Državna igra ,,tutumiša”

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović prosto nije mogao da izdrži, da se suočava sa podacima; vrpoljio se na stolici dok je Petar Komnenić, urednik emisije ,,Načisto” na Televiziji ,,Vijesti” pobrojavao sve propuste policije u slučaju bijega Miloša Medenice. I vidjelo se da teško može da izdrži...

,,Da se ne igramo ovđe žmurke i tutumiše, nego da radimo svoj posao iz svoje nadležnosti”, odbrusio je Šćepanović, pun hvale za sebe i svoj rad.  

Znate li za igru zvanu ,,tutumiš“, koju pominje usplahireni direktor Uprave policije?  

To je ono kad se jednom dječaku stavi povez na oči, pa onda on mora, poput šišmiša, uz pomoć drugih čula, prije svega sluha, pokreta, pipanja, da pronađe i identifikuje druge vršnjake, koji se moraju kretati u tačno omeđenom prostoru.  

I, kad se đeca igraju, zna da bude zabavno. Ali, kad se u državi Crnoj Gori, u državnim institucijama počne igrati ta igra, onda stvari postaju ozbiljne i govore o raspadu državnog sistema.   

ODGOVORNOST - NEPOZNATA RIJEČ ZA ŠĆEPANOVIĆA

Direktor Uprave policije je svojevoljno, zaigrao igru tutumiša!  

Jer, Šćepanović pipa u mraku, od svih drugih traži odgovornost, traga za odgovornima, a preskače sebe i Upravu policije, koja je, po zakonu jedina bila ovlašćena da nadzire Miloša Medenicu.  

Pri tom, Šćepanović sam priznaje da je - samo dan prije nego što će Medenica pobjeći - naredio postavljanje alarma na graničnim prelazima.  

I tako je direktor Uprave policije upao u zamku vlastite bahatosti: ako je zaista  predvidio da optuženik može pobjeći, kako je to previdio da naredi nadzor Miloša Medenice?  

I to je mučna crnogorska realnost: Kada odgovorni u državi počnu da se manipulativno bave izbjegavanjem vlastite odgovornosti, onda se - nekako zakonomjerno - desio novi slučaj Medenica.    

,,UKAZANIJE” MILOŠA MEDENICE

Mislim na ona dva video zapisa đe se bjegunac Medenica, prekriven kapuljačom, uz osmjeh zahvaljuje ministru policije Danilu Šaranoviću i direktoru policije Lazaru Šćepanoviću na velikoj pomoći i razumijevanju zbog, kako reče, sramne presude kojom je nevin osuđen na veliku kaznu zatvora.  

Nekoliko sati nakon što se sinoć pojavio ovaj snimak, Uprava policija je objasnila da je riječ o manipulativnom video-zapisu koji je, citiram, sintetički generisan korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, takozvani AI-generisani ili „deepfake“ sadržaj.  

I dobro je što je Uprava policije brzo reagovala, naravno ako se dokaže da su to bili lažni snimci Medenice...

Međutim, problem za Šćepanovića, Šaranovića i ostale je - što mnogi građani i dalje vjeruju da  video zapisi otkrivaju užasnu istinu: Medenica ne bi pobjegao, da nije bilo malo bratske pomoći iz vrha bezbjednosnog sektora.   

Ta pecepcija o radu vrha bezbjednosnog sektora je poražavajuća. I za čelnike policije, a još više za državu Crnu Goru – očito je da običan čovjek ne može povjeruje da su baš svi oni toliko nesposobni.  

I otuda sumnja da se iza svih skandaloznih propusta krije neki interes - finansijski, lični, grupni ili partijski.  

,,SEKS AFERA” I POLICIJSKA MANIPULACIJA

A istovremeno se otkriva – sramotni bijeg od bilo kakve odgovornosti. Baš kao nakon masakra u Medovini, baš kao nakon prošlogodišnjeg januarskog masovnog ubistva na Cetinju – osim brige o famoznom odsjaju naočara u kamerama - Šaranović, Šćepanović i ostali nijesu čak ni punudili ostavke.  

Ili, makar kao lični čin, pošli na Cetinje da izjave saučešća porodicama...

To pokazuje i slučaj seks afere u koju su uključeni Dejan Vukšić, bivši čelnik ANB-a, bivši savjetnik predsjednika, i Mirjana Pajković, bivša direktorica Direktorata u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.  

U subotu 31. januara policija je slavodobitno saopštila da su podnijeli krivičnu prijavu protiv Mirjane Pajković zbog sumnje da je, kako se to kaže u saopštenju, otuđila mobilni telefon Dejanu Vukšiću.  

Nakon toga je, navodno, počela sa njegovog telefona da šalje više uvredljivih fotografija i poruka. Zato je Vukšić, krajem marta prošle godine podnio prijavu protiv Pajković.  

Dakle: januara 2026. krivična policijska prijava, koja se nadovezala na Vukšićevu prijavu iz marta 2025, i to za navodno djelo - koje se desilo oktobra 2024?! Petnaest mjeseci od navodnog djela do policijeskog djelovanja – ne djeluje baš kao briljantna akcija.  

Ali, ni pametno sročeno saopštenje. Jer, ako je Pajković iz Vukšićevog telefona slala, kako to policija kaže, uvredljive fotografije i poruke, to znači da je bivši direktor ANB-a u svom telefonu imao riznicu fotografija i snimaka kojima su se mogli ucjenjivati ljudi.  

DRŽAVNO ĆUTANJE

Da li je zloupotrijebio položaj dok je bio čelnik ANB-a - to izgleda Šaranovićevu i Šćepanovićevu policiju ne interesuje. Niti ih je zanimalo da provjere kako je to Vukšić znao za materijal kojim mogu da se ucjenjuju ljudi.  

 ,,Prikupljao sam taj takozvani kompromitujući materijal, koji nije bio materijal kompromitujući u smislu izvršenja krivičnog djela. Prosto, neki ljudi ne žela da im se znaju neke lične stvari, shvatate...”

 Tako se u iskrenom istupu na A+ televiziji razotkrio bivši načelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ali, ta njegova priča državu izgleda nije interesovala. Baš kao onda kada je, kao čelnik ANB-a, na Odboru za bezbjednost bezobzirno razotkrio identitete agenata CIA u Crnoj Gori.  

 Kao što je država ćutala juče, tako i danas ćute o Vukšićevim potezima.  

Da li je povjerljivi materijal Vukšić iznio iz prostorija Agencije za nacionalnu bezbjednost? Je li, kako piše u jednoj krivičnoj prijavi, načelnik ANB-a krajem 2021. godine samovoljno, a nezakonito,  prisvojio sistem za prisluškivanje i koristio ga za praćenje političkih protivnika?