Ako neko pronađe oružje jedino ispravno je da o tome obavijesti nadležne, nasljeđa nema bez dobijanja dozvole i ostavinskog postupka

U slučaju da građanin pronađe oružje na ulici o tome mora obavijestiti nadležne državne organe i nikako ga ne smije dodirivati i pomjerati.

To je, gostujući u emisiji „Lex“, kazala advokatica Milica Mandić.

- To je, prije svega, važno jer građanin koji naiđe na oružje možda ne umije da rukuje sa njim i to može biti opasno. To oružje može biti predmet izvršenja nekog krivičnog djela za koje su zainteresovani koje policija i organi istraživanja... U svakom slučaju: građanin nema i ne bi trebalo da ima ikakvu aktivnost osim da o tome obavijesti policiju – jasna je Mandić.

Njen kolega Mihailo Volkov je saglasan da bi jedino savjesno postupanje građanina bilo da o tome obavijesti policiju.

- Samom činjenicom da bi ga uzeo bi vjerovanto kontaminirao neki ključni materijalni dokaz u nekom krivičnom postupku, a onda bi vjerovatno u mnogome bilo onemogućeno određeno vještačenje... – istakao je Volkov.

Najveća greška bi, decidna je Mandić, bila da oružje dodirne ili odnese kući.

Za nasljeđe neophodna procedura

Ona je ukazala da se, sa druge strane, često dešava da ljudi u svojoj kući pronađu oružje, ali da to ne znači da ga mogu zadržati.

- Mi imamo kulturnu i sociološku uslovljenost da je svaka kuća nekada imala oružja i smatralo se da je to neophodno, pa se to doživljavalo kao dio porodičnog nasilja... Ali činjenica da ga pronalazimo u kući srodnika ne znači da ga možemo zadržati i da smo ovlašćeni da ga naslijedimo bez odgovarajućeg postupka - odnosno da se, prije svega, podnese zahtjev za dobijanje isprave o oružju. Nije dobro i ispravno da se oružje koje se pronađe ne prijavi nadležnim državnim organima. Tu se, prije svega, otvara pitanje ostavinskog postupka, to je jedna ravan – ko će naslijediti oružje, a druga ravan je ko može da ga naslijedi – u smislu dobijanja isprave o držanju i nošenju oružja – pojasnila je Mandić.

Građani, upozorava advokatica, tu moraju biti oprezni i ne bi trebalo da to pitanje ostavljaju za neku neodređenu budućnost.

- Često se dešava da sklone sa strane - na nekom tavanu, ormaru i svi zaborave na to, a kad se pretresa stan ili kuća dođemo u zonu krivične ili prekršajne odgovornosti. Često se u praksi događalo da građani zaborave i metke, a jedan metak može formirati krivični postupak - naglasila je ona.

Nasilje u porodici uvijek bilo faktor

Ukazala je da je nasilje u porodici i ranije bio jedan od važnih indikatora kada se procjenjivalo da li će se nekome dati isprava o oružju ili ne.

- Sada se o tome naročito vodi računa budući da je to krivično djelo eksplicitno propisano novim Zakonom o oružju i municiji - dodala je Mandić.

Država, kako je podvukla, mora da zna kome daje oružje jer ona štiti javni red i mir.

- Nedozvoljeno držanje oružja je krivično djelo protiv javnog reda i mira i država je u obavezi da ga štiti u korist svih građana i interveniše sistemom prinude na to ko i kada i pod kojim uslovima može doći do oružja - dodala je Mandić.

Advokat Volkov je precizirao da dozvolu za oružje ne može dobiti bilo ko - ali da ne mora da znači da neko za to nije podoban ako se protiv njega vodi postupak zbog nekog krivičnog djela koje u sebi ne sadrži elemente nasilja.

- Ako je neko zloupotrijebio položaj ili ugrozio bezbjednost u saobraćaju - to su vrste krivičnih djela koje se ne mogu dovesti u vezu sa eventualnom procjenom državnog organa za nošenje oružja. Zakon je vrlo jasno stavio do znanja na koja krivična djela misli i tu su jasno normirana krivična djelo protiv života i tijela, zdravlja ljudi, neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet droga, krivična djela protiv životne sredine, nezakonit lov, krivična djela protiv opšte sigurnosti - odnosno ona kojima je zajedničko da je lice osuđeno za nešto sa elementima nasilja i da je pokazao određeni stepen agresivnosti prema ustavnom uređenju, pojedincu, životinjama i time pokazao da bi bio nepodoban za držanje i nošenje oružja tog oružja i da je, uslovno kažem, opasan - naveo je Volkov.