Mitropolit Boris u Kijevu: Crna Gora je uz Ukrajinu u molitvi, u prijateljstvu i u nadi

Mitropolit crnogorski Boris boravi u posjeti Ukrajini, povodom obilježavanja 5 godina nezavisnosti te zemlje, a svoj boravak u Kijevu započeo je prisustvom molitvi u Mihajlovskom Zlatovrhnom manastiru, a potom je učestvovao na VIII Ženskom molitvenom doručku, koji je okupio predstavnike duhovnog, javnog, diplomatskog i kulturnog života Ukrajine. 

Saopštenje iz Ukrajine prenosimo integralno:

Njegovo Blaženstvo mitropolit crnogorski Boris, koji boravi u pośeti Ukrajini povodom obilježavanja 35 godina nezavisnosti te zemlje, svoj boravak u Kijevu započeo je prisustvom molitvi u Mihajlovskom Zlatovrhnom manastiru, a potom je učestvovao na VIII Ženskom molitvenom doručku, koji je okupio predstavnike duhovnog, javnog, diplomatskog i kulturnog života Ukrajine.

VIII Ženski molitveni doručak održan je u okviru Treće međunarodne susretа Svjetskog ukrajinstva „Ujedinjeni u svijetu  snažni za Ukrajinu“, u organizaciji građanske organizacije „Svjetsko ukrajinstvo“ i uz učešće narod­ne umjetnice Ukrajine Oksane Bilozir Predsjednica i osnivačica organizacije „Svjetsko ukrajinstvo“ i predsjednica Business Woman Club-a  kao i glavna urednica međunarodnog magazina Business Woman, jeste Hana Krisiuk.

U zemlju koja već godinama živi pod teretom rata, mitropolit Boris stigao je sa porukom prijateljstva i bratske blizine Crne Gore. Njegovo prisustvo u Kijevu ima posebno značenje ne samo zbog značaja događaja kojima prisustvuje, već i zbog njegovih dubokih ličnih i duhovnih veza sa Ukrajinom.

Prvi dio pośete bio je posvećen Mihajlovskom Zlatnovrhnom manastiru, svetinji koja za mitropolita Borisa ima posebno mjesto.

U ovom manastiru završio je Kijevsku pravoslavnu bogoslovsku akademiju, a upravo je ođe, 26. jula 2016. godine, započeo svoj monaški život.

Povratak u Mihajlovski manastir zato nije bio tek protokolarni susret. Bio je to povratak u mjesto u kojem je učio, molio se, duhovno sazrijevao i napravio jedan od najvažnijih koraka svog života – opredijelio se za monaško služenje Bogu i Crkvi.

Pred svetinjom koja je śedok njegovih prvih monaških koraka, mitropolit Boris prisustvovao je molitvi za mir u Ukrajini, za sve stradale, njihove porodice i za prestanak ratnog stradanja.

Njegov povratak u ovu svetinju dobio je tako snažnu simboliku: čovjek koji je u Kijevu započeo svoj monaški put vratio se nakon godina da se, sada kao mitropolit, moli za narod zemlje koja je postala dio njegovog života i duhovnog iskustva.

Nakon molitve u manastiru, mitropolit Boris učestvovao je na VIII Ženskom molitvenom doručku, koji je ove godine održan u posebno teškom trenutku za Kijev. 21. avgust u ukrajinskoj prijestonici proglašen je Danom žalosti za žrtvama ruskog napada, pa je centralno mjesto u programu zauzela molitva za duše poginulih, njihove porodice, ranjene i sve koji trpe posljedice rata.

Jutarnjoj molitvi u Mihajlovskom Zlatokupnom manastiru prisustvovao je i Blaženjejši mitropolit Epifanije poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine, sa kojim su se učesnici molili za mir u Ukrajini, za stradale i njihove porodice.

Za stolom molitve okupili su se predstavnici različitih hrišćanskih tradicija. Među njima su bili Blaženjejši Boris, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski, otac Igor Šaban, svještenik Ukrajinske grkokatoličke crkve, otac Vitalij Dončak svještenik Pravoslavne crkve Ukrajine, i pastor Hlib Lobanov, predstavnik protestantske zajednice.

Njihovo zajedničko prisustvo svjedočilo je da u vremenu velikog stradanja postoje vrijednosti koje povezuju hrišćane bez obzira na različite crkvene tradicije – vjera, molitva, saosjećanje i nada u mir.

Učesnici su zajedno uputili molitve za pravedan mir u Ukrajini i svijetu, za zaštitu porodica, djece i svih koji su pogođeni ratom.

Mitropolit Boris je u svom obraćanju istakao da u Ukrajinu dolazi kao prijatelj i brat i da donosi pozdrav bratskog crnogorskog naroda.

Njegova poruka bila je jasna: prijateljstvo se ne potvrđuje samo riječima kada je lako, već prisustvom i molitvom onda kada je najteže.

Ukrajina danas nije samo vijest o ratu. Ona je zemlja ljudi, porodica, hramova, kulture, istorije i nade. Zemlja koja plaća visoku cijenu slobode i koja, uprkos svemu, čuva vjeru u budućnost.

Zato poruka iz Kijeva nije poruka protiv bilo koga, već poruka za mir, za život i za pravo jednog naroda da slobodno i dostojanstveno živi na svojoj zemlji.

Crna Gora je uz Ukrajinu  u molitvi, u prijateljstvu i u nadi.