Šta Evropska unija donosi mladima u Crnoj Gori?

Kada se u javnom prostoru potegne pitanje mladih u Crnoj Gori, obično se kreće od fraza o „temeljima društva“ i „budućnosti koja nam pripada“, da bi se vrlo brzo stiglo do sumornih statistika, visoke nezapošljenosti i sve duže kolone onih koji razmišljaju o odlasku iz zemlje.

Prema Zakonu o mladima, mladima se smatraju osobe od 15 do 30 godina života. Podaci Uprave za statistiku (MONSTAT) pokazuju da se Crna Gora suočava sa ozbiljnim demografskim izazovima, uključujući starenje stanovništva, prirodne promjene stanovništva i izražene migracione tokove. Poseban problem predstavlja dugoročno pražnjenje pojedinih opština na śeveru zemlje, dok centralna i primorska regija privlače veći dio stanovništva i ekonomskih aktivnosti.

Kada se pogleda svakodnevica ove generacije, uočava se nekoliko fundamentalnih problema. Na prvom mjestu su otežan pristup tržištu rada i duboki raskorak između dijela obrazovnog sistema i potreba privrede. Mladi ljudi nakon završetka školovanja često ulaze na tržište rada bez dovoljno praktičnih iskustava i vještina koje poslodavci traže, dok se dio njih zapošljava u sektorima poput turizma, ugostiteljstva i usluga, đe su sezonski i nesigurni oblici rada i dalje prisutni.

Pored zapošljenja, stambeno pitanje predstavlja jedan od važnih izazova za ekonomsku samostalnost mladih. Rast cijena nekretnina i zakupnina u urbanim sredinama otežava osamostaljivanje i doprinosi tome da veliki broj mladih duže ostaje u roditeljskom domaćinstvu. Istovremeno, ograničene mogućnosti za profesionalni razvoj i nezadovoljstvo mogućnostima napredovanja doprinose odlasku dijela obrazovanih mladih iz zemlje. Odliv mladih i kvalifikovanih ljudi tako postaje ne samo ekonomsko, već i demografsko i razvojno pitanje.

Kao odgovor na dio ovih problema, Vlada Crne Gore donijela je Strategiju za mlade 2023–2027. Strategija prepoznaje potrebu za stvaranjem kvalitetnijih uslova za tranziciju mladih u odraslo doba, njihovo aktivno učešće u društvu, unapređenje omladinske politike i međuresorno djelovanje institucija.

Jedan od važnih aspekata jeste položaj mladih na tržištu rada. Strategija prepoznaje potrebu za unapređenjem zapošljivosti mladih, razvojem znanja i vještina, podsticanjem preduzetništva i stvaranjem boljih uslova za njihovu ekonomsku samostalnost. Posebno je značajno povezivanje formalnog obrazovanja sa praktičnim znanjima i potrebama tržišta rada, uključujući razvoj digitalnih kompetencija.

Strategija značajnu pažnju posvećuje i mentalnom zdravlju mladih. Razvoj dostupnijih servisa, podrške i programa u zajednici važan je odgovor na probleme s kojima se suočavaju, posebno imajući u vidu da značajan broj mladih koji imaju određene psihološke probleme ne traži stručnu pomoć.

Ipak, usvajanje strategije samo po sebi ne garantuje promjene u praksi. Ključno pitanje jeste njena implementacija. Efekti omladinske politike zavise od dostupnih finansijskih sredstava, kapaciteta institucija, kvaliteta omladinskih servisa, međuresorne koordinacije i stvarnog uključivanja mladih u proces donošenja odluka. Zato se uspjeh Strategije ne bi trebalo mjeriti samo brojem usvojenih mjera, već konkretnim promjenama u njihovom životu.

Evropski programi već dostupni mladima u Crnoj Gori

Evropske integracije nijesu samo usklađivanje zakona s evropskim pravilima. One podrazumijevaju i promjene institucija, standarda, obrazovnih politika, tržišta rada, zaštite prava i načina na koji država funkcioniše.

Jedan od najvidljivijih načina na koji mladi u Crnoj Gori već danas mogu ośetiti evropsku dimenziju jeste kroz programe Evropske unije. Posebno mjesto ima Erasmus+.

Važno je, međutim, napraviti preciznu razliku: Crna Gora nije pridružena zemlja Erasmus+ programa u punom smislu. To ne znači da mladi i organizacije iz Crne Gore ne mogu učestvovati u Erasmus+ projektima. Naprotiv, naša država učestvuje u različitim aktivnostima i projektima kroz mehanizme predviđene za zemlje Zapadnog Balkana.

Kroz takve projekte mladi mogu dobiti priliku za međunarodnu mobilnost, razmjenu iskustava, razvoj jezičkih i digitalnih vještina, neformalno obrazovanje i upoznavanje sa vršnjacima iz drugih evropskih zemalja. Za studente, omladinske radnike, organizacije civilnog društva i druge aktere, ovakvi programi predstavljaju jedan od najkonkretnijih načina povezivanja Crne Gore sa evropskim obrazovnim i omladinskim prostorom.

Sličnu ulogu ima i Evropski korpus solidarnosti. Kroz konkretne projekte mladi iz Crne Gore mogu učestvovati u međunarodnim volonterskim i solidarnim aktivnostima, u oblastima poput ekologije, kulture, socijalne uključenosti i rada sa zajednicom. U zavisnosti od projekta i njegovih pravila, učesnicima se obezbjeđuje podrška za troškove povezane sa učešćem.

