Doktoranti poštanskog fakulteta

Demokratija je jedan od najoptimalnijih i najosmišljenijih načina organizovanja političke zajednice - bar za sada i do sada. Ona nije savršeni oblik organizacije društva, ali sigurno je da od svih postojećih državnih uređenja na najbolji način reprezentuje volju većine građana i zadovoljava njihove interese. 

Za demokratiju su veoma važna osnovna ljudska prava, još od Džona Loka naovamo: pravo na život, tijelo, slobodu i imovinu, preko slobode govora i izražavanja i slobode štampe, vjerske slobode, slobode okupljanja i udruživanja, prava jednake zaštite pred zakonom, pravo fer sudskog procesa i suđenja...

 GRAĐANSKI (NE)AKTIVIZAM

 Ali, demokratiji su potrebni i aktivni građani i što veća njihova uključenost u političkom i javnom životu društva, posebno u situaciji kada se predstavnička vlast i institucije zloupotrebljavaju u kršenju demokratskih pravila.  

 Ono što je pogubno na našim prostorima je što se ideološkim, nacionalnim i vjerskim podjelama stvara prostor za takve zloupotrebe i što građani - umjesto da se bore za  građanska prava - podržavaju kršenje ljudskih prava onih koje smatraju političkim i inim suparnicima. I ne shvataju da upravo tako urušavaju demokratiju u svojoj državi, time i sopstvenu sigurnost u nekim budućim izmjenjenim okolnostima.  

Suština demokratije krije se u participaciji, meritokratiji, kompeticiji i konkurenciji prilikom izbora političkih predstavnika ali i njihovoj odgovornosti pred onima koji su ih izabrali u očuvanju svih demokratskih principa, meritokratiji, poštovanju ljudskih prava svih, poštovanju zakona, podjele vlasti... I to mora biti jedini princip koji građani moraju braniti.  

 Onog trenutka kada građani podrže kršenje prava bilo kog pojedinca iz bilo kojih razloga, oni učestvuju u urušavanju svoje države, njenih instritucija i demokratskog uređenja, koje, već smo konstatovali, predstavlja sistem koji na najbolji postojeći način štiti prava svih građana i unapređuje svako društvo. Jer, zemlje sa demokratskim  vladama uvijek su ekonomski prosperitetnije od nedemokratskih vlada.  

Uvijek treba imati na umu pravilo: onaj ko podržava kršenje tuđih prava i sam jednog dana može postati žrtva. Poštovanje pravnih pravila daje smisao, unosi red i omogućava  predvidljivost i sigurnost. U protivnom, to vodi srozavanju moralnih vrijednosti, pravnoj i ličnoj nesigurnosti i izobličavanju ljudskih karaktera. Neophodno je za zdravo društvo  da čovjek ima hrabrosti služiti  se sopstvenim razumom. To je davna  poruka Horacija i dva  vijeka kasnije Kanta: ,,Sapere aude“!

 PODIJELJENO DRUŠTVO I OPŠTI INTERES

 Sve ono što se događa od promjene vlasti 2020. godine najbolji je primjer kako podijeljeno društvo - koje nije sposobno da vidi opšti interes - urušava sve vrijednost i principe demokratskog društva: garantovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda; slobodne i poštene izbore; jednakost pred zakonom; vladavinu prava i fer sudske procese; ustavom ograničenu vladavinu (konstitucionalizam); socijalni, ekonomski i politički pluralizam, kao i vrijednosti tolerancije, pragmatizma, saradnje i kompromisa.  

 Zakoni se donose bez javne rasprave, već, kao u autoritativnim sistemima - ljudi se hapse selektivno i nezakonito, drže u pritvoru suprotno domaćem zakonodavstvu i međunarodnim poveljama, zloupotrebljavaju se institucije sile i pravosuđa, dominira autorizam u svim oblastima vlasti, vrši se koncentracija inspekcijskih, prosvjetnih nadležnosti i svih kontrolnih mehanizama u rukama izvršne vlasti, uništavajući nezavisne institucije kao institute svakog demokratskog društva.  

 Svjesno se urušava osnovni princip demokratskog društva da je suština demokratije ovlašćenje vlastima da vode i unaprijeđuju društvo, ali i kontrola sve tri grane vlasti od zloupotrebe od strane nezavisnih institucija.  

 SELEKTIVNA ,,RUKA PRAVDE“

 Proces protiv bivšeg specijalnog tužioca, Milivoja Katnića, njegovog pomoćnika Saše Čađenovića, bivšeg policijskog službenika Zorana Lazovića, već zaboravljena hapšenja i utamničenja članova upravnog odbora kombinata „13. jul“, uz unižavanje uglednih članova zajednice, proces protiv bivše direktorke ASK-a Jelene Perović i mnogi drugi, načini njihovog hapšenja i držanja u pritvoru, predstavljaju najsramnije činove crnogorskog pravosuđa u novije vrijeme.  

 Jednako kao i selektivno  ćutanje na očigledna kršenja Ustava i zakona pripadnika tzv. avgustovske većine i njihovih kriminalnih aktivnosti, „vidljivih i iz aviona“.

Još je sramotnije što građani Crne Gore mirno posmatraju nedemokratsko i bahato ponašanje vlasti, mnogi i sa odobravanjem, bolesno podržavajući zloupotrebe i nepoštovanje zakona, samo zato što su neistomišljenici sa žrtvama bezakonja vlasti.  

