U ime Međunarodnoga komiteta za očuvanje i razvoj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost izražavam zaprepašćenost nad viješću da je sinoć u Podgorici policija na mirni građanski protest odgovorila brutalnom silom. Medijski izvještaji iz Crne Gore svijetom su pronijeli slike građana koji gotovo bez svijesti od biber spreja traže medicinsku pomoć, kazao je u saopštenju akademik Endru Baruh Vahtel, univerzitetski profesor, član Američke akademije nauka i umjetnosti, predśednik Komiteta
Među građanima koji su demokratski iskazivali neslaganje s kontroverznim činjenjen aktuelnih crnogorskih vlasti u vezi s Trinaestojulskom nagradom nalazili su se i Aleksandar Radoman, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, i Stefan Todorović, saradnik u nastavi na tom fakultetu.&nbsp;
- Nažalost, obojica naših kolega su povrijeđena u bezobzirnom izručivanju biber spreja na okupljene građane. Dekan Aleksandar Radoman hitno je prevezen u Urgentni centar - dodaje Baruh Vahtel.
Prema njegovim riječima, s ozbiljnim strahovanjem primaju činjenicu da aktuelna crnogorska vlast necivilizacijski i nedemokratski suzbija građanski aktivizam i akademska kritika.&nbsp;
Ističe da ovakvo stanje u crnogorskome društvu mora dobiti brz i konkretan odgovor međunarodnih organizacija za ljudska prava.
- Kolegama na FCJK iskazujemo podršku i želimo uspješan oporavak. Naš Komitet učiniće apsolutno sve da se povodom surovosti kojom se u današnjoj Crnoj Gori suzbija sloboda govora i javnog djelovanja naučnika i nezavisnih intelektualaca podstaknu na reagovanje akademska i naučna zajednica Evrope i svijeta - zaključuje Baruh Vahtel.&nbsp;
Inače, podsjećaju s FCJK-a, Međunarodni komitet za očuvanje i razvoj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost formiran je 15. IV 2021. a čine ga:
1. Prof. dr Vanda Babić (Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru)
2. Akademik Endru Baruh Vahtel (Američka akademija nauka i umjetnosti), predśednik Komiteta
3. Prof. dr Robert Bonjkovski (Šleski univerzitet u Katovicama)
4. Akademik Stjepan Damjanović (Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, Zagreb)
5. Dr sc. Előd DUDÁS (Filološki fakultet Univerziteta Loránd Eötvös u Budimpešti)
6. Prof. dr Marko Dragić (Filozofski fakultet u Splitu)
7. Dr sc. Mječislav Đekonjski (Dziekonski Translation Erfurt, Njemačka)
8. Akademik Mark L. Grinberg (Univerzitet u Kanzasu, SAD)
9. Prof. dr Artan Hadži (Univerzitet u Skadru)
10. Prof. dr Sanjin Kodrić (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
11. Prof. dr Džon Koks (Državni univerzitet Śeverne Dakote u Fargu, SAD)
12. Prof. dr Milica Lukić (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku )
13. Akademik Ranko Matasović (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb)
14. Akademik Hasnija Muratagić-Tuna (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
15. Prof. dr Mimoza Priku (Univerzitet u Skadru)
16. Prof. dr Jakov Sabljić (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)
17. Prof. dr Simon Sazdov (Filozofski fakultet u Skoplju)
18. Prof. dr František Šistek (Institut za istoriju Češke akademije nauka, Prag)
19. Akademik Emil Tokaž (Šleski univerzitet u Katovicama)
20. Prof. dr Amira Turbić-Hadžagić (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli)
21. Prof. dr Ljudmila Vasiljeva (Katedra za slovenske jezike NU „Ivan Franko“ u Lavovu)
22. Prof. dr Ilija Velev (Institut za makedonsku književnost, Skoplje)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Baruh Vahtel: Nemilosrdno reagovanje policije prema dekanu FCJK i građanskim aktivistima

