Predstoji još mnogo posla kada je riječ o zakonskom prepoznavanju i uređivanju prava na upotrebu znakovnog jezika

U Crnoj Gori su prethodnih godina napravljeni određeni pomaci, ali predstoji još mnogo posla kada je riječ o zakonskom prepoznavanju i uređivanju prava na upotrebu znakovnog jezika, zbog čega je veoma značajna regionalna saradnja, imajući u vidu da se zajednice gluvih širom Zapadnog Balkana suočavaju sa sličnim izazovima, što je podstaklo inicijativu za osnivanje Balkanske asocijacije gluvih.

To je poručeno na regionalnoj konferenciji o znakovnim jezicima na Zapadnom Balkanu, koju je organizovao Savez gluvih i nagluvih Cme Gore.

Predsjednik Skupštine Glavnog grada Podgorice Srđan Perić kazao je da je posebno značajno što je Skupština domaćin događaja posvećenog pravima gluvih osoba i znakovnom jeziku, poručujući da zajednica može biti uspješna samo ako su u nju ravnopravno uključeni svi njeni građani.

„Skupština je dom svih građana, a zajednica je uspješna samo onda kada su u nju uključeni svi njeni građani“, kazao je Perić.

On je istakao da je skup prilika da se sa institucionalne adrese pošalje poruka da je potrebno učiniti više kako bi se osnažila primjena znakovnog jezika, ukazujući da u toj oblasti već postoje značajni sistemski nedostaci.

Prema njegovim riječima, nemogućnost komunikacije sa drugim ljudima predstavlja ozbiljnu prepreku za svakog čovjeka, dok komunikacija ne može biti svedena samo na verbalni nivo.

„Znakovni jezik sam po sebi predstavlja kreaciju da se čujemo i da uspostavimo vezu među nama“, rekao je Perić.

Poručio je da institucije treba da pruže snažnu podršku kako bi znakovni jezik dobio odgovarajuću institucionalnu prepoznatljivost i kako bi svim građanima bilo omogućeno daostvare punu komunikaciju.

„Na taj način postajemo efikasna, humana i normalna zajednica u kojoj smo svi njen ravnopravni dio“, zaključio je Perić.

Predstavnica Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore Tijana Mijušković kazala je da očekuje da skup bude još jedan korak ka tome da pitanja koja zajednica gluvih godinama pokreće dobiju konkretne institucionalne odgovore.

Ona je istakla da učesnike iz različitih država, institucija i organizacija povezuje zajednički cilj – društvo u kojem gluve osobe imaju jednaka prava i mogućnosti, kao i pun pristup informacijama, obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju i drugim oblastima života.

„Mi danas ne govorimo samo o znakovnom jeziku. Govorimo o pravu čovjeka da razumije i da bude razumljen. Znakovni jezik za gluve osobe nije pomoć, nije privilegija, niti dodatna usluga. To je njihov jezik, dio njihovog identiteta, kulture i zajednice“, poručila je Mijušković.

Ona je navela da su u Crnoj Gori prethodnih godina napravljeni određeni pomaci, ali da predstoji još mnogo posla, posebno kada je riječ o zakonskom prepoznavanju i uređivanju prava na upotrebu znakovnog jezika.

Ukazala je na probleme sa kojima se gluve osobe svakodnevno suočavaju – od nemogućnosti samostalne komunikacije sa ljekarom i potpunog praćenja obrazovanja, do otežanog pristupa informacijama institucija i zavisnosti od članova porodice prilikom ostvarivanja osnovnih prava.

„Tada ne govorimo samo o komunikacionoj barijeri. Govorimo o pitanju ravnopravnosti i ljudskih prava“, kazala je Mijušković.

Dodala je da organizatori žele da konferencija bude prostor otvorenog i konkretnog razgovora, koji neće ostati samo na tome šta bi trebalo uraditi, već će ponuditi odgovore na pitanja ko treba da djeluje, na koji način i kada.

Mijušković je ukazala i na značaj regionalne saradnje, navodeći da se zajednice gluvih širom Zapadnog Balkana suočavaju sa različitim, ali često sličnim izazovima.

Kao jedan od najvažnijih rezultata regionalnog susreta izdvojila je inicijativu za osnivanje Balkanske asocijacije gluvih, čiji će statut biti usvojen tokom trodnevne konferencije.

„Želimo da iz Podgorice pošaljemo poruku da regionalna saradnja gluvih nije samo ideja za jedan projekat. Želimo da ona postane trajna platforma kroz koju ćemo razmjenjivati iskustva, zajednički zagovarati prava gluvih osoba i pružati podršku jedni drugima“, kazala je Mijušković.

