Babić: Vršnjačko nasilje zahtijeva saradnju svih institucija, edukacija ključ prevencije

Međusektorska saradnja i osnaživanje službenika ključni su za adekvatno reagovanje na vršnjačko nasilje - ocijenila je psihološkinja Marija Babić u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E, ističući da je edukacija na svim nivoima najvažniji oblik prevencije i da odgovornost mora preuzeti cijelo društvo.

Prema njenim riječima, protokoli o postupanju postoje, ali se u praksi ne sprovode kako bi trebalo.

- Mora se znati ko, kada i na koji način reaguje, kako bi se slučajevi vršnjačkog nasilja blagovremeno rješavali - naglasila je Babić.

Vršnjačko nasilje predstavlja rastući društveni problem u Crnoj Gori. Tim povodom održano je saslušanje na skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Saslušani su predstavnici više ministarstava, Uprave policije i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Kada je riječ o vršnjačkom nasilju, Babić navodi da su u fokusu najčešće porodica, škola i policija, ali ističe da u rješavanje tog problema moraju biti uključene i druge institucije – od sistema socijalne i dječje zaštite, preko bezbjednosnog sektora, sudstva i školstva, do zdravstva.

- Problem je zaista složen i zahtijeva multisektorsku saradnju. Prije svega, moramo imati protokole o postupanju, koji negdje postoje, ali se u praksi ne sprovode kako bi trebalo. Šta je razlog tome, još uvijek treba utvrditi, ali svakako moramo znati ko, kada i na koji način reaguje, kako bi se ovakvi slučajevi blagovremeno rješavali - dodala je Babić.

Smatra da su međusektorska saradnja i osnaživanje službenika ključni za adekvatno reagovanje, jer bi se građani osjećali sigurnije kada bi bilo jasno ko, kada i na koji način reaguje.

Ona naglašava da je edukacija najvažniji oblik prevencije na svim nivoima, ne samo kada je riječ o porodici ili pojedincima, već o cijelom društvu. Kako poručuje, veoma je važno da svako preuzme odgovornost na svoj način.

Babić smatra da je edukacija najvažniji oblik prevencije na svim nivoima – od porodice i škole do institucija i cijelog društva. Kako ističe, važno je da svi preuzmu odgovornost i budu spremni da reaguju kada prepoznaju problem.

- Kada govorimo o prevenciji na porodičnom nivou, svakako je važna edukacija roditelja o tome kako da primijete kada se nešto dešava sa njihovim djetetom. Na nivou školstva važno je da djeca prepoznaju nasilje i kada ga sama nijesu doživjela, već kada ga trpi neko od njihovih vršnjaka, da pruže podršku i prijave nasilje. Tu su psihološko-pedagoške službe, ali i nastavnici. Tu su službenici policije, sudstva, sistema socijalne i dječje zaštite, zdravstva. Niko ne treba da okreće glavu od toga. Prevencija kroz edukaciju na svim nivoima se sprovodi i mogu da kažem da ima puno tih obuka. Zakonska regulativa postoji, ali nam iz nekog razloga njeno sprovođenje u praksi predstavlja veliki problem - naglasila je Babić.

Vjeruje da svaki roditelj dobro poznaje svoje dijete, zbog čega svako odstupanje od uobičajenog ponašanja može biti znak da se nešto dešava. Među mogućim pokazateljima navodi promjene apetita, odbijanje odlaska u školu, socijalnu izolaciju, ali i nagle promjene u emotivnom reagovanju, poput bunta i bijesa.

- Roditelji su preopterećeni time kako da budu dobri u toj ulozi. Međutim, uvijek je moj stav sa psihološke strane da budemo prisutni svojoj djeci, kako se ne bi normalizovale stvari o kojima pričamo – prijetnje, omalovažavanja, neobraćanje pažnje, manjak empatije i slične stvari - rekla je Babić.

Za dijete koje je žrtva vršnjačkog nasilja, naglašava, najvažniji je osjećaj sigurnosti. Kako ističe, u svakoj vrsti nasilja veoma je važna prva osoba od povjerenja kojoj će se dijete obratiti, jer je potrebno uspostaviti odnos u kojem će se ono osjećati sigurno i prihvaćeno.

- Nimalo i nikako ne treba omalovažavati ono što dijete aktuelno proživljava, niti mu govoriti da treba da ojača ili da se samo brani. Na taj način ne priznajemo da mu je zaista teško i samim tim gubimo njegovo povjerenje. Jako malo radimo sa djecom počiniocima nasilja. Uglavnom se bavimo žrtvama, njihovim osnaživanjem i daljim oporavkom, što jeste jako važan dio, ali se veoma malo bavimo djecom koja počine nasilje. I ona su u svemu tome, uslovno rečeno, jednako izgubljena i potrebna im je pomoć kao i djeci koja nasilje trpe - zaključila je Babić.