Maraš: U posljednje vrijeme je često jednom od roditelja nesporno da bi dijete trebalo da bude povjereno onom drugom
U praksi sam imala situacije da dijete izrazi određenu želju i da sud ide korak dalje, što bi i trebalo da radi, i utvrđuje da li je to zaista prava volja. Imate prvo pristuvo Centra za socijalni rad, zatim „lice za podršku“ koje će prenijeti sudu volju djeteta, a ako sud sumnja u to - može da angažuje vještake da daju stručno mišljenje i da oni ipak daju drugačiji stav i da sud prihvata nalaz lica iz struke - navela je Maraš

U praksi u posljednje vrijeme, u predmetima koje dobija moja kancelarija, često imamo situacije da na samom startu postupka jedan od roditelja čini nespornim da bi onom drugom trebalo da bude povjereno dijete, a da će on održavati lični kontakt - kazala je advokatica Ivana Maraš u emisiji „Lex“ na Televiziji E.
Ona ističe da su brojni kriterijumi za odluku kome će dijete biti povjereno na vaspitanje, a ko će održavati kontakt.
- Najznačajniji su uzrast i potrebe djeteta, koji roditelj može da prepozna potrebe djeteta, ličnost roditelja, je li kompetentan da mu se povjeri dijete, takođe i aspekti koji se tiču emotivne povezanosti djeteta sa roditeljima - navela je Maraš.
No, kako je kazala, u praksi u posljednje vrijeme ovo pitanje na samom startu postupka uopšte nije upitno.
Njena kolegenica Maja Živković je ukazala da zakon ne pravi razliku između majke i oca već da se oboje tretiraju kao roditelji, ali da suštinska razlika postoji jer u većini predmeta djeca budu povjerena majki.
- Ali to uopšte nije nešto što zakon propisuje ili daje primat - već to zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog predmeta gdje sud u konačnom nađe da bi tako trebalo da bude ili se roditelji dogovore o tome - naglasila je Živković.
Porodični zakon, kako je istakla, prepoznaje mogućnost da dijete odluči sa kim će da živi kada navrši 15 godina, ali i u toj situaciji pravi izuzetak ako se procijeni da to nije u njegovom najboljem interesu.
- Ta odredba jeste takva i često će dijete od 15 godina moći da da svoje mišljenje i izrazi volju, ali se može procijeniti da to nije bezbjedno za njega ili da ima drugi razlog koji ukazuje sudu da ta njegova volja nije autentična ili nije u njegovom najboljem interesu - rekla je Živković.
Značajno je, cijeni ona, da je mišljenje djeteta u svakoj fazi važno i da se može prepoznati i čuti na razne načine - uz pomoć stručnjaka, posrednih načina...
- Uvijek se procjenjuje je li to autentično ili je dijete pod uticajem nekoga, a ako nije i ako se procijeni da se poklapa to što dijete želi sa onim što je u njegovom najboljem interesu, to će se uzeti u obzir i biti veoma značajno - dodala je Živković.
No, Maraš ukazuje da sud nije strogo vezan za želju djeteta.
- U praksi sam imala situacije da dijete izrazi određenu želju i da sud ide korak dalje, što bi i trebalo da radi, i utvrđuje da li je to zaista prava volja. Imate prvo pristuvo Centra za socijalni rad, zatim „lice za podršku“ koje će prenijeti sudu volju djeteta, a ako sud sumnja u to - može da angažuje vještake da daju stručno mišljenje i da oni ipak daju drugačiji stav i da sud prihvata nalaz lica iz struke. Tako da nije presudno mišljenje djeteta, sud ga uzima u obzir ali ide korak dalje da zaštiti njegove najbolje interese - navela je Maraš.
Ona je ukazala da materijalni uslovi ne mogu da budu presudan kriterijum za ovu odluku.
- Jeste značajno gdje će dijete živjeti, ima li osnovne uslove ali mnogo je značajnije kako će neko brinuti o njemu, kakve su mogućnosti roditelja da prepozna potrebe djeteta, koliko je dijete emotivno vezano za njega - navela je ona.