Mihailović: Više od 100.000 zaposlenih bez adekvatne zaštite, Rabrenović: Plate ne prate rast troškova života

Više od 100.000 zaposlenih u Crnoj Gori, posebno u sektorima koji nemaju granske kolektivne ugovore, Dan dostojanstvenog rada dočekuje bez Opšteg kolektivnog ugovora, dok radnike i dalje opterećuju pad životnog standarda, neplaćeni prekovremeni rad, rad na crno i zloupotreba ugovora na određeno vrijeme - upozoravaju iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore i ekonomski stručnjaci.

Od građevinskih radova do ugostiteljskih objekata, radni dan hiljada građana počinje bez potpune pravne zaštite. Zaposleni u Crnoj Gori Svjetski dan dostojanstvenog rada dočekuju bez Opšteg kolektivnog ugovora.

Iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore upozoravaju da uporno izostaje adekvatan socijalni dijalog, dok su posebno ugroženi zaposleni u sektorima koji nemaju granske kolektivne ugovore.

Predstavnica Unije slobodnih sindikata Crne Gore Ivana Mihailović kazala je da su, zbog nepostojanja granskih kolektivnih ugovora, posebno pogođeni zaposleni u privatnom sektoru.

– Time su direktno pogođeni više od 100.000 zaposlenih u Crnoj Gori, prvenstveno u onim sektorima koji nemaju granske kolektivne ugovore kod poslodavaca, a takvih sektora je, nažalost, jako puno, posebno u privatnom sektoru. Tako da je to jedna nezahvalna pozicija svih zaposlenih u Crnoj Gori – kazala je Mihajlović.

Mihajlović je podsjetila da su socijalni dijalog i sloboda sindikalnog udruživanja i djelovanja među osnovnim elementima dostojanstvenog rada.

– Podsjetiću da jedan od osnovnih elemenata, odnosno konstituenata dostojanstvenog rada prema definiciji jeste upravo socijalni dijalog i sloboda sindikalnog udruživanja i djelovanja. Tako da se u ovom trenutku, na današnji dan, suočavamo sa izazovima i kada je u pitanju kvalitet socijalnog dijaloga, ali i nepostojanjem adekvatne zaštite kada je u pitanju sloboda sindikalnog organizovanja – istakla je Mihajlović.

Položaj brojnih radnika dodatno pogoršava pad životnog standarda, upozoravaju ekonomisti. Cijene u prodavnicama rastu brže od zarada, pa nominalni rast prosječne plate ne prati povećanje troškova života.

Doktor ekonomskih nauka Jovo Rabrenović ocijenio je da prosječna plata nije realan pokazatelj životnog standarda građana.

– Vidimo da je prosječna plata, koja se obračunava kao statistička jedinica, a koja nije realan pokazatelj životnog standarda i toga koliko primamo i kako živimo, bila 1.040 eura u avgustu ove godine. U odnosu na avgust prethodne godine, povećanje prosječne plate bilo je svega 2,5 odsto, a ako poredimo sa istim referentnim periodom rast potrošačkih cijena, vidjećemo da su cijene porasle duplo više. To znači da su cijene porasle 4,5 odsto, skoro duplo u odnosu na referentni period, avgust 2025. – avgust 2026. godine – kazao je Rabrenović.

Na pitanje mogu li od onoga što zarade dostojanstveno da žive, građani Podgorice imali su različite odgovore.

Neki od odgovora bili su da može da se živi od rada, uz ocjenu da malo ljudi hoće da radi, dok su drugi kazali da se u Crnoj Gori ne može dostojanstveno živjeti od rada. Bilo je i onih koji smatraju da može da se živi dostojanstveno, ali da većina omladine neće da radi, kao i građana koji smatraju da se od rada može živjeti, ali da ljudi često pokušavaju da ga izbjegnu.

Rad na crno i isplata dijela zarade na ruke i dalje su problemi crnogorske ekonomije. Rabrenović upozorava da broj otkrivenih slučajeva neprijavljenog rada ne predstavlja realnu sliku stanja.

On je dodao da je neprijavljeni rad najteži oblik kršenja prava zaposlenih.

– Ono što imamo još gore, to je teže i poraznije, jeste ako zaposleni radi bez ikakvog prijavljivanja, ako je apsolutno neprijavljen, što znači da radi baš tako, kako bi rekao, crno. To je najgora vrsta. Recimo da je u prethodnoj godini, prema informacijama koje su dostupne od Inspekcije rada, bilo oko 1.250, ako se ne varam, takvih utvrđenih slučajeva, što definitivno nije realna slika naše stvarnosti – kazao je Rabrenović.

Iz USSCG ukazuju i na probleme u vezi sa prekovremenim radom, neadekvatnim uvećanjem zarada i različitim oblicima nesigurnog rada.

Mihailović je navela da su među najčešćim problemima neadekvatno regulisan i plaćen prekovremeni rad, kao i neisplaćivanje drugih uvećanja zarada.

– Neki od najčešćih problema sa kojima se suočavamo, ako izuzmemo antisindikalnu diskriminaciju koju sam pomenula, ostaju i dalje izazovi za regulisanje i ostvarivanje prava na ograničeno radno vrijeme, dakle prekovremeni rad, koji je, po pravilu, neizuzetak, koji se nerijetko i ne plaća adekvatno, ali i neadekvatno plaćanje svih onih ostalih osnova uvećanja zarada – kazala je Mihailović.

Poseban problem, kako dodaje, predstavlja zloupotreba ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima.

– Ono što predstavlja poseban problem za Crnu Goru, bez obzira na to da li govorimo o privatnom ili javnom sektoru, jeste klasična zloupotreba ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o djelu i privremenih i povremenih poslova kao prekarnih oblika ugovora koji zapravo ne daju nikakvu zaštitu zaposlenima koji rade po takvoj vrsti ugovora – zaključila je Mihailović.

Bez novog Opšteg kolektivnog ugovora, kvalitetnijeg socijalnog dijaloga i efikasnijeg nadzora nad poštovanjem radnih prava, dostojanstven rad u Crnoj Gori za mnoge zaposlene i dalje ostaje nedostižan.