Centar za građansko obrazovanje (CGO) izražava ozbiljnu zabrinutost zbog prijave protiv novinarke Vesne Rajković-Nenadić, kao i zbog zakazanog saslušanja koje se, po hitnom nalogu, održava danas u 11:00 sati, a sve zbog ironičnog komentara koji je ova novinarka objavila na društvenim mrežama, saopštio je saradnik na programima u toj NVO, Nikola Obradović. 
- Ono što bi u svakoj demokratskoj državi predstavljalo primjer satire i legitimne novinarske kritike životnog stila javnih funkcionera i njihovih porodica, u Crnoj Gori biva predmetom prijave, policijskog postupanja i pokušaja institucionalnog zastrašivanja u kojem učestvuje i tužilaštvo. Posebno zabrinjava što se, pored institucionalnog odgovora koji je krajnje disproporcionalan, protiv Vesne Rajković-Nenadić vodi i javna hajka, kroz uvrede, omalovažavanje i mizogine komentare, kojima se nastoji ućutkati novinarka koja koristi svoje pravo da iznese mišljenje, a što sve ukazuje na ambijent netolerancije prema onima koji se usude da iznesu kritiku prema nosiocima moći i sa njima povezanim licima – kaže Obradović.
On podjeća da se Crna Gora obavezala da gradi društvo zasnovano na evropskim standardima, a što uključuje i punu primjenu i zaštitu prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima uz primjenu prakse Evropskog suda za ljudska prava. 
- U tom kontekstu, CGO podsjeća da satira, ironija, pretjerivanje, posebno kada su usmjereni ka ponašanju javnih ličnosti i sa njima blisko vezanih lica, uživaju poseban stepen zaštite prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i standardima Evropskog suda za ljudska prava. Komentar o dizajnerskim sandalama nije poziv na nasilje niti govor mržnje, već izražavanje mišljenja koje se može nekome dopasti ili ne, ali se zbog njega ne smije završavati u policiji. U demokratskim društvima, životni stilovi javnih funkcionera i članova njihovih porodica su legitimna tema javnog interesa, jer nose simboliku odnosa prema funkciji, javnom novcu i vrijednostima koje ti predstavnici sistema komuniciraju prema društvu. Komentarisanje toga ne može biti ni prekršajni ni krivično djelo, već zdrava praksa javne kontrole – kazao je Obradović.
CGO poziva policiju i tužilaštvo da danas povuku svoju prijavu i time obustave taj postupak, jer bi sve protivno, kako kažu, nanijelo štetu institucijama koje moraju postupati neselektivno, kao i da preispitaju sopstvenu praksu kada je riječ o zloupotrebama krivično-pravne represije u slučajevima kritike vlasti i njenih krugova.

Obradović: Odbrana satire – test slobode izražavanja u Crnoj Gori

Ni danas, kada je dan žalosti, kada Crna Gora žali za igubljenih 12 života u samo 10 dana, četnički vojvoda Andrija Mandić ne propušta priliku da provocira građansku, antifašističku Crnu Goru, ocijenio je poslanik SD-a Branislav Nenezić komentarišući Mandićevo jutrošnje obraćanje povodom Dana žalosti u čiji je kontekst stavio i zločin u Velici.&nbsp; - I ovaj pripadnik četnika sa slike je i tada imao svog četnickog vojvodu koji mu je komandovao da sarađuje sa okupatorom – napisao je Nenezić na X-u uz fotografiju autora Ernsta A. Cvilinga, pripadnika Vazduhoplovnoga ratno-dopisničkoga bataljona Komande Jugoistoka Vermahta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250728100724_3504a323a6d3177b641bc14bf208281d93eb70ae0a17c39c66a984f757e52312.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250728100724_3504a323a6d3177b641bc14bf208281d93eb70ae0a17c39c66a984f757e52312" data-rendition-name="original" width="1080" height="594" loading="lazy" alt="Četnici i SS Velika"> </figure>  Legenda autora na toj fotografiji glasi: „Izuzetno rijedak snimak pripadnika albanske SS-divizije ‘Skenderbeg’ u društvu jugoslovenskih četnika (par lokalnih mladića, vjerovatno korišćenih za izviđanje), za vrijeme ručka na Čakoru (van kadra se nalaze i albanski milicioneri, kao i trupe 181. pešadijske i divizije ‘Princ Eugen’)”. &nbsp;- Brutalna laž je da je zločin u Velici ima etničku dimenziju, bio je to odgovor okupatora na snažni antifašistički otpor koji je dolazio baš iz tog sela – naveo je Nenezić na X-u. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmandic-na-ovaj-dan-zalosti-odajemo-postovanje-i-zrtvama-u-velici&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Nenezić: Mandić ni na Dan žalosti ne propušta da provocira antifašističku Crnu Goru