Pored mobilnosti, evropski projekti otvaraju prostor za razvoj digitalnih vještina, medijske pismenosti, preduzetništva, omladinskog aktivizma i drugih oblika neformalnog obrazovanja. Time EU ne utiče samo na mogućnost mladih da putuju, već i na njihovo znanje, iskustvo i sposobnost da se uključe u društvene i ekonomske procese.

Što bi članstvo promijenilo?

Najveća potencijalna promjena dolazi sa punopravnim članstvom Crne Gore u Evropskoj uniji. Danas mladi iz Crne Gore mogu koristiti pojedine evropske programe i imati koristi od pretpristupne pomoći, ali punopravno članstvo otvara širi prostor za korišćenje politika i instrumenata koji su dostupni državama članicama.

Jedna od najvažnijih potencijalnih koristi jeste sloboda kretanja radnika. Članstvo bi mladima otvorilo mogućnost da rade i grade profesionalnu karijeru u drugim državama članicama pod pravilima koja važe u okviru unutrašnjeg tržišta EU. Ipak, treba imati u vidu da pristup tržištu rada novih država članica može biti predmet eventualnih prelaznih aranžmana dogovorenih pristupnim ugovorom.

Slično važi i za obrazovanje i profesionalnu mobilnost. Članstvo bi dodatno olakšalo integraciju crnogorskih obrazovnih institucija i mladih u evropski prostor, dok bi priznavanje kvalifikacija i pravila koja regulišu mobilnost zavisila od konkretnog sistema i profesije.

Posebno važna potencijalna korist jeste pristup evropskoj kohezionoj politici. Crna Gora danas koristi pretpristupnu pomoć Evropske unije, uključujući sredstva kroz IPA instrument. Nakon članstva, zemlja bi mogla da koristi širi spektar evropskih fondova i instrumenata, uključujući sredstva kohezijske politike, pod uslovima koji važe za države članice.

To, ipak, ne znači da bi svaki mladi preduzetnik automatski dobio novac iz evropskih fondova. Sredstva se dodjeljuju kroz konkretne programe, javne pozive i projekte, a njihova uspješnost zavisi i od sposobnosti domaćih institucija i korisnika da pripreme i sprovedu kvalitetne projekte.

Evropske integracije takođe podrazumijevaju usklađivanje crnogorskog zakonodavstva s pravnom tekovinom EU. Za mlade su posebno značajne oblasti obrazovanja, zapošljavanja, socijalne politike, zaštite radnika, slobode kretanja i temeljnih prava.

U tom smislu, posebno su relevantna pregovaračka poglavlja 2 – Sloboda kretanja radnika, 19 – Socijalna politika i zapošljavanje, 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 26 – Obrazovanje i kultura. Ipak, članstvo samo po sebi ne može riješiti svaki problem mladih. EU može donijeti pravila, fondove, mobilnost i standarde, ali način na koji će Crna Gora te mogućnosti koristiti zavisi od domaćih institucija, obrazovnog sistema, privrede, lokalnih zajednica i političke volje.

Od pasivnih posmatrača do kreatora

Mladi nijesu samo korisnici evropskih programa, već mogu biti i aktivni učesnici procesa evropskih integracija. Učešće je moguće kroz omladinske i nevladine organizacije, studentske inicijative, lokalne savjete mladih, javne konsultacije i projekte koji se bave evropskim integracijama. Kroz EU dijalog s mladima i druge mehanizme participacije, mogu formulisati preporuke i stavove i prenositi ih institucijama koje donose odluke.

Posebno je važna uloga civilnog društva. Organizacije koje prate pregovaračka poglavlja mogu analizirati sprovođenje reformi, pratiti trošenje javnog i evropskog novca, učestvovati u javnim raspravama i ukazivati na probleme u primjeni zakona. Mladi istraživači, studenti i aktivisti mogu kroz takve projekte doprinijeti kvalitetnijoj javnoj kontroli procesa evropskih integracija.

Poglavlja poput 23, koje obuhvata pravosuđe i temeljna prava, ili 26, koje obuhvata obrazovanje i kulturu, nijesu samo teme za državne pregovaračke timove. Njihov sadržaj direktno utiče na svakodnevni život mladih. Isto važi i za Poglavlje 19, koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje, kao i Poglavlje 2, koje uređuje slobodu kretanja radnika.

Za mlade u Crnoj Gori, evropski put zato nije samo pitanje politike i pregovaračkih poglavlja. To je pitanje toga đe će se obrazovati, raditi, kakva će prava imati i koliko će mogućnosti imati da samostalno grade svoj život. Koliko će te mogućnosti zaista biti dostupne zavisiće i od toga koliko će država uspjeti da sprovede reforme, ali i od toga koliko će sami mladi biti spremni da se uključe i iskoriste ono što im se pruža.

Evropska unija neće automatski riješiti probleme nezapošljenosti, stanovanja ili odlaska mladih, ali može donijeti širi prostor za obrazovanje, mobilnost, rad, zaštitu prava i profesionalni razvoj. Prava vrijednost tih mogućnosti neće se mjeriti samo brojem otvorenih programa i fondova, već time da li će mladima omogućiti da imaju više izbora i sigurniju perspektivu.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Spremni za EU“, koji podržava Opština Bar u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za projekte nevladinih organizacija za 2026. godinu. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVU Eduko Plus i ne odražava nužno stavove donatora.