Čuveni prekookeanski brod „SS United States“ stigao je do luke Mobil u Alabami, gdje će narednih šest mjeseci biti čišćen i saniran, prije nego što bude odvučen do obale Floride. Tamo je planirano njegovo potapanje i pretvaranje u najveći svjetski koral. Prije više od šest decenija - 1961. godine - tokom jedne od prekookeanskih plovidbi do Sjedinjenih Država i Njujorka njime je u „Veliku jabuku“ stigao i Vukan Vučić, tada diplomac beogradskog Saobraćajnog fakulteta, piše Glas Amerike. Dolazak u obećanu zemlju, tadašnjim čudom pomorstva, u Americi mu je omogućio ostvarenje najvećih želja: osnivanje srećne i brojne porodice i uspješnu karijeru. Devedesetogodišnji Vukan Vučić, jedan od najcijenjenijih svjetskih saobraćajnih stručnjaka, za Glas Amerike uvjerava da bi, bez razmišljanja, ponovio svaki korak svoje životne avanture – kada bi mu se ukazala prilika. <div class="embed-block"><div style="max-width: 1228px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.2072%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fgdb.voanews.com%2Fd64ab75c-585d-48b3-07d1-08dd5c8d307c_cx5_cy6_cw82_w1023_r1.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - Uživao sam, bio na vrhuncu – možete misliti - prisjeća se penzionisani profesor Vučić kada je 6. aprila 1961, kao dvadesetšestogodišni mladić u hamburškoj luci prilazio brodu kojim će ostvariti san – da otpočne novi život u Americi. - Elegantna posada nas je pozdravljala i željela dobrodošlicu tokom prilaza brodu. Popeo sam se na njega, sjećam se da sam imao jeftiniju kartu, tako da nisam išao na više spratove, nego sam ostao dolje, gdje je i bila kabina. Tu su se već nalazili i naši koferi, prebačeni iz vagona voza kojim smo stigli do luke - impresije su sagovornika Glasa Amerike o početku šestodnevnog putovanja, zvanično najbržim prekookeanskim brodom, od Hamburga do Njujorka. „SS United States“ je do 1969, kada je prestao da plovi, prevezao više od milion ljudi – među kojima i četiri američka predsjednika i brojne diplomate. - Tada su već počele i neke avionske linije, tumačilo se da li bi mogle biti jeftinije. Govorio sam: "Ostavite avione!". Nisam htio da se lomim i deset sati kasnije da slijećem… Htio sam da idem brodom i da uživam u toj vožnji. Raspitao sam se kada vozi baš "SS United States", jer sam želio njim da putujem - kaže Vučić koji je za taj brod čuo devet godina ranije - 1952. u socijalističkoj Jugoslaviji, čitajući novinske tekstove.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250308200324_2906ca2866b4c53b5c126d3254d1250f2b3c95240593cb09937bc54043e15e4e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250308200324_2906ca2866b4c53b5c126d3254d1250f2b3c95240593cb09937bc54043e15e4e" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt='Vukan Vučić pred usidrenim brodom "SS United States" sa pismima koja je slao suprugi Radi'> <figcaption>Vukan Vučić pred usidrenim brodom "SS United States" sa pismima koja je slao suprugi Radi (Photo: Vukan Vučić)</figcaption> </figure>  Početkom šezdesetih godina dvadesetog vijeka, kao saobraćajni stručnjak u Njemačkoj sa odličnom poslovnom prilikom u SAD-u, uspio je da uštedi tadašnjih 220 dolara za prekookeansku plovidbu. Taj iznos u današnje vrijeme odgovara sumi od oko 2.300 dolara. - Naravno kada sam stao na brod, nije bilo boljeg osjećaja. Kabinu sam dijelio sa jednim mladićem. Po jedan dan trajao je put do Sautemptona i Avra i onda četiri dana preko okeana do Njujorka. Imao je fin restoran, jeo sam razno voće i povrće koje nisam vidio prije toga. Kabina se nalazila tik iznad površine vode i imali smo onaj brodski kružni prozor. Trećeg dana putovanja more se uzburkalo, bilo je talasa. Sjećam se da sam otvorio poklopac koji je iznutra prekrivao prozor, kada je udario talas spolja. Ništa se nije desilo, ali sam se malo uplašio - prisjeća se događaja negdje na polovini puta. Bioskopska sala, bazen, stoni tenis i večernji ples – sve to je nuđeno putnicima broda „SS United States“ kako bi prekratili vrijeme. Ubrzo, osvanuo je 11. april 1961 – dan koji je Vukan nestrpljivo iščekivao. - Kad smo se probudili ujutru pitali smo se gdje smo i ubrzo shvatili - eno je Amerika. Brzo smo otišli na doručak, a pred nama se ukazivao Njujork i most Verazano koji je građen tada. U tom trenutku sjećam se da se na radiju govorilo o Gagarinu i ruskom oblijetanju Zemlje. Brod je malo manevrisao i – stupamo u Ameriku - kaže on. Njegovom putovanju brodom „SS United States“ i dolasku u SAD prethodilo je odobravanje specijalizovane vize američkih vlasti – neophodne da bi tada mladi saobraćajni stručnjak ostvario svoj cilj. - Kada sam dobio pismo, dok sam bio u Hamburgu, u kom su rekli da će da mi daju "First preference visa" (EB1) koja omogućava brzo dobijanje zelene karte - suze su mi pošle. To je značilo da je Amerika otvorena. To je bilo glavno i to sam planirao od dvanaeste, trinaeste godine. Čuo sam i učio o Americi i uživao sam u tome. Znao sam sve države, predsjednike, geografiju. Potpuno sam bio orijentisan na Ameriku - ističe