ŽIVOT NA IVICI: Kostić upozorava da se sa 600 eura ne može živjeti

Kako u Crnoj Gori preživjeti sa minimalcem od 600 eura ( za zaposlene sa kvalifikacijama do V nivoa obrazovanja)? To pitanje svakodnevno postavljaju hiljade građana koji iz mjeseca u mjesec pokušavaju da sastave kraj s krajem. Dok cijene hrane, pića, goriva, stanovanja i gotovo svih usluga neprestano rastu, minimalna zarada sve teže može da pokrije i najosnovnije životne potrebe. Za mnoge građane 600 eura danas nije plata za život, već borba za puko preživljavanje.

Može li se uopšte dostojanstveno živjeti sa tim iznosom i koliko je minimalac zaista vrijedan u uslovima kontinuiranog rasta troškova života? Odgovor na to pitanje Portal ETV potražio je od ekonomskog analitičara, prof. dr Vasilija Kostića.

Prema njegovim riječima, rasprava o minimalnoj zaradi već duže vrijeme skreće pažnju sa suštine problema.

- Svjedoci smo, nažalost, rasprave koja je lišena svake socijalne odgovornosti, a tiče se ljudske egzistencije. Naime, političke apologete u zaštiti ličnog interesa, uz potpuno odsustvo socijalne senzitivnosti, nameću raspravu o "zaslugama" za visinu minimalne zarade svjesno gurajući u zapećak činjenicu da se od tog iznosa ne može živjeti - kaže Kostić.

Kako ističe, mnogo je važnije govoriti o tome da li građani sa minimalnom zaradom mogu da podmire osnovne životne potrebe.

- Daleko je manje važno da li je za to odgovoran Janko ili Marko, ali ono što je bitno jeste da minimalac od 600 eura ne može da obezbijedi ni neophodan minimum egzistencije. Možda, ukoliko taj pojedinac ne plaća stanarinu. Ali ni tada to nije ono što obezbjeđuje iole dostojanstva - navodi Kostić.

On smatra da se kroz rasprave o inflaciji često prikriva suštinski problem.

- Nametnute rasprave o tome da li je i koliko inflacija obezvrijedila taj iznos je samo dimna zavjesa da se sakrije pravi problem. Osim toga, javnošću se opet besprizorno manipuliše nudeći računicu o tome koliko je porasla inflacija a koliko minimalna zarada jer inflacija ne pogađa sve socijalne kategorije jednako - ocjenjuje Kostić.

Posebno upozorava da najveći teret rasta cijena snose upravo oni sa najnižim primanjima.

- Kako to biva uvijek ga plaćaju najsiromašniji. Oni socijalni slojevi čija se struktura potrošnje ogleda u: hrani, piću, energentima, stanovanju (egzistencijalnim potrebama) a cijene tih grupa proizvoda najviše rastu - onda je inflacija za takve slojeve veća od prosječne inflacije. Dakle, svjesno se zanemaruje još jedan elemenat kada se govori o inflaciji i njenim posljedicama - kaže on.

Kostić ukazuje i na problem političkog odlučivanja o zaradama, naglašavajući da bi njihova visina trebalo da bude rezultat ekonomskih pokazatelja, a ne političkih odluka.

- Treba znati da ne bi trebalo da je u moći bilo koje vlade, politička odluka o povećanju ili smanjenju zarada. Ta odluka bi morala biti posljedica rezultata rada odnosno produktivnosti odnosno posljedica ekonomskih rezultata. Sve mimo toga nije održivo i može biti predmet svakovrsne manipulacije, političke najprije - zaključio je Kostić.