Krov obnavljao po dogovoru sa ocem Evstatijem

Višemjesečni radovi na Kući Svetog Petra Cetinjskog na Rijeci Crnojevića više nijesu bez imena i objašnjenja. Andrija Janković iz Bara, vlasnik susjednog dijela objekta, izjavio je policiji da je, nakon dogovora sa ocem Evstatijem, nabavio materijal, platio i angažovao radnike za rekonstrukciju krova - ne samo na svom objektu, već i na zaštićenom kulturnom dobru.

Istovremeno, dokumentacija do koje je došla Pobjeda otvara još važniji sloj priče. Projektni zadatak i tehnički opis državne obnove iz 1985. godine pokazuju da je Kuća Svetog Petra trebalo da bude vraćena u arhitektonski sklop kakav je imala prije zemljotresa, uz strogo čuvanje originalnih detalja, i pretvorena u javni muzejski i društveni prostor. U istom projektu navedeno je i da susjedni povezani objekat sa Kućom čini integralnu arhitektonsku cjelinu, što danas dobija posebnu važnost jer tužilaštvo upravo pokušava da utvrdi granicu između radova na privatnoj kući i zahvata na samom kulturnom dobru.

ZAHTJEV TUŽILAŠTVA

Svjedočenje Andrije Jankovića otvorilo je nova pitanja u izviđaju koji Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju vodi zbog sumnje na uništenje i oštećenje kulturnog dobra. Tužiteljka Sanja Radunović, kako saznaje Pobjeda, zatražila je od Uprave da precizno razdvoji koji su radovi izvedeni na Jankovićevoj kući, a koji na Kući Svetog Petra Cetinjskog, da utvrdi da li susjedni objekat predstavlja dio zaštićenog dobra, kao i da se izjasni jesu li za zahvate bile potrebne građevinske i konzervatorske dozvole.

Tužilaštvo traži i jasan odgovor na ključno pitanje: kojim je tačno intervencijama narušena autentičnost i cjelovitost Kuće Svetog Petra Cetinjskog. To je posebno važno jer je Uprava ranije u isti opis zatečenog stanja svrstala i novu nadogradnju susjednog objekta i brojne intervencije na samom kulturnom dobru - demit fasadu, betonsku terasu, metalnu ogradu, klima-uređaje i reklamne table.

Dokumentacija do koje je došla Pobjeda zato pokazuje da se odgovornost za radove više ne može svesti samo na nepoznatog investitora. Policija je prikupila izjavu osobe koja tvrdi da je ugovorila i platila dio zahvata, dok se u cijelom postupku prvi put pominje i dogovor sa predstavnikom Mitropolije crnogorsko-primorske. U međuvremenu, dok su postupali tužilački i policijski organi, glavni radovi na Kući su završeni.

U zapisniku o obavještenju, u koji je Pobjeda imala uvid, Andrija Janković navodi da se javio nadležnom inspektoru, nakon što je saznao da je ostavio zapisnik na vratima njegove kuće.

- U navedenom zahtjevu sam našao broj telefona inspektora i pozvao ga. On mi je saopštio da dođem kod njega na razgovor i donesem svu potrebnu dokumentaciju koju posjedujem. Ja sam prvo išao u Opštinu Cetinje gdje su me oni uputili u Podgoricu, u Ministarstvo, gdje sam predao zahtjev za rekonstrukciju gdje do dana današnjeg nijesam dobio odgovor – kazao je Janković.

Istakao je da nije podnosio nikakav zahtjev Upravi za zaštitu kulturnih dobara „iz razloga što nijesam mijenjao ni spoljašnji ni unutrašnji izgled već sam radio rekonstrukciju krovne konstrukcije, koja je prokišnjavala jer je prijetilo da će doći do urušavanja krova, gdje bi se napravila šteta na našoj kući i na Kući Svetog Petra Cetinjskog“.

- Takođe bih dodao da sam ja prije 15-20 dana angažovao grupu radnika koji su skinuli crijep sa dijela moje kuće i Kuće Svetog Petra Cetinjskog iz razloga što nijesam mogao više da čekam jer mi je pola kuće bilo raskriveno, a na zahtjev koji sam predao mi već niko četiri mjeseca ne dostavlja nikakav odgovor. Bio sam primoran da zaštitim kako svoju tako i Kuću Svetog Petra Cetinjskog – izjavio je Janković i dodao kako smatra da nije ništa uradio protiv zakona već da je njegova namjera bila da adaptira kako njegov tako i krov na Kući Svetog Petra Cetinjskog, a ne da narušava autentičnost, proporcije i istorijski izgled objekta.

Ove navode je potvrdio i u telefonskom razgovoru sa novinarom Pobjede, samo što je još dodao da su ga iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine uputili u Ministarstvo kulture i medija na Cetinju, gdje je, kako je istakao, takođe podnio zahtjev za rekonstrukciju, ali do danas nije dobio nikakav odgovor. Pobjedi je objasnio da je njegov dio kuće iznad trećeg volta, gledano sa zapadne strane.