Vučić. Glavni razlog za to bio je otpor koji je, kao član građanske porodice beogradskih intelektualaca, razvio prema potezima novoformiranih revolucionarnih vlasti u poslijeratnoj komunističkoj Jugoslaviji. - Stvarno sam, kada su Rusi došli, bio oduševljen – da smo oslobođeni. Šest mjeseci kasnije pitali smo se da li smo oslobođeni ili podvrgnuti novom teroru - prisjeća se Vučić razgovora njegovih roditelja Marije i Radmila. Kaže da su se njegova porodica i on, kao i drugi sugrađani i sunarodnici, okretali alternativama kada god je to bilo moguće: radijskim programima Glasa Amerike i, pošto su se spoljnopolitičke prilike u Jugoslaviji okrenule u korist Zapada, muzici i knjigama koje su pristizale iz Amerike. - Kada sam se približavao Americi bojao sam se da je nisam suviše uzdigao. Puno sam se spremao za to kako ću se snaći: da li će sve da bude tako fino kao u filmovima… Jer ima i nekih ne tako divnih stvari, poput rasizma i drugih - kaže on. Ubrzo je počeo da radi u jednoj kompaniji u Nju Hejvenu. Prohujalo je i vrijeme do jednog od najvažnijih trenutaka koji je nestpljivo iščekivao. <div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FGlasAmerikeVOA%2Fstatus%2F1898384148676637078%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1898384148676637078%7Ctwgr%5Ee0ecfb63c1baba49e5360750fe0ddd32897bf541%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - I onda je dva mjeseca kasnije došla Rada. Evo, ovde sam je dočekao. To je bilo 11. juna 1961. Kada smo se dopisivali iz Londona, Hamburga i Pariza i riješili da se vjenčamo, rekli smo da je naš cilj da se sastanemo u Njujorku. I to je ovdje, vidi se kako smo srećni na ovim slikama, to je naš cilj. Jer ovdje ćemo početi potpuno novi život - prisjeća se saobraćajni stručnjak i profesor u penziji. Njegova buduća supruga Rada u to vrijeme živjela je u britanskoj i francuskoj prijestonici - gdje se i školovala na prestižnoj Sorboni. Poslije dvogodišnjeg staža u kompaniji u Nju Hejvenu – počinje akademski uspon sagovornika Glasa Amerike. Velika zainteresovanost, želja za usavršavanjem i napredovanjem, kao i inovacije u oblasti javnog saobraćaja, doprinijele su ne samo da bude uspješan profesor Univerziteta u Pensilvaniji – već i nezaobilazni stručnjak i konsultant sistema javnih prevoza širom Amerike i svijeta. - Zastupao sam revolucionarno – da treba da bude mnogo javnog saobraćaja. I da gradovi budu adekvatna mjesta za život. Taj pojam je jako važan, jer ako gradiš sve za automobile, dobiješ grad u kom je teško živjeti. Godišnji izvještaj Sekretarijata za saobraćaj Los Anđelesa pješake je označavao preprekom razvoja drumskog saobraćaja. Je li to grad za garaže ili ljude? Tako da sam napisao nekoliko knjiga posvećenih toj oblasti - jedna je od važnih teza iz karijere profesora Vučića. San Francisko, Hjuston, Njujork, Filadelfija, Vašington, Hamburg, Rim, Napulj, Oslo, Singapur, Moskva, Sankt Peterburg neki su od gradova čije je zvaničnike savjetovao u vezi sa sistemom gradskog prevoza. Takođe, prema sopstvenoj evidenciji, održao je predavanja na čak 102 svjetska univerziteta. Sve to, kako kaže, zahvaljujući činjenici što je imao priliku da živi i usavršava se u Sjedinjenim Državama. - Sa saobraćajem sam od kad sam imao četiri pet godina. Po stanu sam vozio vozila, vozove i svašta. Imao sam male pione, to mi je u krvi bilo. Već sam u Beogradu znao sve tramvajske i trolebujske brojeve i beogradski saobraćaj i to sve - govori prisjećajući se najranijeg doba. Ipak, saobraćaj nije njegova najveća ljubav – već porodica koju je osnovao sa suprugom Radom. - To je jedan od mojih svjetskih uspjeha, da imamo četvoro djece. I to ne djece, mi imamo super djecu. Djeca su fantastična, oni nas sad jako paze. Među sobom smo jako iskreni - opisuje odnose sa sinovima Viktorom i Borisom i ćerkama Monikom i Lili. To je, kako navodi, sada u poznijim godinama bila česta tema razgovora sa njegovom životnom saputnicom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250308200332_a707097ffe01d6712b3c3093fd5eb08a2bb7029057446e87fb22efef6eed86cf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250308200332_a707097ffe01d6712b3c3093fd5eb08a2bb7029057446e87fb22efef6eed86cf" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Viktor, Monika, Lili i Boris Vučić"> <figcaption>Viktor, Monika, Lili i Boris Vučić (Photo: Vukan Vučić)</figcaption> </figure>  - Govorio sam joj da sam bio jako ambiciozan. Želio sam da napredujem u struci i da odem na Zapad. Da ne živim u komunističkoj zemlji. I da imam srećnu porodicu. Mislim da smo Rada i ja, ne samo to postigli, nego prošli bolje u poređenju sa našim ambicijama - zaključuje za Glas Amerike ponosni suprug i otac, kao i svjetski priznati saobraćajni stručnjak Vukan Vučić – jedan od više od milion putnika koje je čuveni brod i budući najveći vještački koral na svijetu prebacio do, za neke od njih, zemlje snova.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Putnik broda "SS United States" Vukan Vučić: Plovidba do obećane zemlje i ostvarenja snova