Zahvalila je Fondu za Zapadni Balkan na podršci projektu, partnerskim organizacijama, učesnicima koji su doputovali u Podgoricu, predstavnicima institucija, međunarodnim gostima, tumačima za znakovni jezik i svima koji su učestvovali u pripremi događaja.

Potpredsjednik Međunarodne alijanse za invaliditet – IDA Juan Angel De Gouveia iz Venecuele poručio je da, kada se govori o pristupačnosti za osobe sa invaliditetom, nije riječ samo o uklanjanju fizičkih barijera.

Istakao je da je važno da zakonodavstvo bude usklađeno tako da gluvim osobama obezbijedi pristup informacijama i uslugama na znakovnom jeziku.

Govoreći o inkluzivnom obrazovanju, De Gouveia je kazao da ono ne znači samo uključivanje gluvih učenika u redovne škole. Prema njegovim riječima, kvalitetno obrazovanje gluve djece podrazumijeva dvojezični pristup, pri čemu znakovni jezik treba da bude jedno od osnovnih sredstava komunikacije.

Nastavnici i predavači, kako je rekao, trebalo bi da poznaju znakovni jezik zemlje u kojoj rade, kako bi djeca imala potpuni pristup obrazovanju.

Ukazao je i na značaj toga da gluvo dijete ima pristup znakovnom jeziku od najranijeg uzrasta i tokom čitavog školovanja i života, dodajući da je važno i da članovi porodice nauče znakovni jezik kako bi mogli neposredno da komuniciraju sa svojom djecom.

„Nisu samo tumači rješenje. Veoma je važno da i čujuće osobe poznaju znakovni jezik kako bi u što većoj mjeri mogle direktno da komuniciraju sa gluvim osobama“, poručio je De Gouveia.

On je naveo da je većina država Zapadnog Balkana prepoznala znakovni jezik, dok je Crna Gora još u tom procesu. Istakao je da bi zakonsko priznavanje znakovnog jezika predstavljalo važan korak, kao i da je neophodno da zajednica gluvih i njeni predstavnici od početka budu uključeni u donošenje odluka i propisa koji ih se tiču.

Član Odbora Svjetske federacije gluvih – WFD Frank Folino iz Kanade kazao je da je cilj te organizacije da gluve osobe širom svijeta, u svim životnim situacijama, imaju mogućnost da koriste svoje znakovne jezike.

Istakao je da su znakovni jezici važan dio ljudskih prava i da treba da budu ravnopravni sa govornim jezicima, podsjećajući na odredbe Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom.

Folino je ukazao na više članova Konvencije koji se odnose na prava gluvih osoba i znakovni jezik.

Naveo je da član 2 znakovne jezike prepoznaje ravnopravno sa govornim jezicima, dok se član 9 odnosi na pristupačnost, uključujući podršku tumača i drugih osoba koje omogućavaju pristup gluvim osobama.

Prema njegovim riječima, član 21 odnosi se na pristup informacijama i komunikaciji, uključujući znakovne jezike, dok član 24 obuhvata pravo na obrazovanje i odgovarajuće načine i sredstva komunikacije. Ukazao je i na član 30, koji se odnosi na učešće u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu.

Folino je kazao da su 83 države u svijetu zakonski priznale svoje nacionalne znakovne jezike i ocijenio da je važno da i Crna Gora završi proces priznavanja crnogorskog znakovnog jezika.

Prema njegovim riječima, takav potez predstavljao bi važan korak ne samo za zajednicu gluvih u Crnoj Gori, već i za širu međunarodnu zajednicu gluvih.

Član njemačkog CDU-a Steffen Helbing poručio je da se puna ravnopravnost gluvih osoba ne može ostvariti bez komunikacijske pristupačnosti, zakonskog priznanja znakovnog jezika i direktnog uključivanja gluvih osoba u donošenje odluka koje se tiču njihovih prava i svakodnevnog života.

Helbing je istakao da se, kada se govori o pristupačnosti, najčešće misli na fizičke barijere, poput rampi i liftova, dok se komunikacijske prepreke često zanemaruju.

Prema njegovim riječima, gluve osobe moraju imati jednak pristup javnim uslugama, obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju i političkom životu.

„Važno je da nas ne predstavljaju čujuće osobe koje govore u naše ime, već da se gluve osobe samostalno zalažu za svoja prava“, poručio je Helbing.