– Taj treći volt je u vlasništvu crkve, ali sve iznad trećeg volta je moje. Druga dva volta i iznad njih je crkveno – objasnio je Janković.

Pobjeda je nedavno objavila hronologiju rekonstrukcije Kuće Svetog Petra, ali i nelegalnih radova, od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas. Da obnova iz osamdesetih godina nije bila tek građevinska sanacija ruiniranog objekta, već konzervatorski osmišljen pokušaj vraćanja njegovih istorijskih i arhitektonskih obilježja, potvrđuje i tehnički opis iz februara 1985. godine, u koji je Pobjeda imala uvid.

U tom dokumentu Kuća Svetog Petra opisana je kao tipičan primjer narodne arhitekture Riječke nahije. Njeno jezgro činio je kameni objekat sa prizemljem i dva sprata, sa voltovima u unutrašnjosti i lukovima na uličnoj fasadi. Projektant je posebno evidentirao i vezu Kuće sa susjednim objektom, koji je svojim prostornim rješenjem sa njom činio jedinstvenu arhitektonsku cjelinu. Dokument bilježi da je objekat i prije te obnove prolazio kroz dogradnje. Iznad prednje terase, prvobitno oslonjene na tri luka, naknadno je izveden sprat, dok su na prvom i drugom nivou formirane i prostorije od takozvane „mulegine“, odnosno lake drvene konstrukcije.

Međutim, osnovni konzervatorski stav projekta bio je sasvim jasan – Kuću je trebalo vratiti u arhitektonski sklop kakav je imala prije zemljotresa 1979. godine, uz strogo poštovanje detalja originalnog izgleda, kako u enterijeru tako i u eksterijeru. Dakle, novim projektom trebalo je uvažiti i sve dogradnje koje je Kuća pretrpjela kroz svoju istoriju.

Namjena objekta bila je usklađena sa tim principom. U prizemlju je trebalo urediti muzejski prostor za izložbu o razvoju ribarstva na području Rijeke Crnojevića, prvi sprat bio je predviđen za etnografsku zbirku, dok je drugi sprat trebalo da bude posvećen revolucionarnoj prošlosti kraja. Centralna prostorija na tom nivou bila je projektovana kao društvena sala za manje skupove, sastanke i slične javne sadržaje. Projektant je insistirao da obrada prostora bude neutralna i nenametljiva, kako bi se u Kuću kasnije mogli uvoditi i novi sadržaji, ali samo pod uslovom da ne naruše sklad sa vrijednostima objekta i njegove okoline.

Tehnički opis pruža i važan uvid u tadašnje stanje Kuće. Navodi se da je pretrpjela teška oštećenja u zemljotresu, ali i da je njen izgled bio posljedica dugogodišnje nebrige, zapuštenosti i neodgovarajuće namjene. Zbog buduće javne funkcije, projektom je predviđeno statičko ojačavanje armiranobetonskim pločama i serklažima, ali na način koji ne bi narušio izvorni izgled unutrašnjosti ni spoljašnosti.

DIREKTNO ODSTUPANJE

Tehnički opis, koji je 28. februara 1985. godine sačinila arhitektica Slavica Jurišević, zato jasno pokazuje da je Kuća obnavljana sa namjerom da joj se vrate prepoznatljive arhitektonske vrijednosti i da postane javni muzejski i društveni prostor. Njena kasnija prenamjena u manastirski konak i paraklis, kao i dogradnje, prepravke, demit fasade, metalne ograde, klima-uređaji i drugi savremeni elementi, nijesu samo odstupanje od neke apstraktne ideje zaštite. Oni su direktno suprotni konzervatorskom konceptu prema kojem je država Kuću osamdesetih godina projektovala i obnovila.

„Kanalica se nije dobro pokazala“

U projektu rekonstrukcije Kuće Svetog Petra Cetinjskog iz 80-ih godina planirano je očuvanje zatečenih kamenih zidova, lukova i drugih sačuvanih elemenata, koji su morali poslužiti kao uzor za rekonstrukciju nedostajućih djelova. Za fasade je predviđen produžni malter na bazi kreča i tradicionalna obrada spojnica, dok su lukovi na uličnoj strani morali biti rekonstruisani prema jedinom sačuvanom primjerku. I kameni okviri prozora i vrata, nadvratne grede, stepenici i krovni vijenci trebalo je da budu izvedeni prema postojećim originalnim elementima. Nova spoljna stolarija bila je projektovana od borove građe, prema detaljima tradicionalnog rješenja. Krov je trebalo pokriti kanalicom sličnom zatečenoj, a postojeće kamene podove u prizemlju sačuvati u najvećoj mogućoj mjeri.

Danas je na Kući postavljen novi crijep, a investitor Andrija Janković za Pobjedu je izjavio da se „kanalica nije dobro pokazala“.

– Najmanji je problem da se opet vrati kanalica. Kanalica se pokazala mnogo loše. Zbog toga je stavljen ovaj krov, ne sviđa se ni meni, ali da bi riješili trajno pitanje prodora vode, zato smo ga tako uradili – kazao je Janković.