Sirija planira štampati novodizajniranu valutu u UAE i Njemačkoj umjesto u Rusiji, rekla su tri izvora, što odražava brzo poboljšanje veza s arapskim zemljama Perzijskog zaliva i zapadnim državama, dok potez ublažavanja američkih sankcija nudi Damasku nove prilike.
U još jednom znaku produbljivanja veza između novih sirijskih vladara i UAE, Damask je u četvrtak potpisao početni ugovor vrijedan 800 miliona dolara s kompanijom DP World iz UAE za razvoj luke Tartus, prvi takav ugovor od iznenadne objave predsjednika Donalda Trampa u utorak da će američke sankcije Siriji biti ukinute.
Sirijske vlasti počele su istraživati ​​mogućnost štampanja valute u Njemačkoj i UAE ranije ove godine, a napori su dobili na zamahu nakon što je Evropska unija u februaru ublažila neke od svojih sankcija Damasku.
Redizajn će ukloniti lice bivšeg sirijskog diktatora Bašara al-Asada s jedne od ljubičastih apoena sirijske funte, koja je još u opticaju.
Novi sirijski vladari pokušavaju brzo djelovati kako bi obnovili ekonomiju koja je u ruševinama nakon 13 godina rata. Nedavno ga je dodatno otežala nestašica novčanica.
Jedan od ključnih Assdovih podupiratelja, Rusija, štampala je sirijsku valutu tokom više od desetljeća građanskog rata nakon što je EU uveo sankcije koje su dovele do raskida ugovora s evropskom kompanijom.
Novi vladari u Damasku održali su veze s Moskvom čak i nakon što je Asad prošlog decembra pobjegao u Rusiju, primivši nekoliko pošiljki gotovine posljednjih mjeseci, zajedno s gorivom i pšenicom, dok Rusija nastoji zadržati svoje dvije vojne baze u sirijskoj obalnoj regiji.
To je izazvalo nelagodu među evropskim državama koje žele ograničiti utjecaj Rusije usred rata u Ukrajini. U februaru je EU suspendirao sankcije sirijskom finansijskom sektoru, posebno dopuštajući štampanje valuta.
Sirijske vlasti su u poodmaklim pregovorima o sporazumu o štampanju valuta s kompanijom Oumolat sa sjedištem u UAE, koju je guverner centralne banke i ministar finansija zemlje posjetio tokom putovanja u UAE ranije ovog mjeseca, rekla su dva sirijska finansijska izvora.
U Njemačkoj su državna kompanija Bundesdruckerei i privatna kompanija Giesecke+Devrient pokazale interes, rekli su sirijski izvor i evropski zvaničnik, ali nije bilo jasno koja bi od njih mogla štampati valutu.
Sirijskih funti danas je u manjku, iako zvaničnici i bankari navode različite razloge zašto je to tako. Zvaničnici kažu da obični građani, ali i zlonamjerni akteri, gomilaju funte, dok bankari kažu da sirijske vlasti ograničavaju protok, dijelom u nastojanju da upravljaju kursom.
Banke redovno odbijaju deponente i kompanije kada pokušaju pristupiti svojoj ušteđevini, povećavajući pritisak na ekonomiju koja je već pritisnuta novom konkurencijom jeftinog uvoza.
Sirijska funta se u petak trgovala po cijeni od oko 10.000 američkih dolara na crnom tržištu, ojačavši s oko 15.000 dolara prije nego što je Asad srušen.

