Otac djevojčice zahtijeva hitno usvajanje „Milicinog zakona“: Djeca moraju biti zaštićena, a nasilje najstrože kažnjeno

Dosta je ćutanja, moja Milica i sva djeca Crne Gore zaslužuju pravdu - poručio je Vladimir Vuković, otac djevojčice Milice, po kojoj je pokrenuta inicijativa za "Milicin zakon".

Od ministra pravde  Bojana Božovića i Skupštine zahtijeva hitno pokretanje procedure za zakonske izmjene i usvajanje „Milicinog zakona“.

- Tražimo da se svako teško krivično djelo počinjeno pred djetetom, naročito kada je dijete neposredni svjedok nasilja, stradanja ili ubistva, zakonski prepozna kao posebno teška okolnost i da se za takva djela propišu najstrože moguće sankcije. Naš zahtjev je da se, u skladu sa zakonom i uz odgovarajuće pravne garancije, omogući izricanje maksimalnih kazni, uključujući i kaznu zatvora od 40 godina kada su za to ispunjeni zakonski uslovi. Prestanite da se skrivate iza birokratskih fraza i evropskih poglavlja dok djeca ostaju bez adekvatne zaštite i podrške - istakao je Vuković.

On je poručio da neće odustati od borbe za svoju djecu.

- Moja dužnost kao roditelja je da zaštitim svoje dijete, ali i svu djecu u Crnoj Gori koja su prepuštena na milost i nemilost nefunkcionalnom sistemu koji je odavno izgubio svoju osnovnu svrhu – da štiti građane, a posebno najranjivije među njima - poručio je otac djevojčice.

Odgovornost institucija

Inicijativa za „Milicin zakon“ pokrenuta je nakon teške porodične tragedije i brutalnog ubistva Alme Ćosović, koja je nakon mjesec i po dana provedenih u komi podlegla povredama. Alma je brutalno napadnuta u svojoj kući, pred očima maloljetnog djeteta sa posebnim potrebama. Ova tragedija otvorila je bolno pitanje odgovornosti institucija i potrebe za snažnijom zakonskom zaštitom djece koja svjedoče najtežim oblicima nasilja.

- Želim javno da poručim Demiru Ćosoviću: Demire, brate moj i ujače moje djece, uz tebe sam u ovoj borbi, ne samo kao saborac već kao brat! Do sada sam te puštao da sam vodiš ovu borbu i nosiš taj ogroman teret na svojim leđima. Gledao sam te kako se lavovski boriš u sudnici za svoju sestru Almu, moju bivšu suprugu i majku mojih blizanaca. Gledao sam koliko te je nepravda i stres koštalo zdravlja, kako si neposredno nakon suđenja preživio infarkt, ali uprkos svemu nijesi odustao. E pa, Demire, od danas više nijesi sam! Od danas se uključujemo svi zajedno, kao mnogobrojna porodica! Nećemo dozvoliti da te slome, jer ovo više nije samo tvoja borba. Ovo je zajednička borba za našu djecu, za pravdu i za istinu - navodi on.

Podsjetio je na tragediju koja je zadesila porodicu.

- Moj život je potpuno uništen. Moju bivšu suprugu, majku moje djece, u mojoj rođenoj kući ubio je čovjek koji, prema mojim saznanjima, u toj kući nije živio, već je na moj prag došao sa namjerom da počini zločin, da ukrade i da ugrozi život mog rođenog djeteta, djevojčice koja ima cerebralnu paralizu! Ovo nije nešto što se smije olako nazivati običnim porodičnim sukobom! Ovo je tragedija čije okolnosti zahtijevaju najtemeljnije ispitivanje i odgovornost svih nadležnih. Ako postupajuća tužiteljka Radmila Gačević i vrhovni državni tužilac Milorad Marković toliko insistiraju na tome da se ovaj slučaj posmatra kao „porodični“ sukob, onda ih javno pitam: da li su svjesni težine onoga što se dogodilo i posljedica koje je ovaj zločin ostavio na našu djecu? - poručio je on.

Porodice se same bore za minimum pravde

Porodica se, kako je naglasio, ne može koristiti kao opravdanje niti kao okvir kojim će se umanjivati težina zločina.

- Moja djeca su blizanci. Moj sin danas neprekidno traži svoju sestru, dok ja, slomljen od bola, pokušavam da sastavim komade naših razorenih života i pronađem snagu da podignem naše drugo dijete. Zamislite bol oca koji mora da gleda kako njegovo dijete traži sestru koju više nema pored sebe, dok se istovremeno bori da sačuva ono malo snage što mu je ostalo. A dok mi preživljavamo ovaj pakao, imam osjećaj da se crnogorsko tužilaštvo ne ponaša kao organ koji treba da uliva povjerenje u pravdu, već kao institucija koja svojim postupanjem dodatno produbljuje bol porodice. Postupanje tužiteljke Radmile Gačević kod mene izaziva ozbiljne sumnje i nepovjerenje, dok odgovornost za rad tužilaštva i povjerenje javnosti u njegovu nepristrasnost padaju i na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića. Pitam se kome i čemu služe institucije ako porodice koje su preživjele ovakvu tragediju moraju same da se bore za minimum pravde i dostojanstva - poručio je Vuković.

