„Gospođa Ministarka“ i degenerativne tegobe

Razgradnja i razur crnogorskog državnog, kulturnog i nacionalnog bića, prema svim pokazateljima aktuelne društveno političke scene se nalazi u završnoj fazi. Sve je počelo sramnim prepisivanjem crnogorskog sakralnog blaga, odnosno pamćenja,  i teritorije instituciji  suśedne države, čime se zaslugom Dritana Abazdovića, država Crna Gora stavila u podređen položaj  u odnosu na Crkvu Srbije, učinila od nje organizaciju koja se nalazi iznad Ustava i izvan zakona!

Ova ustanova je poznata i po svojim reviziolnističkim, ratnohuškačkim, genocidnim, pedofilskim i kriminalnim aktivnostima. Sinhronizovano su uslijedila hapšenja, prije svega Milivoja Katnića i Saše Čađenovića, glavnih aktera u spriječavanju planiranog krvavog državnog udara!

Počela je „śeča direktora“(koja evo nije okončana), a institucije od značaja za državu su kadrovski „pokrivane“ poslušnicima i privrženicima beogradskog režima. Taj kadrovski „masakar“ predstavlja  ustvari dugoročnu politiku, „da se Vlasi ne dosete“, pa tako  ovih dana prisustvujemo kulturocidnom „zamahu“ u pravcu Državnog Arhiva Crne Gore i Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“! U prvom slučaju u Državni arhiv bi trebao da  uđe „popovski podmladak“ Crkve Srbije, kako bi „volonterski“ osakatili ono malo preostale građe, koja (uz veliki i uzaludni otpor intelektualne elite), svojevremeno nije predata Amfilohiju Radoviću, a odnosi se na trajanje autokefalne Crnogorske pravolavne crkve. I ne samo! Drugi pravac  djelovanja je naravno Nacionalna biblioteka na čije čelo se dovodi  „šegač“  jarbola sa crnogorskom državnom zastavom!

Valja se priśetiti nacističkog spaljivanja knjiga 1933, SSSR i Kineske kulturne revolucije („čišćenje“ biblioteka od nepodobnih knjiga), Afganistana (zabrane obrazovanja za žene i ataka na biblioteke koje ne odgovaraju krutom talibanskom viđenju religije), i zašto ne pomenuti opsadu Sarajeva 1992. godine kada je  gorjela Vijećnica i Nacionalna univerzitetska biblioteka BiH! Ovom svojevrsnom kulturocidu, kao i aktuelnom u Crnoj Gori, značajan „doprinos“ dala je Crkva Srbije, što je svojevremeno i potvrdio sud u Parizu! Ovaj kulturocidni „safari“ koštao je BiH oko 2 miliona knjiga i rukopisa!

Partitokratija i njena kadrovska rješenja predstvaljaju glavnu opsanost po arhivsko-bibliotečke fondove, i može se kazati da ona nijesu falinka sistema; ona su sam sistem! Zato se može sa pravom kazati da je stavljanje ovakvih, krovnih insitucija jedne nacije, pod upravu nekompetentnih i bezidejnih ljudi „šegača“ ljudskog duha, ustvari planska „lobotomija“ institucije! To je strategija, mnogo opasnija (o čemu govori Ciceron) od tzv.  vetinga ili tzv. borbe protiv organizovanoga kriminala, đe se po „pravilu“ hapse oni koji su spriječili kriminalce u njihvom krvavom naumu. Kako sličan atak, za sada nije uspio u odnosu na FCJK (Fakultet za crnogorski jezik i književnost) diverzije i sabotaže se sprovode u odnosu na ove dvije ustanove, putem „legalnih“ procedura; sve je tu: konkurs, pečat, potpis! A  može i bez Konkursa! A može i bez objavljene knjige! Radi se, dakle o tihoj temeljitoj „eutanaziji“, bez svjedoka, koje ove dvije institucije kulture, za buduća pokoljenja predstavljaju! Za to se dobrano pobrinula i fizijatrica degenerativnih oboljenja sa rukovodećeg mjesta u Manstirstvu (ne)kulture i medalja!

Marko Tuliie Ciceron bi još oko 50. godina p.n.e. kazao:

„Nacija može preživjeti svoje budale, čak i preambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra. Neprijatelj  pred kapijom grada manje je zastrašujući, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno.

Izdajnik se kreće slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi šapat nalazi put do najviših vladarskih odaja. Jer, izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik-on govori jezikom bliskim žrtvama, on ima njihovo lice, njihove argumente, on se obraća slabosti, koja leži  duboko u srcu svakoga čovjeka.

On razgrađuje dušu nacije, on u potaji potkopava temelja grada, on inficira političko tijelo tako da se više ne može braniti. Manje se treba bojati ubice! Izdajnik je kuga!“

Crna Gora, za našu nesreću, „usavršila“ Ciceronov „obrazac“! Mi imamo sve ovo po principu aktuelnih novogodišnjih rasprodaja u supermarketima, s tim što se ovđe radi o drugačijoj veleizdajničkoj rasprodaji državnih resursa svih kategorija: Mi, dakle, imamo sve ovo 3 u 1: Budale, preambiciozne i izdajnike!