Sirija želi novodizajniranu valutu štampati u Njemačkoj i Emiratima, umjesto u Rusiji

Najmanje sedam osoba poginulo je poslije jakih oluja i najmanje jednog tornada koji su zahvatili američku saveznu državu Misuri, gdje vlasti tragaju od zgrade do zgrade da pronađu povrijeđene.&nbsp;
Oluje su bile dio snažnog nevremena koje je nanijelo veliku štetu u Misuriju, izazvalo tornade u saveznoj državi Viskonsin i ostavilo stotine hiljada domaćinstava bez struje u oblasti Velikih jezera i prouzrokovalo vreli talas u državi Teksas.
Oluje su u petak popodne odnosile krovove zgrada, izbijale prozore, rušile cigle i čupale drveće i električne vodove.
Gradonačelnica Sent Luisa Kara Spenser potvrdila je da je pet ljudi izgubilo život u tom gradu i da je pogođeno više od 5.000 domova, kao i da oko 100.000 ljudi ostalo bez struje u petak uveče. Ona je rekla da sve to veoma teško i da se grad priprema da proglasi vanrednu situaciju, te da je uveden policijski čas u noći od petka na subotu u kvartovima gdje je načinjeno najviše štete.
&nbsp;Jevrejska bolnica Barns primila je najmanje 20 pacijenata povrijeđenih u oluji od kojih su neki u teškom stanju ali većina je otpuštena tokom večeri, rekla je portparolka bolnice.
Dječja bolnica u Sent Luisu primila je 15 pacijenata od kojih će njih dvoje ostati u bolnici tokom vikenda, rekla je ona.
Nacionalna meteorološka služba je objavila da je njihov radar registrovao pojavu tornada između 14.30 i 14.50 u petak u Klejtonu u Misuriju, u oblasti Sent Luisu.
Vatrogasna služba Sent Luisa saopštila je da su troje ljudi spasavali kada se srušio dio crkve u gradu, a od njih je jedna osoba umrla.
Srušeno drveće i semafori takođe su izazvali saobraćajni haos u petak popodne i zvaničnici su zvali ljude da ostanu u svojim kućama.
Tornado je pogodio i okrug Skot oko 200 kilometara južno od Sent Luisa kada je poginulo dvoje ljudi, a nekoliko je povrijeđeno i više domova je uništeno, rekao je šerif Derik Vitli preko društvenih mreža.
U vremenskim prognozama izdato je upozorenje na oluje sa mogućim tornadima, jakim gradom i vjetrovima jačine tornada koji bi mogli da pogode djelove američkog srednjeg zapada u petak.
Upozorenje je stiglo za tornado oko Mariona u državi Ilinoj u petak uveče, a za sada nisu raspoloživi izvještaji o šteti i povredama.
Upozorenje na olujnu prašinu izdato je oko Čikaga u petak uveče. Meteorološka služba javila je da se prašina širi duž linije od 160 kilometara od jugozapadnog Čikaga do sjevernog dijela države Indijane i da jako smanjuje vidljivost.
Nacionalna meteorološka služba upuztila je upozorenje stanovnicima Kentakija, južne Indijane, južnog Ilinoja, djelova Tenesija, Misurija, Arkansasa i Ohaja na jake oluje koje mogu uključivati krupni grad i prijetnju od vjetrova jačih od 120 kilometara na sat u petak uveče.
Država Teksas je suočena sa jakom vrućinom. Upozorenje na vrućinu izdato je od San Antonia do Ostina sa temperaturama od 35 do 40,5 stepeni Celzijusa. Južni djelovi istočne obale SAD, od država Virdžinije do Floride takođe su se borili sa vrućinom koja je dostizala od 32 do 37 stepeni Celzijusa.
Vlažnost koja se očekuje tokom vikenda će činiti osjećaj toplote još većim, upozorila je nacionalna meteorološka služba.