Svjetla trepere, vrata vise s jedne šarke, a rupe u zidovima otkrivaju cijevi u zgradi u kojoj živi Hešam, egipatski radnik migrant u Dubaiju – emiratu poznatom po blještavim neboderima i luksuznim penthausima. Njegov dvosobni stan je pregrađen da bi u njemu boravilo još devet muškaraca, a ono što Hešam naziva domom jeste preuređeni ormar taman toliko velik da u njega stane dušek.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025072810078_fd86517ebcbd62e716fda32e7b24cf14aa9707f5386aee4eec6163e9edd98fdf.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025072810078_fd86517ebcbd62e716fda32e7b24cf14aa9707f5386aee4eec6163e9edd98fdf" data-rendition-name="original" width="2810" height="2880" loading="lazy" alt="Modifikovani plakar u kojem živi radnik migrant u Dubaiju, UAE, fotografisan u utorak, 8. jula 2025."><figcaption>Modifikovani plakar u kojem živi radnik migrant u Dubaiju, UAE, fotografisan u utorak, 8. jula 2025. (Photo: AP foto/Gabe Levin)</figcaption></figure>  Ali sada su mu vlasti naredile da napusti čak i taj skučen prostor za koji mjesečno plaća 270 dolara. On je samo jedan od mnogih niskoplaćenih stranih radnika koji su se našli na udaru opsežne akcije vlasti protiv ilegalnog izdavanja smještaja. To uključuje prostorije s krevetima na sprat, koje nude minimalnu privatnost, ali se mogu iznajmiti za svega nekoliko dolara po noći, kao i stanove poput Hešamovog, pregrađene improvizovanim zidovima od iverice, gipsanih ploča i plastičnih zavjesa – čime se jedan stan pretvara u spavaonicu za 10 ili 20 osoba. Nakon požara u neboderu u junu, vlasti u Dubaiju su pokrenule kampanju zbog zabrinutosti da ovakvi pregrađeni stanovi predstavljaju ozbiljan rizik od požara. Neki od iseljenih sada očajnički pokušavaju da ne završe na ulici – gdje je prosjačenje zabranjeno. Drugi strahuju da su možda sljedeći, ne znajući kad i gdje bi inspektori mogli da se pojave. - Sada ne znamo šta ćemo - kaže Hešam, koji ostaje u stanu dok ga vlasnik ne izbaci. Kao i ostali sagovornici iz najjeftinijih i najprenatrpanijih dijelova Dubaija, razgovarao je s novinarima Asošijeted presa pod uslovom da se ne objavljuje njegovo puno ime – iz straha da ne bude meta vlasti koje sprovode zabranu ilegalnog stanovanja. - Nemamo nikakvu drugu opciju - kaže. Opština Dubai, koja nadgleda ovaj grad-državu, odbila je zahtjev AP-a za intervju. U kratkoj izjavi naveli su da su inspekcije sprovedene širom emirata kako bi se spriječile opasnosti po požarnu i ličnu bezbjednost – što će, kako su naveli, „osigurati najviše standarde javne bezbjednosti“ i dovesti do „poboljšanja kvaliteta života“ za stanare. Nijesu, međutim, objasnili gdje bi trebalo da žive oni koji ne mogu da priušte legalan smještaj u gradu koji simbolizuje luksuz, a u kojem su sindikati zabranjeni i gdje minimalna plata ne postoji. <h2>Procvat Dubaija gura kirije u nebo</h2> Dubai od pandemije bilježi ubrzani rast koji ne pokazuje znakove usporavanja. Broj stanovnika – trenutno 3,9 miliona – trebalo bi da poraste na 5,8 miliona do 2040. godine, jer se sve više ljudi iz inostranstva seli u ovu komercijalnu metropolu. Veći dio tržišta nekretnina u Dubaiju namijenjen je bogatim strancima koji tu borave dugoročno. To ostavlja vrlo malo pristupačnih opcija za većinu radnika – migrante na privremenim, nisko plaćenim poslovima, koji često zarađuju svega nekoliko stotina dolara mjesečno. Skoro petina domova u Dubaiju vrijedjela je preko