Privrednici upozoravaju: Euro model može ugroziti domaću proizvodnju

Najavljeno povećanje zarada kroz Euro model, bez odgovarajućih mjera podrške, moglo bi povećati troškove poslovanja, oslabiti konkurentnost domaćih proizvođača i dodatno ojačati pritisak uvoza, upozoreno je na sjednici Odbora udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore Crne Gore.

Predstavnici sektora smatraju da se efekti Euro modela moraju sagledavati u širem kontekstu budućnosti crnogorske poljoprivrede, prehrambene industrije i velike zavisnosti zemlje od uvoza.

– Nije dovoljno da imamo veće zarade ako istovremeno izgubimo domaću proizvodnju. Povećanje troška zarada vodi skupljem domaćem proizvodu, padu konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu, te odlaganju investicionih aktivnosti u ovom sektoru – upozorili su privrednici.

Predsjednik Odbora Milutin Đuranović kazao je da se Euro model mora analizirati kroz njegov uticaj na ukupne troškove poslovanja, cijene hrane i konkurentnost domaće proizvodnje.

Prema njegovim riječima, povećanje zarada jeste važan cilj, ali se istovremeno mora voditi računa o ukupnom trošku rada za poslodavce, posebno u sektorima sa relativno niskom akumulativnošću i ograničenim mogućnostima brzog povećanja produktivnosti.

– Posljedice Euro modela neće biti iste za velike sisteme i mala poljoprivredna gazdinstva i prerađivače, koji imaju manje mogućnosti za automatizaciju, ekonomiju obima i druge uštede – upozorio je Đuranović.

On smatra da bi dio povećanih troškova poslovanja mogao biti kompenzovan većom podrškom iz Agrobudžeta.

– Predlažem da se podrška iz Agrobudžeta poveća za iznos povećanja izdvajanja za plate zaposlenog sa srednjoškolskim obrazovanjem – naveo je Đuranović, dodajući da bi kompromis mogao biti i nešto niži rast zarada, koji bi manje opteretio poslodavce i smanjio inflatorne pritiske.

Privrednici su posebno upozorili na položaj prerađivačke industrije, čiji se proizvodi na domaćem tržištu direktno takmiče sa robom iz regiona, gdje troškovi rada ne rastu istom dinamikom.

Ocijenjeno je da bi, u slučaju značajnog povećanja troškova domaćih kompanija, dok uvozni proizvodi ostaju cjenovno konkurentniji, domaća proizvodnja mogla izgubiti dio tržišta.

Predstavnici prehrambene industrije ukazali su i da veliki dio sirovina već nabavljaju iz uvoza, dok posluju sa relativno niskim maržama. Dodatne troškove, kako su naveli, teško bi mogli prenijeti na krajnju cijenu bez dodatnog gubitka konkurentnosti.

Kao jedno od mogućih rješenja predloženo je da se direktna podrška poljoprivrednicima veže za procenat povećanja zarada, kako bi se zaštitila primarna proizvodnja.

Privrednici su zatražili i da se prije konačne primjene modela naprave detaljne kalkulacije za različite kategorije preduzeća i sektore, kako bi se utvrdilo koliko bi rast minimalnih zarada povećao troškove i kakve bi posljedice imao po cijene, poslovanje i zaposlenost.

Ukazali su da poljoprivreda i prehrambena industrija nijesu sektori u kojima je produktivnost moguće povećati preko noći. Dok veliki sistemi dio dodatnih troškova mogu amortizovati kroz automatizaciju, ekonomiju obima i tehnološke investicije, mali proizvođači, porodična gazdinstva i mali prerađivači imaju znatno manje prostora za takve uštede.

Zbog toga, kako je zaključeno, efekti Euro modela ne bi trebalo da se procjenjuju samo na osnovu prosjeka privrede, već kroz konkretne sektore i poslovne modele – od mljekarske, mesne, pekarske i konditorske industrije, do vinarija, proizvođača voća i povrća i malih poljoprivrednih gazdinstava.

– Ne sporimo potrebu za rastom zarada, ali moramo sačuvati proizvodnju – poručili su privrednici.

Smatraju da poljoprivredu treba tretirati kao strateški sektor i da povećanje zarada mora pratiti direktna i konkretna podrška domaćim proizvođačima.

U suprotnom, upozoravaju, postoji rizik da mjera usmjerena na poboljšanje životnog standarda dovede do rasta troškova, pada konkurentnosti, jačanja uvoznog pritiska, smanjenja zaposlenosti, a u krajnjem i do zatvaranja pojedinih preduzeća.