On je naglasio da gluve osobe treba da budu zastupljene u tijelima i institucijama u kojima se donose odluke koje utiču na njihov život, jer na taj način mogu neposredno da predstave svoja iskustva i potrebe.

Govoreći o iskustvu Njemačke, Helbing je podsjetio na dugogodišnju borbu zajednice gluvih za zakonsko priznanje njemačkog znakovnog jezika, koji je, kako je naveo, zakonski priznat 2002. godine.

Posebno je naglasio da zakonsko priznanje prava samo po sebi nije dovoljno, već da je potrebno obezbijediti i sredstva za njihovo sprovođenje, uključujući finansiranje usluga tumača i drugih oblika komunikacijske podrške.

Kao jednu od najvažnijih oblasti izdvojio je zdravstvo, navodeći da gluva osoba mora imati mogućnost da u potpunosti razumije dijagnozu, terapiju i cio proces liječenja.

Ukazao je i na značaj ravnopravnog pristupa obrazovanju, od najranijeg uzrasta do visokog obrazovanja i stručnog usavršavanja. Bez pristupa znakovnom jeziku i odgovarajuće podrške, kazao je, gluve osobe nemaju jednake mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i napredovanje u karijeri.

Helbing je istakao i značaj uključivanja gluvih osoba u redovni obrazovni sistem, jer zajedničko školovanje gluvih i čujućih učenika doprinosi boljem međusobnom razumijevanju i ravnopravnijem položaju gluvih osoba u društvu.

Prema njegovim riječima, u Njemačkoj je veliki dio prava zajednice gluvih već ostvaren, ali i dalje postoje oblasti na kojima treba raditi, uključujući nove mogućnosti koje donosi razvoj tehnologije.

Na kraju je poručio da su za dalji napredak ključni zakonsko priznanje znakovnog jezika, garantovano pravo na komunikaciju, održivo finansiranje tih prava i direktna saradnja institucija sa zajednicom gluvih.

„Kada političari direktno rade sa gluvim osobama, one imaju mogućnost da govore o svom iskustvu i da se njihov glas čuje“, zaključio je Helbing.

Predstavnik Saveza gluvih i nagluvih Srbije Tibor Ilić kazao je da je učešće u projektu prilika za razmjenu znanja i iskustava, ali i za podršku Crnoj Gori u procesu zakonskog priznavanja crnogorskog znakovnog jezika.

„Hvala što smo dio ovog projekta i što zahvaljujući ovom projektu imamo priliku da razmijenimo znanja i iskustva, ali i da svi zajedno podržimo Crnu Goru u procesu zakonskog priznavanja crnogorskog znakovnog jezika“, rekao je Ilić.

Predstavnik Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske Miloš Pantić istakao je da zakonskim priznavanjem znakovnog jezika posao nije završen, već da tada počinje rad na obezbjeđivanju pristupačnosti u svim javnim ustanovama.

„Kada se zakonski prizna znakovni jezik u jednoj državi, tu posao nije završen, već tada počinje rad na pristupačnosti u svim javnim ustanovama“, kazao je Pantić.

On je naglasio da su komunikacijske prepreke među najvećim preprekama sa kojima se suočavaju gluve osobe.

„Ono što je vrlo važno da pomenemo kada govorimo o gluvim osobama jeste da su najveća prepreka na koju nailazimo komunikacijske prepreke. Tako da pozdravljamo proces u Crnoj Gori i nadamo se da ćete brzo ostvariti svoj cilj“, rekao je Pantić.

Predsjednik Saveza gluvih i nagluvih Crne Gore Darko Mijušković kazao je da je cilj zakonskog priznanja znakovnog jezika stvaranje novih mogućnosti za gluve osobe, posebno kada je riječ o pristupačnosti javnim ustanovama i drugim oblastima života.

„Cilj svima nama je priznanje znakovnog jezika zato što ono otvara različite mogućnosti, pristupačnost kako javnim ustanovama tako i svim oblastima života. To je ono što je najvažnija oblast pristupačnosti za gluve osobe“, kazao je Mijušković.

On je istakao i da znakovni jezici predstavljaju punopravne jezike, a ne pomoćno sredstvo komunikacije.

„Znakovni jezici su punopravni jezici, nisu pomoćno sredstvo komunikacije“, poručio je Mijušković.

Ukazao je da je cilj događaja da se organizacije gluvih sa Zapadnog Balkana susretnu, razmijene znanja i iskustva i iskoriste ih za nastavak rada na zakonskom priznanju crnogorskog znakovnog jezika.