milion dolara prošle godine, navela je konsultantska kuća Knight Frank. Investitori se utrkuju da izgrade još luksuznijih stanova. Ovaj stalni rast doveo je do povećanja kirija u svim segmentima. Kratkoročni najam se do kraja godine očekuje da poraste za 18% u odnosu na 2024, prema podacima online agencije Colife. Većina stranih radnika s kojima je AP razgovarao kazali su da mjesečno zarađuju između 300 i 550 dolara. U siromašnijim četvrtima, kažu, pregrađeni stanovi obično se iznajmljuju za 220 do 270 dolara, dok jedan krevet na sprat u zajedničkoj prostoriji košta upola manje. Ako se dijeli s više osoba, cijena može pasti – ili porasti, u zavisnosti od veličine i lokacije. U svakom slučaju, to je daleko ispod prosječne cijene iznajmljivanja jednosobnog stana, koja, prema firmi Engel &amp; Völkers, iznosi oko 1.400 dolara mjesečno. UAE, kao i druge zemlje Zaliva, zavise od slabo plaćenih radnika iz Afrike i Azije – za izgradnju, čišćenje, čuvanje djece i vožnju taksija. Samo državljani Emirata, kojih ima devet puta manje od stranih stanovnika, imaju pravo na niz državnih benefita, uključujući finansijsku pomoć za smještaj. Zakon obavezuje velike poslodavce – od građevinskih firmi do hotela i fabrika – da obezbijede smještaj radnicima koji zarađuju ispod 400 dolara mjesečno. Većinu te zarade radnici šalju svojim porodicama u matičnim zemljama. Ipak, mnogi migranti rade neformalno, što njihove uslove stanovanja čini teškim za regulaciju, kaže Štefen Hertog, stručnjak za tržišta rada u Zalivu sa Londonske škole ekonomije. Ova akcija će, kaže on, dodatno povećati njihove troškove stanovanja i stvoriti „veliki stres ljudima koji su ionako u vrlo nesigurnoj situaciji“. Hasan, 24-godišnji čuvar iz Ugande, dijeli krevet u pregrađenom stanu s prijateljem. Za sada ih vlasti nijesu otkrile, ali, kako kaže, ima razloga za strah. - Mogu ti narediti da ideš bez ikakve alternative, bez mjesta gdje da odeš – priča Hasan. <h2>Požari i dalje prijetnja u Dubaiju</h2> Dubai je i ranije sprovodio akcije protiv prenatrpanih stanova, posebno nakon serije požara u visokim zgradama koje su bile obložene lako zapaljivim materijalom. Najnovija serija inspekcija pokrenuta je nakon junske vatre u 67-spratnoj kuli u naselju Dubai Marina, gdje su neki stanovi bili pregrađeni. Više od 3.800 ljudi bilo je primorano da napusti zgradu, u kojoj je tada bilo 532 zauzeta stana, navodi se u policijskom izvještaju. To znači da je u prosjeku sedam osoba živjelo u svakom stanu – bilo da je riječ o jednosobnim, dvosobnim ili trosobnim jedinicama. Desetine stanova postale su neupotrebljive. U tom požaru nije bilo težih povreda. Međutim, u jednom drugom požaru 2023. godine u četvrti Deira poginulo je najmanje 16 ljudi, a devetoro je povrijeđeno – takođe u stanu za koji se vjeruje da je bio pregrađen. Eboni, 28-godišnja radnica iz Gane koja preživljava radeći povremene poslove, nedavno je morala da napusti pregrađeni stan nakon što su ga vlasti otkrile. Živjela je u uskom prostoru s cimerkom koja je spavala iznad nje na krevetu napravljenom od šperploče. Sada je u drugom stanu – jednoj prostoriji u kojoj živi još 14 ljudi, a ponekad i više od 20, jer se smjenjuju i dijele krevete. Sa svojom zaradom od oko 400 dolara mjesečno, kaže da nema drugu opciju, ali strahuje da bi opet mogla da bude izbačena. - Ne znam šta žele da radimo. Možda ne žele da većina ljudi poput nas bude ovdje u Dubaiju - kaže Eboni.

