Igor Lakić svjedok otmice u Štrpcima: Te me slike prate cijeli život

Univerzitetski profesor Igor Lakić bio je u vozu Beograd-Bar kada su prije 32 godine pripadnici Vojske Republike Srpske u mjestu Štrpci u Bosni i Hercegovini najprije iz voza izveli 20 civila, a potom ih mučili i ubili.

Lakić, je te 1993. godine, putovao u Bugarsku, po vizu Velike Britanije od koje je dobio stipendiju za usavršavanje. U voz je ušao u Užicu, a onome što je vidio na stanici Štrpci odlučio je da svjedoči pred više pravosudnih institucija u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

- U jednom trenutku sam čuo da neko viče, otvorio sam oči i ispred sebe sam ugledao četnika, u onom bukvalnom smislu riječi, osobu koja je nosila šubaru, kokardu, veliku bradu, redenike, preko one sivo maslinaste uniforme, i koji je tražio od mene da mu dam ličnu kartu. Identifikovali su sve nas putnike. Ušli su sa obje strane svakoga vagona, jedan do dva vojnika. Dali smo im lične karte. Oni su se predstavili, rekli su da su srpska četnička vojska - ispričao je Lakić gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E.

Iz voza Beograd-Bar, prije 32 godine su oteti i ubijeni državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, iz Beograda, Podgorice, Prijepolja i Bijelog Polja.

- Izvodili ljude koji su, nažalost, za njih imali pogrešno ime i prezime - kazao je Lakić.

Nakon otmice iz voza pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojnih formacija ubili su Esada Kapetanovića, Ilijaza Ličinu, Fehima Bakiju, Šeća Softića, Rifata Husovića, Halila Zupčevića, Senada Đečevića, Jusufa Rastodera, Ismeta Babačića, Toma Buzova i Adema Alomerovića.

Ubijeni su i Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i još jedna neidentifikovana osoba. Najmlađa žrtva zločina u Štrpcima imala je 16 godina, a najstarija 59 godina.

Lakić kaže kako je o tom danu teško pričati, a intervjuu za Televiziju E je prvo njegovo svjedočanstvo pred televizijskim kamerama. Dodaje I kako bi o tom ratnom zločinu trebalo da govore svi svjedoci.

Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađena tijela samo njih četvorice. Tijelo Halila Zupčevića otkriveno je krajem 2009. na obali jezera Perućac, dok su na istom mestu godinu dana kasnije nađeni posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine. Za ostalim ubijenima i dalje se traga.

Voz koji nikad nije stigao

- Sjećam se da je izveden momak iz kupea, udaljen možda dva, tri kupea od mene, bila je velika gužva u vozu, puno ljudi je stajalo, tako da se nije moglo dosta toga vidjeti, on je pitao šta ćete sad sa nama, odgovor je bio: “da vas popišemo, pa ćemo vas ukrcati za naredni voz”. Nažalost, kao što znamo, nijesu se ukrcali nikad u naredni voz, oni su ih tu ukrcali u jedan kamion i odveli. Svi smo mi putnici bili u šoku! Znate to jednostavno se desi nenadano, ne znate šta da radite, kako da reagujete - prisjetio se Lakić.

Među putnicima je, kaže vladao šok, nije bilo vidljivih reakcija. Šok je, kaže bio tako veliki da “ne znate šta vam se dešava”.

- Kad sam razgovarao sa inspektorima iz srpskog Tužilaštva za ratne zločine, pa su me pitali koliko mislim da je trajala otmica, ja sam rekao 15 minuta. Tako je ušlo u zapisnik! Ali, posle se ispostavilo da  je otmica trajala dva sata, i da skoro niko od putnika nije bio u stanju da kaže tačno trajanje, jer smo svi bili u takvom šoku da nijesmo imali uopšte predstavu o vremenu – sjeća se Lakić.

Otmice putnika na željezničkoj stanici Štrpci se kaže sjeti svakog dana. Taj mu je događaj, dodaje, obilježio čitav život.

- Vi se nalazite u jednom zločinu, vi ste tu neki svjedok, i to vas prati cijeloga života, jednostavno ne možete te slike da izbrišete pred svojim očima. Teško je nama koji smo bili u tom vozu, a mogu tek da zamislim koliko je teško porodicama ljudi koji su tu stradali - naglasio je Lakić.

Proces bez kraja

Za zločin, koji su 27. februara 1993. počinili pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod komandom Milana Lukića, pred sudovima u regionu osuđeno je 10 osoba.

Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine ukinuo je prvostepenu presudu za zločin u Štrpcima, a postupak koji je od 2019. vođen pred Višim sudom u Beogradu u januaru 2024. počeo je iznova. Prethodno su prvostepeno presuđeni pripadnici jedinice "Osvetnici" Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac na po deset, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Dvojica od petorice optuženih su u međuvremenu umrli.

Igor Lakić kaže kako društvo stalno pokušava da se suoči sa prošlošću, no taj proces nikad ne dođe do kraja. Jednostavno se, dodaje, stane na pola puta, ili pred sam kraj.

- Mislim da je jako dobra inicijativa da se o ovakvim situacijama otvoreno govori, i zato sam ja večeras ovdje, jer smatram da treba svi da govorimo otvoreno o tome da nađemo prave krivce, jer možda su ti ljudi, koji su tu u vozu izvršili otmicu, radili po nečijem naređenju, ne možda, nego sigurno, treba naći nalogodavce - poručio je Lakić.