Oluje u SAD odnijele najmanje sedam života, načinjena velika šteta

Cijene nafte u petak su porasle, krećući se prema drugoj uzastopnoj sedmici rasta zbog smirivanja trgovinskih napetosti između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine.
Ipak, optimizam je donekle prigušen očekivanom većom ponudom iz Irana i Organizacije zemalja izvoznica nafte i saveznika (OPEC+).
Na londonskom se tržištu barelom sirove nafte trgovalo po 29 centi višoj cijeni, od 64,82 USD. Na američkom su tržištu cijene barela sirove nafte porasle 27 centi, na 61,89 USD, prenosi SEEbiz.
Na oba tržišta cijene su prethodnog dana trgovala pale više od dva odsto zbog mogućnosti postizanja iranskog nuklearnog sporazuma, a time i puštanjem većih zaliha na globalno tržište.
Vođa istraživanja Onyx Capital Group, Hari Tčiliguirian, rekao je da je entuzijazam proizašao iz napretka u odnosima između SAD-a i Kine omogućio oporavak cijena nafte.
- Međutim, OPEC+ ubrzava ukidanja svojih dobrovoljnih smanjenja snabdjevanja, dok nuklearni pregovori između SAD-a i Irana još traju, onemogućujući iranskim barelima da dođu do Kine - naveo je Tčiliguirian.
Američki predsjednik Donald Tramp rekao je da se SAD približava nuklearnom sporazumu s Iranom, te da Teheran "donekle" pristaje na njegove uslove. Međutim, izvor upoznat s pregovorima rekao je da još postoje pitanja koja je potrebno riješiti. 
 
Analitičari ING-a napisali su da bi ukidanje sankcija postizanjem nuklearnog sporazuma omogućilo Iranu povećanu proizvodnju nafte, što bi rezultiralo dodatnim snabdjevanjem od oko 400 hiljade barela dnevno.

Cijene nafte porasle prema 65 USD

Premijer Milojko Spajić predvodi crnogorsku delegaciju na ceremoniji inauguracije pape Lava XIV, od danas do 19. maja.
Formalna inauguraciona misa biće održana na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.
Američki kardinal Robert Frensis Prevost izabran je 8. maja za novog papu, drugog dana konklave u Sikstinskoj kapeli.
- Prisustvo delegacije Crne Gore ceremoniji inauguracije pape Lava XIV predstavlja potvrdu posvećenosti principima međureligijskog dijaloga, saradnje i poštovanja među državama i narodima. Učešće na ovom događaju odražava savremene i istorijske veze između Crne Gore i Svete Stolice koje počivaju na uzajamnom uvažavanju, kulturnoj razmjeni i zajedničkom zalaganju za mir, solidarnost i poštovanje ljudskih prava - piše u platformi na sajtu Vlade.
Ceremonija inauguracije pape Lava XIV, kako su kazali, predstavlja i značajan trenutak za međunarodne odnose, jer je uloga Vatikana na globalnoj političkoj sceni značajna za očuvanje mira, promovisanje socijalne pravde i podršku najugroženijima.
U delegaciji su i potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović, otpravnica poslova u Ambasadi Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom viteškom malteškom redu Milica Petrović, šef Kabineta predsjednika Vlade Branko Krvavac i savjetnica predsjednika Vlade za vanjsku politiku Milica Perišić.
- Troškove članova delegacije prilikom posjete Vatikanu snosiće Kabinet predsjednika Vlade i Generalni sekretarijat Vlade - navodi se u dokumentu.

Spajić na inauguraciji pape Lava XIV

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: vukan-vucic

Putnik broda "SS United States" Vukan Vučić: Plovidba do obećane zemlje i ostvarenja snova

Sirija želi novodizajniranu valutu štampati u Njemačkoj i Emiratima, umjesto u Rusiji

Oluje u SAD odnijele najmanje sedam života, načinjena velika šteta

Cijene nafte porasle prema 65 USD

Spajić na inauguraciji pape Lava XIV

PRATITE TVe UŽIVO