Retired prosecutor Mira Samardžić testified before the High Court in proceedings initiated by the Special State Prosecutor’s Office against former Chief Special Prosecutor Milivoje Katnić, former senior police official Zoran Lazović and suspended prosecutor Saša Čađenović, however she was unable to recall a single detail while answering to more than 30 questions posed by the accused Katnić about the cases against Ivan Milović, Ljubo Milović and others. She justified this by the passage of time, noting that the preliminary investigations had taken place seven to eight years ago.
In a brief statement, Samardžić said that during her questioning at the Special State Prosecutor’s Office the acting prosecutor reminded her of cases from 2017 and that she stood by the statement she had given at that time.
According to the indictment, Lazović, Katnić, and Čađenović are charged with subordinating their official positions to the criminal clan “Kavač”, which they have categorically denied.
Lazović’s defense attorneys Nikola Martinović and Zoran Piperović had no questions for the witness. Attorney Piperović pointed out to the trial panel that her testimony was unrelated to the dispositive part of the indictment concerning Zoran Lazović and the criminal offense of forming a criminal organization.
On the other hand, Katnić’s defense attorney Ljubomir Raković said he would not question Samardžić because the defense had not been provided with evidence from those cases, which prosecutor Miloš Šoškić had presented to Samardžić on April 15th.
- Due to such conduct, Katnić filed a criminal complaint against Miloš Šoškić. On September 25th I formally addressed the Chief Special Prosecutor Vladimir Novović and the Supreme State Prosecutor Milorad Marković requesting that the evidence be delivered to us, but this hasn’t been done until this hearing and I haven’t received a response to the request - Raković said.
In this way, he explained, the defense was placed in an unequal position.
Nevertheless, the accused Katnić asked more than 30 questions, but Samardžić was unable to recall any details from the cases involving Ivan Milović, Ljubo Milović, and others.
Katnić informed the trial panel, presided over by Judge Veljko Radovanović, that he had not been present at her questioning at the Special State Prosecutor’s Office and that only his court-appointed defense counsel had been notified, despite his explicit instruction not to undertake any official action because he did not wish that lawyer to represent him.
In response to numerous questions from Katnić, the witness stated that she could not remember when secret surveillance measures had been initiated against Ljubo Milović and others. She also could not recall the details of Ivan Milović’s statement or any other specifics, except that there had been three cases.
In response to Katnić’s question, she said that he had never exerted pressure on her regarding any case and that their relationship had been collegial and professional, but that she could not remember whether the former Chief Special Prosecutor had taken over her cases for review.
Katnić pointed out that Samardžić could not remember anything except one undisputed fact -that she had not consulted him in the case against Ivan Milović regarding his prosecution and arrest.
Prosecutor Miloš Šoškić stated that the case files were located at the court and that defense attorneys should address that institution with a request for the delivery of evidence.
Attorney Raković said that he had contacted the court, but that the evidence had not been delivered to that institution either.
At today’s hearing, the examination of witness Nikola Janičić was completed. He had been employed in the Sector for the Fight against Organized Crime and stated unequivocally that he had never been asked to ensure that any person not be prosecuted. On the contrary, he said, they always looked for cases where there was evidence to file criminal charges, and their work is reflected in data on prosecuted members of the “Kavač” and “Škaljari” clans.
The trial continues on Wednesday, when prosecutor Sanja Jovićević and police officer Zdravko Mirović will be heard as witnesses.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Prosecutor Samardžić doesn't remember a thing

Jedan od branilaca optuženog Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović kazao je da se tužiteljka Mira Samardžić na sva pitanja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića "upućenih njoj, kazala da se ne sjeća, što je frapantno".
- Znači ničega se žene ne sjeća. I ono što je ona radila se ne sjeća. Nijesam htio da budem nepristojan, mada bih bio i pristojan da sam to pitao, jer pravo bi pitanje bilo – Da li se sjeća ko joj je rekao da se ne sjeća?- upitao je advokat Piperović.
On smatra da ovo što se danas čulo u sudnici, za osobu koja je bila tužilac toliko godina, prosto je frapantno.
- Prosto nije za javnost, to joj ruši dignitet. Ja ne znam da li je njoj muka posle ovoga. Iako je &nbsp;ona dama, možda ovo nije džentlmenski, ali ona je pred sudom dužna da govori istinu. Dakle, na najprostija pitanja, jednostavno odgovorila samo – ne sjećam se - smatra Piperović.
Ono što mu iskustvo govori, kako je kazao, da ovako kratki odgovori i ovakva nesjećanja, ne zna da li su baš iz njene glave.&nbsp;
-Iz čije su, ne znam, ali jesu li iz njene ne znam. Vidjeli smo uostalom da sve što radimo, sve što se sprovodi, ide upravo na vodenicu odbrane i ja ću, evo sad unaprijed da vam kažem 24. nakon saslušanja Sanje Jovićević i još jednog svjedoka, da tražim ukidanje pritvora. Da li ćemo tražiti ukidanje pritvora ili zamjenu pritvora nekom drugom mjerom, vidjećemo. Ali sada je već evidentno i jasno da je ono potvrđivanje optužnice bilo samo isključivo jedno – a to je da ova dva čovjeka umru u zatvoru - naglasio je Piperović.