Kako Dubai sprovodi oštre mjere protiv prenatrpanih i improvizovanih stanova

U Institutu za javno zdravlje (IJZ) i domovima zdravlja u više crnogorskih opština danas će biti organizovano besplatno i povjerljivo testiranje na virusne hepatitise B i C, saopšteno je iz IJZ-a. 
 
Iz IJZ-a su podsjetili da Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obilježava 28. jula - Svjetski dan borbe protiv hepatitisa, sa ciljem podizanja svijesti o javnozdravstvenom problemu virusnih hepatitisa, prvenstveno hepatitisa B i hepatitisa C. 
 
“Ovogodišnja tema obilježavanja glasi: ”Hepatitis - razbijmo prepreke“(Hepatitis: Let’s Break It Down) i poziva na hitno djelovanje kako bi se uklonile finansijske i društvene prepreke, uključujući i stigmu, koje stoje na putu eliminacije hepatitisa i prevencije raka jetre”, kaže se u saopštenju. 
 
Kampanja je, kako se navodi, podsjetnik da se mora djelovati odmah u cilju proširivanja pristupa, integrisanja liječenja, dijagnostike i eliminacije hepatitisa do 2030. 
 
“Neophodno je integrisati u javnozdravstveni sistem vakcinaciju protiv hepatitisa B, sigurne prakse injektiranja, smanjenje štete, testiranje i specifična liječenja”, dodaje se u saopštenju. 
 
Iz IJZ-a su kazali da Odjeljenje za HIV, virusne hepatitise Centra za prevenciju i kontrolu bolesti Instituta, u saradnji sa Domom zdravlja Podgorica, danas organizuje Dan otvorenih vrata u Domu zdravlja Blok V (Centar za mentalno zdravlje), od 11 do 13 sati. 
 
Kako su rekli, svi zainteresovani građani moći će da se testiraju na hepatitis B i hepatitis C. 
 
Iz Instituta su naveli da danas, u prostorijama Savjetovališta za dobrovoljno i povjerljivo testiranje u IJZ-u, organizuju cjelodnevno besplatno i povjerljivo testiranje na virusne hepatitise B i C, od osam do 20 sati. 
 
Kako su kazali, građani će biti testirani i u domovima zdravlja u Crnoj Gori u kojima postoji savjetovalište. 
 
Testiranje se, kako su kazali iz IJZ-a, obavlja brzim testovima visoke pouzdanosti, za koje je potreban mali uzorak krvi iz prsta. 
 
“Rezultati testiranja su gotovi za 15 minuta, a organizovano je dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje sa stručnim osobljem prije i poslije testiranja”, navodi se u saopštenju.

Danas besplatno testiranje na virusne hepatitise B i C

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: osude-zbog-napada-na-radomana-i-todorovica

Baruh Vahtel: Nemilosrdno reagovanje policije prema dekanu FCJK i građanskim aktivistima

Obradović: Odbrana satire – test slobode izražavanja u Crnoj Gori

Nenezić: Mandić ni na Dan žalosti ne propušta da provocira antifašističku Crnu Goru

Kako Dubai sprovodi oštre mjere protiv prenatrpanih i improvizovanih stanova

Danas besplatno testiranje na virusne hepatitise B i C

PRATITE TVe UŽIVO