Ispričao je i kako je prije sedam, osam godina dobio poziv od školskog druga, koji je takođe bio u tom vozu i koji ga je pitao da li bi dao izjavu srpskom Tužilaštvu za ratne zločine.

- Odmah sam pristao da dam izjavu. Došla su dva inspektora iz Beograda, koji su sa mnom razgovarali, to je bilo neformalno, oni su imali ogromnu količinu slika mogućih otmičara, ali je problem bio u tome što nijesu mogli da nađu dokaze, da su oni zaista bili u tom vozu. Nakon toga, poslije nekoliko mjeseci sam dao i zvaničnu izjavu, ali, naravno, pred našim organima, jer takvo je pravilo, i tu sam detaljno opisao šta se sve desilo- rekao je on.

Ono što je, kaže, bitan detalj u svemu je da je u jednom trenutku u nejgov kupe ušao policajac u maskirnoj uniformi, koji je bio uredno obrijan.

- I to je bila neka bitna informacija, koja je pokazivala da postoji neka sprega između te paravojne jedinice i policije koja je radila na obezbjeđenju voza. Nakon toga, kontaktirao me tužilac iz Bosne i Hercegovine, i on je dolazio u Podgoricu da razgovara sa mnom, i ja sam onda išao u Sarajevo na suđenje, sa svim onim mjerama obezbjeđenja koje morate da prođete, jer sam u sudnici bio direktno suočen sa otmičarima, i dao sam izjavu, ali isto tako sam morao da odgovaram i na njihova pitanja. Mislim da bih danas isto to uradio- poručio je Lakić.

Nije, kaže, osjećao strah kada je govorio o tome. Bio je to, kako objašnjava, više osjećaj inata, da se govori o tome I da optužene gleda u oči.

- Rekli su mi, ako mi je neprijatno da mogu da gledam u jedan ekran, ali nijesam, direktno sam komunicirao sa svima u toj sudnici i nekako sam pokušao dam svoj doprinos svemu ovome. Posle sam dao još izjavu pred našim sudom u Podgorici, za suđenje u Beogradu, i stekao sam utisak da su tu organi ove tri države međusobno povezani, da komuniciraju međusobno. Koliko mi je poznato ta grupa iz Sarajeva je već dobila određenu presudu. Ali poslije toliko godina, poslije tri decenije moramo imati neki konačan ishod toga, kao poruku da se to više nikada ne smije ponoviti - istakao je Lakić.

Suđenje za zločin u Štrpcima u Bosni i Hercegovini

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine u avgustu 2023. godine potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na 91 godinu zatvora za učešće u otmici 20 civila iz voza u Štrpcima, koji su ubijeni na području Višegrada. Kako su tada objavili bosanskohercegovački mediji Luka Dragičević oslobođen optužbe da je kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada, dao naređenje izdao naređenje za odvođenje civila.

Jer su kao saizvršioci učestvovali u ubistvima 20 civila izvedenih iz voza na po 13 godina zatvora prvostepeno su osuđeni Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović.

U presudi se navodi da su se optuženi sa ostalim pripadnicima naoružane formacije kamionom dovezili do stanice u Štrpcima, gdje su neki od njih ušli u voz i nakon legitimisanja izveli 20 putnika, među kojima je bio kondukter u vozu, koje su kamionom odvezli u školu u Prelovu, gdje se nalazila komanda Prvog bataljona Druge podrinjske brigade.

Civilima su naredili da uđu u salu škole i skinu odjeću, nakon čega su ih pretukli, žicom im vezali ruke te ih, krvave, kamionom odvezli do srušene kuće Rasima Polje u Mušićima, gdje su ubijeni iz vatrenog oružja, a njihova tijela su potom bačena u Drinu. Kasnije su u jezeru Perućac pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci četiri žrtve.

Tokom prvostepene presude je navedeno da je u likvidaciji 18 zarobljenih civila učestvovao Milan Lukić, a da su dvojica ubijena prilikom pokušaja bijega, od čega je jednog od njih usmrtio osuđeni Nebojša Ranisavljević, a drugog nepoznati vojnik.

Milana Lukića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu, a Sud BiH je početkom 2020. protiv njega podigao optužnicu zbog zločina u Štrpcima, koju je odbio primiti na služenju kazne u Estoniji, dok je Ranisavljević na 15 godina zatvora osuđen u Crnoj Gori.

Iz Akcije za ljudska prava naveli su da je u krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.

Profesor Igor Lakić, gostujući na Televiziji E je kazao da vjeruje da je njegova građanska i ljudska dužnost bila da nešto uradi, jer se svako, kako kaže, mogao naći u takvoj situaciji.

- To je bilo vrijeme rata, samo je bilo bitno na kojoj teritoriji ćete se naći, i kome ćete biti osoba sa pogrešnim imenom, ili vjerom, ili nacijom, ne znam čime. Svi smo mi ljudi, svi smo mi jednaki, i u meni je nekako progovori baš taj inat, ja mislim da je to bio inat, kao reakcija na ono što se svima nama desilo u tom vozu - rekao je Lakić.

Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.