Piperović: Da li se Samardžić sjeća ko joj je rekao da se ne sjeća?

Penzionisana tužiteljka Mira Samardžić svjedočila je u Višem sudu u postupku koje je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića, ali na više od 30 pitanja optuženog Katnića nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta koji su bili formirani protiv Ivana Milovića, Ljuba Milovića i drugih. Ona je to pravdala protokom vremena jer su ti izviđaji bili prije sedam - osam godina.
Samardžić je u kratkom iskazu kazala da je na saslušanju u SDT - u postupajući tužilac podsjećao na predmete iz 2017. godine i da ostaje pri iskazu koji je dala.
Prema navodima optužnice Lazović, Katnić i Čađenović se &nbsp;terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom kriminanom klanu što su oni kategorično negirali.
Branioci Lazovića, advokati Nikola Martinović i Zoran Piperović nijesu imali pitanja za svjedokinju. Advokat Piperović je ukazao sudskom vijeću da njeno svjedčenje nema veze sa dispozitivom optužnice koji se odnosi na Zorana Lazovića i krivično djeo stvaranje kriminalne organizacije.
Sa druge strane, branilac Katnića, advokat Ljubomir Raković kazao je da neće postavljati pitanja Samardžić jer odbrani nijesu dostavljeni dokazi iz tih predmeta a koje je tužilac Miloš Šoškić 15. aprila predočio Samardžić.
- Zbog takvog postupanja Katnić je podnio krivičnu prijavu protiv Miloša Šoškića. Ja sam se 25. septembra pismeno obratio glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću da nam dostave dokaze, ali do održavanje ovog pretresa to nije urađeno, nijesam dobio odgovor na upućeni zahtjev - kazao je Raković.
Na taj način je odbrana, kako je objasnio, dovedena u neravnopravni položaj.
Ipak, optuženi Katnić je imao više od 30 pitanja ali Samardžić nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta za Ivana Milovića, Ljuba Milovića i ostale.
Katnić je sudskom vijeću kojim predsjedava sudija Veljko Radovanović ukazao da nije prisustvovao njenom saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu već je samo bio obaviješten njegov branilac po službenoj dužnosti, iako je bio izričit da ne preduzima ni jednu službenu radnju jer ne želi da ga on zastupa.
Na brojne pitanja Katnića svjedokinja je saopštila da ne može da se sjeti kada su inicirane mjere tajnog nadzora prema Ljubu Miloviću i drugima. Nije mogla ni da se sjeti detalja iskaza Ivana Milovića, niti bilo koje pojedinosti, osim da su bila tri predmeta.
Ona je na pitanje Katnića saopštila da nikada on nije vršio na nju pritisak za bilo koji predmet i da su odnosi bili kolegijalni, korektni ali i da se ne sjeća da li je njene predmete uzimao bivši glavni specijalni tužilac da kontroliše.
Katnić je istakao da se Samardžić ničega nije mogla sjetiti osim jedne nesporne činjenice a to je da se sa njim nije konsultovala u predmetu za Ivana Milovića a vezano za njegovo gonjenje - hapšenje.
Tužilac Miloš Šoškić je kazao da se spisi predmeta nalaze u Sudu i da branioci treba toj instituciji da se obrate sa zahtjevom za dostavljanje dokaza.
Advokat Raković je kazao da se obraćao sudu ali da toj institucije nijesu dostavljeni.
Na današnjem ročištu završeno je saslušanje svjedoka Nikole Janičića koji je bilo zaposlen u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i on je bio izričit da nikada od njega nije traženo da neka osoba ne bude procesuirana. Naprotiv gledali su, kako je rekao, uvijek gdje ima dokaza da podnesu krivične prijave i o njihovom radu govore podaci o procesuiranim osobama iz kavačkog i škaljarskog klana.
Suđenje se nastavlja u srijedu kada će u svojstvu svjedoka biti saslušana tužiteljka Sanja Jovićević i policajac Zdravko Mirović.

Tužiteljka Samardžić se ničega ne sjeća

Kosovske bezbjednosne snage (KBS) uskoro će biti opremljene protivtenkovskim oružjem "Pancerfaust 3" iz Njemačke, prenio je danas portal Koha, navodeći da je to potvrđeno iz kosovskog Ministarstva odbrane.
Izvori iz kosovskog Ministarstva odbrane potvrdili su da su procedure za kupovinu završene i da se očekuje da će oružje biti isporučeno KBS, piše Koha.
Vijest dolazi samo nedjelju nakon što je objavljeno da je Kosovo potpisalo trogodišnji ugovor sa kompanijom AM General za kupovinu modernih mobilnih artiljerijskih sistema "HUMVEE Hawkeye 105mm Howitzer".

