Ozuzun ponudio zajedničko rješenje: Slavimo obje pobjede 7. oktobra

Dan Vojske Crne Gore treba i dalje obilježavati 7. oktobra, u znak sjećanja na pobjedu dukljanske vojske kod Tuđemila 1042. godine, dok bi u okviru iste proslave trebalo odati počast i pobjedi na Vučjem dolu iz 1876. godine, predložio je predsjednik Udruženja iseljenika iz Crne Gore u Turskoj Adil Ozuzun. Smatra da bi se tako sačuvao kontinuitet crnogorske državne tradicije, izbjegle nepotrebne podjele i uvažila različita istorijska sjećanja.

Reagujući na inicijativu potpredsjednika Vlade Alekse Bečića i ministra odbrane Dragana Krapovića da se Dan Vojske pomjeri sa 7. oktobra na 28. jul, Ozuzun je poručio da obilježavanje jedne istorijske pobjede ne zahtijeva potiskivanje druge.

– Pobjedu kod Tuđemila iz 1042. godine nad Vizantijskim carstvom i pobjedu na Vučjem dolu od 28. jula 1876. godine nad Osmanskim carstvom obilježavajmo zajedno, svake godine 7. oktobra, u okviru zvanične proslave Dana Vojske Crne Gore. Naravno, 28. jula se i dalje mogu organizovati posebne svečanosti povodom godišnjice pobjede na Vučjem dolu – kazao je Ozuzun.

„Ne zatvarajmo jednu stranicu istorije da bismo otvorili drugu“

Ozuzun naglašava da su obje bitke važne za razumijevanje crnogorske državnosti, iako pripadaju različitim istorijskim epohama.

– Da bismo odali počast jednoj pobjedi, ne moramo drugu potiskivati u drugi plan. Istorijska veličina jedne države ne mjeri se brojem stranica koje iz svoje prošlosti izabere, već zrelošću sa kojom je sposobna da pročita cijelu svoju istoriju – poručio je.

Smatra da o državnim simbolima i istorijskim datumima ne treba odlučivati pod uticajem trenutnih političkih okolnosti, već uz širi društveni dijalog.

Osvrćući se na stavove reisa Islamske zajednice Rifata Fejzića, kao i ministra Krapovića i Demokrata, ocijenio je da poštovanje crnogorskih vojnih pobjeda nije u suprotnosti sa njegovanjem prijateljskih odnosa sa Turskom.

– Crna Gora može biti ponosna na pobjedu na Vučjem dolu, istovremeno njegovati snažne prijateljske odnose sa Republikom Turskom i čuvati veze sa svojom istorijskom dijasporom. Ne vjerujem da se ta razmišljanja moraju međusobno isključivati – istakao je Ozuzun.

„Ljubav prema Turskoj ne znači odricanje od crnogorskih korijena“

Govoreći iz perspektive istorijske dijaspore crnogorskog porijekla u Turskoj, Ozuzun je podsjetio da su brojne porodice tokom vjekova prolazile kroz političke, vjerske i kulturne promjene, ali nijesu izgubile vezu sa zavičajem.

Posebno je ukazao na potrebu očuvanja zajedničkog istorijskog pamćenja, uključujući i tragične događaje poput masakra u Šahovićima 1924. godine, koji je ostavio duboke posljedice i podstakao iseljavanje brojnih porodica.

– Naš cilj nije da ponovo otvaramo rane, već da, ne zaboravljajući zbog čega su nastale, zajedno gradimo budućnost. Nijedno dijete ne smije biti pozvano da odgovara za ratove i sukobe svojih predaka – naglasio je Ozuzun.

Poručio je da poštovanje istorije Crne Gore ne podrazumijeva neprijateljstvo prema Turskoj, kao što ni pripadnost turskom društvu ne znači odricanje od crnogorskog porijekla.

Zatražio olakšice za iseljenike koji žele da posjete postojbinu

Ozuzun je otvorio i pitanje položaja crnogorske dijaspore u Turskoj, čiji pripadnici, kako navodi, sada moraju pribavljati vize kako bi posjetili mjesta iz kojih potiču njihove porodice.

Predložio je da se, uz uvažavanje obaveza Crne Gore u procesu evropskih integracija, razmotri mogućnost bezviznog ulaska i posebnog, obnovljivog desetogodišnjeg boravišnog statusa za osobe sa dokazanim crnogorskim porijeklom.

– Naši zahtjevi nijesu zahtjevi za državljanstvom niti za političkim privilegijama. Želimo da možemo da posjećujemo zemlju svojih predaka i održavamo porodične veze. Jednako kao što je važno da država čuva svoju istoriju, važno je i da čuva veze sa ljudima koje je ta istorija raselila širom svijeta – naveo je Ozuzun.

Zaključio je da rasprava o Danu Vojske ne bi trebalo da produbljuje podjele, već da bude prilika za međusobno razumijevanje i odgovoran odnos prema prošlosti.

– Godina 1042. dio je naše istorije. Godina 1876. dio je naše istorije. I tragedija iz 1924. godine dio je istorije ovog podneblja. Sve te događaje moramo poznavati, iz njih izvlačiti pouke i ne dozvoliti da postanu povod za nova neprijateljstva – poručio je.

– Na Vučjem dolu dobijena je jedna bitka, a pobjeda koju danas treba ostvariti jeste mir. Budimo ponosni na svoju istoriju, ali ne dozvolimo da naša budućnost ostane zarobljena na bojnim poljima prošlosti – zaključio je Ozuzun.