 Još je besramnije što aktuelne vlasti omalovažavanjem trećine građana Crne Gore i beprimjernom difamacijom, fašizacijom politike i diskriminacijom, onemogućuju njihovo učešće u odlučivanju o sudbini Crne Gore, isključivo zbog nedemokratskog načina održavanja na vlasti po svaku cijenu, neprincipjelnim koalicijama raznorodnih stranaka, među kojima su mnoge programski suprostavljenje. Drugim riječima, jedino ih spaja opstanak na vlasti, bez obzira na štetu koju čine Crnoj Gori i njenim građanima.

 SVJETSKI TREND MANIPULISANJA I KORUPCIJE

 Nažalost, svjedoci smo i u svjetskim razmjerama da su savremena demokratska društva sve više praćena usavršavanjem tehnika vladanja i  manipulisanja ljudima. Kako bi drugačije jedan Donald Tramp postao predśednik zemlje koja bi trebala biti svjetionik demokratije, kako bi jedna Mađarska, Slovačka i još pojedine zemlje uopšte mogle biti dio sistema vrijednosti koji je u osnovi formiranja EU, kako bi jedna Srbija Aleksandra Vučića mogla uopšte biti kandidat za članstvo u EU?  

 

I to Srbija u kojoj njen predśednik „mrtav 'ladan“ saopštava da daje desetine miliona eura narodnih para medijima koji ga podržavaju, da je davao deset puta poslove nekom Goranu Kovačeviću – Gorancu iz Novog Sada, a da se taj drznuo, zato što nije dobio sljedeći posao, da konuriše samostalno za taj posao, prijeteći mu hapšenjem. Da ne pominjemo Sava Malu, kad on odlučuje, bez suda, da li su objekti legalni ili ne, ruši ih noću uz pomoć maskiranih kriminalaca i uz asistenciju policije nemiješanjem, da bi se gradio najkoruptivniji posao u Evropi pod imenom „Beograd na vodi“.  

 Sljedeći koruptivni posao je EXPO, uz ogromno ino zaduženje, a sve pod kapom lex specialisa, kako bratija može na miru da oposli i ušićari. Uostalom i najnovije žrtve u Novom Sadu su posljedica koruptivne vladavine Aleksandra Vučića, davanja poslova svom bliskom okruženju, bez tendera, bez kontrole ugovora, vrijednosti radova, kvaliteta i slično.  

 Srbija uzima kredite od kineske Exim banke, ugovara radove sa Kinezima direktnim dogovorom, bez ikakve mogućnosti kontrole, nameće kineskim firmama podizvođače, itd.  U Srbiji vlada apsolutizam,  koncentrisanje  apsolutne vlasti u rukama jednog vlastodršca, čija je vlast neograničena i u kojoj je on iznad zakona. Pored Kineza i njegovih prijatelja, u Srbiji je najzapošljenija policija, jer ni mediji, ni populizam, laži obmane, nijesu više dovoljne da se sačuva vlast.  

 Pitanje svih pitanja: kakva je to danas EU kojoj ništa od toga ne smeta? Čiji je Vučić glavni sagovornik u regionu, iako je svakom laiku jasno da je najveći problem i izazivač nesreće - od Crne Gore, BiH, pa do Kosova.  

 LUSTRACIJA KAO NEOPHODNOST

 Više je nego jasno da se današnja demokratija mora prilagoditi novonastalim uslovima. Bez lustracije, o kojoj će odlučivati sudovi, demokratija se neće moći izboriti sa nadošlom zloupotrebom vlasti, zloupotrebom medija, institucija sile, pravosuđa, kršenjem ljudskih prava itd. Da je vlast Zorana Đinđića sprovela lustraciju prema onima koji su odgovorni za ratove, zločine, krađe, kršenje ljudskih prava, zloupotrebe sudova, policije, ... ne bi danas bila u bezizlaznoj situaciji, iz koje će se teško iščupati,obzirom na moć, finansijsku , medijsku i svaku drugu, kojom raspolaže Vučić.

 Zašto današnja vlast u Crnoj Gori kolaborira sa takvim sistemom koji predstavlja Vučić?  

 Pa upravo zato što je prioritet opstanak na vlast, a ne demokratska budućnost Crne Gore. Zato je Andrija Mandić postao stub vlasti u Crnoj Gori, čovjek čija je jedina misija da provocira i stvara mržnju po Crnoj Gori. Čovjek koji je od sljedbenika Ante Markovića, kafanske prošlosti kad mu je Đukanović bio glavni gost, 400.000 eura za koje ga optužuju saradnici da je privatizovao od „serbskih patriota“, shvatio da je najisplativije baviti se - srpskima nacizmom. Ono što mu mogu obećati je da neće jesti koljenice dok se građani Crne Gore međusobno obračunavaju, pošto mu je to izgleda namjera.

 Zato i u Crnoj Gori obavezno lustracija i profesionalna zabrana bavljenja poslom svakom ko je kršio zakone, ljudska prava i slobode, bavio se neprijateljskom djelatnošću prema Crnoj Gori, ako je izbjegao zatvor, kako ne bi śutra preko raznoraznih koalicija  sticao imunitet i opet ponavljao svoja nedjela.