Ekonomska nesigurnost produbljuje demografski sunovrat
Država mora adekvatnim mjerama smanjiti finansijski teret roditeljstva i povećati osjećaj ekonomske sigurnosti kod mladih ljudi ukoliko želi poboljšati demografsku situaciju, a u društvima gdje je tržište rada nestabilno, gdje nema dostupnog stanovanja i jasne perspektive društvenog razvoja, pad nataliteta se samo može nastaviti, ocjenjuju sagovornici “Dana“.
Ističu da dugoročne mjere podrške porodici ne bi trebalo posmatrati isključivo kao socijalna davanja, već kao razvojnu investiciju države.
Podatak o najnižem broju rođene djece u prošloj godini otkad se mjeri vitalna statistika, te predlozi o smanjenju roditeljskog odsustva za majke, u korist očinskog odsustva, pa novi predlog da se odsustvo ukupno produži na 14 umjesto dosadašnjih 12 mjeseci, ponovo su slikovito pokazali da ni rezultati s poslednjeg popisa stanovništva 2023. godine, koji su pokazali da nam je populacija sve starija i da se rađa sve manje beba, nisu zabrinuli donosioce odluka, pa ni danas nemamo strategiju demografskog razvoja.
Demograf Miroslav Doderović kaže za “Dan” da trajanje i struktura roditeljskog odsustva predstavljaju važan instrument socijalne i demografske politike jer direktno utiču na usklađivanje porodičnih i profesionalnih obaveza roditelja.
- Trajanje roditeljskog odsustva i način njegove raspodjele između roditelja imaju značajan uticaj na odluke o planiranju porodice. Ukoliko bi došlo do značajnog smanjenja perioda roditeljskog odsustva, takva mjera bi potencijalno mogla imati negativne posljedice na već nepovoljnu demografsku sliku Crne Gore. Skraćivanje ovog perioda moglo bi dodatno povećati pritisak na roditelje, posebno na majke, jer bi se suočile sa potrebom ranijeg povratka na tržište rada, često u okolnostima nedovoljno razvijenih servisa za brigu o djeci, poput dostupnih i pristupačnih predškolskih ustanova. U takvim uslovima roditeljstvo može biti percipirano kao dodatni profesionalni i ekonomski rizik, što može uticati na odluku mladih parova da odlože planiranje djece, pa i da u potpunosti odustanu od toga – naglašava Doderović.
Predlog modela roditeljskog odsustva u trajanju od 14 mjeseci, pri čemu bi majka koristila 12 mjeseci, a otac dva mjeseca, može se, kako dodaje, posmatrati kao pokušaj uspostavljanja ravnoteže između zaštite majčinstva i podsticanja većeg učešća očeva u brizi o djeci.
Doderović ukazuje da se u savremenim evropskim pravnim sistemima sve više afirmiše princip ravnopravnog roditeljstva, prema kojem briga o djeci ne predstavlja isključivo obavezu majke, već zajedničku odgovornost oba roditelja, što ima brojne pozitivne efekte, ali naglašava da efekat ovakvih mjera zavisi od šireg institucionalnog i društvenog konteksta.
- Ukoliko sistem ne obezbijedi adekvatne uslove za korišćenje očinskog odsustva, uključujući odgovarajuću finansijsku naknadu, zaštitu radnog mjesta i društvenu afirmaciju aktivnog očinstva, postoji rizik da ova mogućnost u praksi ostane nedovoljno korišćena. U tom smislu, predloženi model od 14 mjeseci roditeljskog odsustva može predstavljati prihvatljivo rješenje ukoliko je praćen drugim mjerama podrške porodici, kao što su razvoj mreže predškolskih ustanova, fleksibilni oblici rada za roditelje, poreske olakšice za porodice sa djecom i stabilna socijalna politika usmjerena na mlade porodice – rekao je Doderović.
Kada roditelji imaju stabilnost prihoda i sigurnost radnog mjesta nakon rođenja djeteta, odluka o roditeljstvu se doživljava kao manje rizična u ekonomskom i profesionalnom smislu.
- Međutim, međunarodna iskustva pokazuju da presudan faktor nije samo dužina odsustva, već i visina naknade, fleksibilnost korišćenja, raspodjela između roditelja i usklađenost sa dostupnošću predškolskih ustanova – ističe Doderović.
On upozorava da sistemska i dugoročna populaciona politika u Crnoj Gori nije dovoljno razvijena.
- Iako dječji dodatak predstavlja važan element socijalne zaštite, on sam po sebi ne može imati značajniji uticaj na demografske trendove, jer ne obuhvata širi spektar ekonomskih i društvenih faktora koji utiču na odluku o roditeljstvu. Demografska istraživanja ukazuju na to da se odluka o zasnivanju porodice i rađanju djece ne donosi isključivo na osnovu finansijske podrške države, već zavisi od ukupnih životnih uslova, stabilnosti zaposlenja, dostupnosti stambenog prostora, usklađivanja profesionalnog i porodičnog života, kao i dostupnosti obrazovnih i zdravstvenih usluga – istakao je Doderović.
Predsjednica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević ocjenjuje da podatak o najmanjem broju rođenih beba jasno pokazuje da država nema efikasan i dugoročan odgovor na pad nataliteta. Ona za “Dan” kaže da su razlozi za to dobro poznati – nesigurno zapošljavanje, nizak životni standard, visoke cijene stanarina, hrane i računa, ali i nedostatak sistemske podrške porodicama sa djecom.
- Nedavna reakcija javnosti na predlog Ministarstva rada o izmjeni trajanja roditeljskog odsustva pokazala je koliko su građani osjetljivi na svako rješenje koje ne unapređuje, već potencijalno smanjuje podršku porodici. Povlačenje tog predloga otvorilo je i šire pitanje: gdje je strategija demografskog razvoja i podrške porodici u Crnoj Gori? – rekla je Medojević.
Ona ukazuje da se podrška države danas uglavnom svodi na jednokratnu pomoć nakon rođenja djeteta i dječji dodatak, koji za najveći procenat djece iznosi 30 eura, a koji ne prati stvarne potrebe djece, posebno u porodicama sa nižim primanjima.
- Takav pristup nije dovoljan da odgovori na ozbiljan demografski pad. Crnoj Gori je potrebna jasna i dugoročna politika podrške porodici i djeci, koja bi uključivala konkretne mjere: uvođenje univerzalnog porodičnog dodatka za svako dijete, povećanje i redovno usklađivanje dječjeg dodatka sa troškovima života, posebne programe podrške za samohrane roditelje i socijalno ugrožene porodice, subvencije za bebi hranu, pelene i osnovnu opremu za novorođenčad, besplatne udžbenike i školski pribor za svu djecu do završetka srednje škole, besplatne ili subvencionisane školske užine, podršku za vannastavne aktivnosti kako bi sva djeca imala jednake razvojne šanse, razvoj dostupnih i pristupačnih vrtića u svim opštinama, stambene programe za mlade porodice – istakla je Medojević.