Vršnjačko nasilje - problem koji se stavlja pod tepih

Film „Tri nedelje posle“ reditelja Miroslava Terzića prikazan je sinoć na Kanli kuli u okviru takmičarskog programa 39. Filmskog festivala Herceg Novi.

Vršnjačko nasilje nije pojava od juče, iako se čini da je posljednjih decenija eskaliralo. Nažalost, postalo je gotovo svakodnevna tema razgovora i medijskih izvještaja. I to ne negdje daleko, već u našim školskim i kvartovskim dvorištima. Pritom, malo se radi da se nasilje, ako već ne može da se zaustavi, barem suzbije. Upravo to je tema filma "Tri nedelje posle", koji je krenuo od istinite tragedije. Film "Tri nedelje posle" režirao je Miroslav Terzić, a na Kanli kuli prikazan je prve takmičarske večeri. 

O filmu su na pres-konferenciji, uz moderaciju medijatorke Svetlane Višnjić, razgovarali glumac i producent Branislav Trifunović i mladi glumci Jovan Ginić i Andrija Marković.

Mladi glumci istakli su da im je nakon prvih projekcija mnogo značila povratna pozitivna reakcija publike, naročito majke dječaka Alekse Jankovića. Obojica ističu kako je ovaj vid nasilja sveprisutan i da su ga mnogi doživjeli. Iako su likovi koje su tumačili njima bili strani, uspjeli su da izvuku maksimum i da se srode s likovima koje tumače.

- Mi smo samo pokušali da na film prenesemo sliku onoga što se zapravo dešava - ističu oni, napominjući i da je težak momenat tokom snimanja bila činjenica da je film baziran na istinitim događajima. No, ono što vide kao pozitivno, jeste mogućnost da se pokrene razgovor, u školi, porodici, društvu, a da se pritom nikog ne osuđuje.

Trifunović je ovom prilikom istakao da ga je tragedija dječaka Alekse Jankovića i njegove porodice toliko dotakla, da je još prije deset godina odlučio da se film o ovom problemu mora snimiti. Napominje i da su, iako je riječ o gorućoj temi naših društava, do sredstava za snimanje došli na teži način. Zapitao je, i da li bi se u Beogradu desio "Ribnikar" da su uspjeli da snime ovaj film kao platformu za razgovor.

- Ne vjerujem da film može da mijenja društvo na taj način, ali se nadam da uvijek postoji barem jedna osoba koja će se spasiti. I čini mi se da smo s ovim filmom to i uspjeli - rekao je Trifunović podijelivši s prisutnima da mu je nakon projekcije u Sarajevu prišla djevojčica, i rekla da će čim počne školska godina prestati da maltretira jednog dječaka, i da će ga zagrliti. "I ako smo to uspjeli da uradimo, onda smo nešto uradili" - kaže Trifunović.

Htjeli su, napominje, da filmom pokrenu i one koji bi tim problemom trebali da se bave, jer se to i radi u ozbiljnim zemljama, naročito radeći na edukaciji sa takozvanim "posmatračima", odnosno onima koji s svjedoče nasilju, ali o njemu ćute.

Problem vršnjačkog nasilja ne mogu da riješe samo nastavnici, djeca ni sami roditelji, već se mora rješavati sistemski, kaže Trifunović. Zato, ovaj film, kaže, može se posmatrati i kao politički film.

- Mi živimo u sistemu, i to ne samo u Srbiji, nego vjerujem i ovdje, u sistemu koji takve stvari stavlja pod tepih. Ne žele da razgovaraju, jer shvataju da je to neiscrpan izvor problema i niko nema hrabrosti ni snage da se upusti u to, jer to donosi dodatne probleme. I onda je lakše djecu prepustiti samu sebi i da se oni bore kako oni znaju - kaže Trifunović, dodajući da to pokazuje totalni nedostatak empatije u društvu.

Napominje i da su namjerno u filmu pojačavali neke bolne tačke, a kako bi ukazali na srž problema u društvu.

Nakon uspješnih projekcija u Puli i Karlovim Varima, film će u Beogradu biti prikazan u oktobru.