Kad cenzura raskrinka cenzora

Piše: Danica Nikolić, glavna i odgovorna urednica M portala

Moć umjetnosti je, između ostalog, u tome što ogoljava stvari do kosti. Koliko god se opirali i koliko god lukavi bili, ljudi pred umjetnošću ostaju ono što suštinski jesu, kakva god bila njihova spoljašnjost. 

Dragan Mićanović, glumac, svojim radom i ličnošču suštinska umjetnost, uspio je u tome bez da je izgovorio jednu jedinu riječ. Ogolio je strukturu crnogorske vlasti do kosti, bolje nego bilo koja od bezbrojnih afera u proteklih šest godina, jasnije od bilo kojeg skupštinskog prenosa, preciznije od bilo kog analitičara. 

A čak mu to nije ni bila namjera niti svrha dolaska u Herceg Novi. 

Mićanovićeva uloga ovog puta je bila da otvori Montenegro film festival u Herceg Novom, umjetničku smotru koja u svojih 40 godina trajanja nije doživjela ovakav skandal, čak ni u politički komplikovanijim vremenima od današnjeg. 

Filmski festival koji bi, kao svaka druga umjetnička manifestacija, trebalo da bude prostor apsolutne slobode, pretvorio se u demonstraciju cenzure, pritiska, bahatosti partijskih aparatčika, ponižavanja umjetnosti... 

I to sve zbog toga što se malim Berijama iz Demokratske Crne Gore, prije svega ministarki kulture Tamari Vujović, nije dopalo što nam je Mićanović poručio da ne žmurimo, "da ne dozvolimo da nam stavljaju povez oko očiju, već da ih širom otvorimo” i "Ono što se dešava sada nama, ovde, može se desiti sutra, tamo, vama", ukazujući otvoreno na politička dešavanja u Srbiji pod režimom Aleksandra Vučića i njegov uticaj na region.

To je to što je najviše pogodilo Demokrate, ali i tačno mjesto gdje vas umjetnost odvede - pravo do onoga što vas najviše boli. A njih boli što je ukazivanje na mehanizme Vučićeve represivne vladavine pokazalo njihovu suštinu - kopiranje tih istih mehanizama u perfidnijem obliku i njihova primjena u Crnoj Gori. 

Doduše, Mićanovićeva greška je, kao i većeg dijela javnosti u Srbiji, u tome što je imao pogrešnu procjenu da su u Crnoj Gori na vlasti neki mladi evropski političari koji su "pobijedili korupciju i kriminal", a ne najobičniji poslušnici Aleksandra Vučića i njegove SPC ekspoziture, ucijenjeni svim i svačim i spremni da se povinuju svakoj naredbi.

Demokrate preziru širom otvorene oči građana jer se tako vidi sav besmisao njihove politike.

Demokrate ne podnose organske govore, jer je za njih ChatGPT vrhunac stvaralaštva. 

Demokrate ne podnose istinu, jer je za njih istina samo ono što oni kažu.

Demokrate ne podnose umjetnost jer vodi do istine. 

Kao što ih je Mićanović, bez riječi, odveo do razotkrivanja - cenzurisali su glumca međunarodnog ugleda da bi zaštitili svog političkog oca i nalogodavca. Da se gazda ne naljuti kao što se naljutio u Tivtu zbog neobavljenog zadatka. 

Kao i svako njihovo zamešateljstvo, pokušaj da sakriju umjetnost i istinu završio se kontraefektom - ogromnim regionalnim publicitetom i interesovanjem za Mićanovićev govor koji bi, da ga je održao, čulo par stotina ljudi na Kanli kuli i još toliko pročitalo u medijima. Nažalost, takvo je interesovanje za kulturu ovih dana/godina kod građana nesvjesnih moći koju kultura nosi. Sve dok se ne desi politički skandal ovog nivoa, odnosno otvoreno cenzurisanje svih mogućih sloboda.

Ono što zaprepašćuje više od ponašanja Demokrata, jer tu nema ničeg novog, svakako je ćutanje čitave crnogorske umjetničke scene i institucija u kojima je Mićanović ostvario neke od svojih najznačajnijih uloga. Prošao je i četvrti dan Montenegro film festivala, niko od njih nije riječ progovorio. Ne u zaštitu samog Mićanovića, jer se on odlično brani sopstvenim dostojanstvom i rezultatima, već zbog ličnog, profesionalnog, esnafskog i institucionalnog dostojanstva. 

Nije se oglasila ni čitava kamarila crnogorskih visokih funkcionera i "ljubitelja filmske umjetnosti" koja je samo par dana ranije prošetala crvenim tepihom Sarajevo film festivala. Što se njih tiče, ako mogu da se prošetaju neke toalete pred fotografima, važniji od samih umjetnika, i samo bez skandala koji bi im narušili auru.

Upravo je to ono na šta je Mićanović u svom govoru pokušao da upozori: "Usledila je sistematska eliminacija slobodnomisleće kulturne scene jedne cele zemlje”. Putokaz pristigao očigledno sa par godina zakašnjenja, cenzura je ovdje davno postala prihvatljiva. Kao i izostanak bilo kakve odgovornosti.

Prisjetimo se, samo par dana prije nego što su Demokrate cenzurisale umjetnost, gorljivo su branile to što je ministar unutrašnjih poslova sa državnim grbom i zastavom na uniformi, sagnut do zemlje ljubio ruke poglavaru jedne vjerske zajednice. 

Njima je to vrhunac slobode, riječi i misli umjetnika u tom svijetu nijesu dobrodošle, jer "Ptica rođena u kavezu misli da je letjenje bolest" (A. Hodorovski).

U političkom ambijentu u kakvom se nalazi region, sve da je Mićanović izašao na scenu Kanli kule i izgovorio prvi dio svoje kultne replike "Kako Tanjug javlja...", bilo bi sporno. Jer bi prvo Demokrate morale da odobre da se javi bilo šta. A i Tanjug je odavno Vučićev. Kao i crnogorska vlast.