojulska nagrada “istorijska ironija”, pa će mu biti ironično što ga ta crnogorska nagrada nekako prijeteći gleda iz ugla dnevne sobe, kao neko “nedonošče Komiterne”. Zaboga, hoće li mu biti nekako neprijatno što ga državna nagrada podsjeća na riječi kojima je vrijeđao zemlju u kojoj je rođen i ljude sa kojima, očigledno je, samo dijeli prostor?
Hoće li mu kroz glavu proći čitavo putovanje od lokalnog, ali ipak srpskog pisca, do predsjednika žirija za Trinaestojulsku nagradu. I dobitnika nagrade države koju ne priznaje i naroda koji je za njega “komunistička izmišljotina”. Da li će ga u tom trenutku malo zaboljeti što ga podozrivo gleda ona plaketica, baš kao da mu se podsmijeva i govori kako je proistekla iz antifašističkog Trinaestojulskog ustanka?
Možda će mu onda na pamet pasti kako bi bilo dobro da je makar neku rusku nagradu dobio, jer on ima istorijske podatke da je ,,Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu”. Ili bi se zadovoljio nagradom iz entiteta Republika Srpska, jer mu je on nekako blizak i geografski i mentalno, skoro pa kao Srbija.
Sigurno će Vukoviću misli o “srpskom svetu” za trenutak presjeći strah da iz one plaketice iz ugla ne izleti kakvo “izvorno crnogorsko ustaštvo”, ali da bude jasno, davno nam je svima objasnio, baš kao i sve ostalo, da se ono “nije se zametnulo na Cetinju, nego u Morači i Piperima”.
Inače, godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore.
Možda je ovoj današnjoj Crnoj Gori ,,rezultat od izuzetnog značaja” - njeno svakodnevno sistematsko negiranje i vrijeđanje?! To bi objasnilo i činjenicu da najviša državna priznanja dobijaju oni koji bi voljeli da države Crne Gore nema.
Moguće da sve, ipak, treba primiti uz dozu ironije i sarkazma. Kao, recimo, ministarka kulture i medija Tamara Vujović, koja je, nakon obavijesti o laureatima, čestitala dobitnicima Trinaestojulske nagrade na ,,izuzetnom doprinosu crnogorskoj kulturi i umjetnosti”.
Ili je ovo ipak crni humor ili ministarka nije pročitala Vukovićevu ocjenu o Crnoj Gori kao ,,potonjoj udovici Kominterne, koja je sljulja na Đilasovim vješalima.
,,Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovali na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, prorokovao je Vuković 2021. godine budućnost Crne Gore. Četiri godine kasnije, prigrlio je nagradu države kojoj je već držao opijelo. Eh, principi su principi, ali novac je novac, makar bio i iz one Bećirove ,,ustaške Crne Gore”.
Prijavljujemo Vas...
Nikola · od prije 4 tjedana
d vujicic · od prije 4 tjedana
Do danas se ona nije oslobodila od nekih elemenata ćosićevskog anticrnogorstva! U vlastitoj evoluciji od ćosićevskog anticrnogorstva stigla je samo do indiferentnog odnosa prema crnogorskom nacionalnom pitanju. Ni u svom opozicionom političkom statusu ona se nije probila do spoznaje da suverene i nezavisne Crne Gore nema bez političkog priznanja crnogorske nacije. Nije shvatila ni da joj teza o multietničkoj demokratiji nema nikakvog smisla, ako ona nije demokratija i za Crnogorce!Trideset godina ta se vlast pazila da joj se đe ne omakne pominjanje crnogorske nacije. Pazila se da joj velikosrbi ne zamjere ako bi tražila zadovoljenje crnogorskih nacionalnih interesa. Do svijesti joj nikad nije dospjela činjenica da Crna Gora nije moguća kao stabilna država ako se ustavno-pravno ne definiše kao država crnogorskog naroda i drugih naroda koji u njoj žive, dakle, onako kako je Crna Gora bila definisana u najsretnijem vremenu svoje povijesti! Ona je smislila i provodila idelogiju tobožnje građanske „anacionalnosti,“ idealnu za nesmetano širenje ćosićevskog otrova velikosrpstva.
Ta vlast je folklorno shvatala da u Srbiji žive brojni Crnogorci! Nije shvatala da su slom socijalizma i uspon velikosrpstva dramatično zaoštrili crnogorsko pitanje! Nje se to nije ticalo, kao što je se nijesu ticali Crnogorci ni u Crnoj Gori! Nikad od sebe nije dala znaka da razumije koliko je nacionalno održanje Crnogoraca u Srbiji važno za nacionalno održanje Crnogoraca u Crnoj Gori i vice versa! Crnogorce u Srbiji prepustila je na milost i nemilost agresivnoj i asimilatorskoj politici Beograda. Sadašnja anticrnogorska vlast u Crnoj Gori samo je konzekventno do kraja dovela tu nesretnu antipolitiku!
Kako su krčmili Crnogorce, čudo je božje da crnogorska nacija još uvijek postoji! A postojaće zauvijek, makar sva stala pod jednu crnogorsku kapu!
Mila K · od prije 4 tjedana