Posebno se obratio ministru pravde.

- Slušao sam Vas prije neki dan u Budvi, na ministarskom forumu sa evropskim zvaničnicima, kako govorite o vladavini prava, pravnoj sigurnosti građana i usvajanju evropskih standarda. Gledao sam Vas kako iznosite te izjave, sa pogledom usmjerenim u daljinu, i pitam Vas javno, ministre Božoviću: da li Vi uopšte znate o čemu govorite na tim konferencijama? Dok se pred evropskim zvaničnicima hvalite poglavljima 23 i 24 i navodnim reformama, u stvarnom životu, tik pred vratima Vaših institucija, djeca prolaze kroz tragedije, traume i patnju, a sistem koji bi trebalo da ih štiti prema njima pokazuje zabrinjavajuću ravnodušnost. Lako je govoriti o evropskim standardima u luksuznim hotelima, ali je mnogo teže pokazati odgovornost kada se suočite sa roditeljima čiji su životi uništeni - ocijenio je on.

 Neophodni konkretni koraci 

Kako je dodao, očekivana su opravdanja resornog ministra da se ne može miješati u sudske i tužilačke postupke.

- Ali, ministre Božoviću, pozivanje nas oštećenih na jedan ljudski razgovor od 20 minuta nije nikakvo miješanje u rad pravosuđa! Da podignete glas za našu djecu pred poslanicima Skupštine Crne Gore, da podržite i pokrenete inicijativu za uvođenje „Milicinog zakona“ u Krivični zakonik – to nije miješanje u tuđi posao, već odgovornost koju očekujemo od Ministarstva pravde. Ja sam do skoro bio državni službenik Ministarstva unutrašnjih poslova i odlično poznajem kako te procedure funkcionišu iznutra. Zato Vas molim da nam ne nudite birokratske fraze i unaprijed pripremljene odgovore, već konkretne korake i ljudski odnos prema porodici koja je prošla kroz nezamislivu tragediju - dodaje se u obraćanju.

Dokumentovao je, kako je kazao, surovu stvarnost navodno efikasnog sistema.

- Od dana kada se dogodila ova nezamisliva tragedija, pred očima djeteta sa posebnim potrebama, niko iz institucija sistema nije me pozvao telefonom, niko me nije pitao kako su djeca, šta im je potrebno, niti je ponudio makar minimum institucionalne podrške. Niko! To je ta zaštita i pravna sigurnost o kojoj govorite na forumima i konferencijama. Dijete koje je preživjelo pakao gledajući patnju svoje majke i koje je, prema mojim saznanjima, ostavljeno približno 30 sati bez hrane i vode, moralo je biti prvi alarm za hitnu reakciju svih nadležnih institucija. Umjesto toga, ja se kao roditelj pitam da li je trauma tog djeteta uopšte dobila pažnju koju zaslužuje i zašto se okolnosti ovog događaja ne sagledavaju sa ozbiljnošću koju zahtijevaju - poručio je Vuković.

Evropa se, kako je ocijenio, ne dostiže praznim govorima u luksuznim hotelima, dok nam djeca preživljavaju traume bez sistemske zaštite, a porodice ostaju same u svojoj borbi.

- Vladavina prava ne smije biti samo fraza za konferencije, već obaveza koja se dokazuje djelima, odgovornošću i jednakošću pred zakonom. Mi od ove borbe nećemo odustati! Nećemo dozvoliti da se naša djeca zaborave, da se njihova patnja svede na statistiku i da institucije ćutanjem pokušaju da stave tačku na pitanja na koja javnost i porodice zaslužuju odgovore. Ne tražimo osvetu, već istinu, pravdu i odgovornost. Tražimo sistem koji će štititi djecu, a ne ostavljati roditelje da se sami bore protiv institucionalnog ćutanja - poručio je on.

Ministru Božoviću je poručio da očekuje da ih primi na razgovor, sasluša njihovu stranu.

- Da pokažete da iza funkcije koju obavljate postoji i ljudska odgovornost. Naša djeca nemaju vremena za još jedno beskonačno čekanje i još jednu rundu birokratskih obećanja. Ovo je borba za Milicu, za njenu majku, za njenog brata i za svako dijete u Crnoj Gori. I od te borbe nećemo odustati - zaključio je on.