Ministarstvo: Kosovske bezbjednosne snage će uskoro biti opremljene protivtenkovskim oružjem iz Njemačke

Bezbjednost u arktičkom regionu ostaje ključni prioritet za Evropsku uniju, saopštila je danas predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i izrazila solidarnost sa Danskom i Grenlandom.
- Teritorijalni integritet i suverenitet su osnovni principi međunarodnog prava. Ovi principi su od suštinske su važnosti ne samo za Evropsku uniju, već i za nacije širom svijeta - napisala je Fon der Lajen na svom nalogu na mreži X, nakon što je prethodno novoimenovani američki izaslanik za Grenland Džef Lendri saopštio da mu je "čast da služi kako bi Grenland postao dio Sjedinjenih Američkih Država".
Prethodno su u zajedničkom saopštenju premijeri Danske i Grenlanda, Mete Frederiksen i Jens-Frederik Nilsen, ponovili zahtjev za poštovanje njihovih granica.
- Već smo to rekli ranije, sada ponavljamo. Već smo to jasno rekli ranije. Sada to ponovo kažemo. Nacionalne granice i suverenitet država su utemeljeni u međunarodnom pravu. Ne možete anektirati druge zemlje - poručili su premijeri.
Ranije danas, danski ministar spoljnih poslova Lars Loke Rasmusen poručio je da njegova zemlja insistira da svi, uključujući i Sjedinjene Američke Države, moraju da poštuju "teritorijalni integritet Kraljevine Danske".
Portparol EU Anuar El Anuni takođe je reagovao na Lendrijevu izjavu, rekavši da teritorijalni integritet i suverenitet Kraljevine Danske moraju biti sačuvani.
Tramp je danas u objavi na platformi Truth Social rekao da je imenovao guvernera Luizijane Lendrija, za specijalnog izaslanika Sjedinjenih Država za Grenland.
- Džef razumije koliko je Grenland važan za našu nacionalnu bezbjednost i snažno će unapređivati interese naše zemlje za bezbjednost, sigurnost i opstanak naših saveznika, a zapravo i cijelog svijeta - rekao je Tramp.
Ranije ovog mjeseca, Danska obavještajna služba za odbranu je u godišnjem izvještaju saopštila da SAD koriste svoju ekonomsku moć da "nametnu svoju volju", prenosi Tanjug.

Fon der Lajen izrazila solidarnost sa Danskom i Grenlandom: Bezbjednost u arktičkom regionu ostaje ključni prioritet

Rusija je spremna pravno obavezujućim dokumentom potvrditi da nema namjeru da napadne nijednu članicu Evropske unije (EU) niti Sjevernoatlantskog saveza (NATO). To je u ponedjeljak izjavio zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov.
- Sigurno nemamo planove da napadnemo zemlje EU i NATO. Rusija ne teži agresivnim ciljevima za koje neki tvrde da ih želi - rekao je Rjabkov, podsjećajući na raniju izjavu predsjednika Vladimira Putina prema kojoj je Rusija "čak spremna da to pravno dokumentuje, kada je riječ o mogućem rješenju sadašnje krize na osnovu principa jednake i nedjeljive sigurnosti".
Prema riječima zamjenika ruskog šefa diplomatije, rizik od konfrontacije između Rusije i NATO-a i dalje postoji, uprkos, kako je naveo, "uravnoteženijoj politici" Sjedinjenih Američkih Država, zbog neprijateljskih poteza evropskih zemalja.
- Čak i uz uravnoteženiji pristup Vašingtona prema Rusiji, rizici od konfrontacije između Rusije i NATO-a ostaju značajni zbog nedovoljnih i neprijateljskih koraka evropskih zemalja - rekao je Rjabkov.
Ruski diplomata je dodao da su evropske države započele masovno naoružavanje zbog navodne prijetnje iz Moskve.
- Iako to može zvučati divlje, predvojnu psihozu zlonamjerno podstiču pozivi, citiram gotovo doslovno, "da se pripreme za veliki rat, sličan onome u kojem su se borili naši djedovi" - izjavio je Rjabkov.
Smatra da većina na Zapadu nije za saradnju s Rusijom.
- Međutim, vrlo malo ljudi u Evropi, mislim na zemlje EU i evropske saveznike u NATO-u, spremno je da gradi takvu sigurnosnu arhitekturu, ne protiv Rusije, već zajedno s našom zemljom - dodao je Rjabkov, ističući da bi iz takvog scenarija "kolektivni Zapad samo profitirao".

Rusi žele da dokažu da ne spremaju rat protiv EU i NATO-a, nude i dokumente

Više od dvije godine nakon masakra 7. oktobra 2023. godine, koji su u Izraelu počinile islamistička teroristička organizacija Hamas i druge ekstremističke grupe, premijer Benjamin Netanjahu i dalje odbija nezavisnu istragu tih događaja. Umjesto osnivanja državne istražne komisije, on podržava imenovanje vladine komisije.
Ministarski odbor odobrio je odgovarajući nacrt zakona desno-konzervativne vladajuće stranke Likud, prenio je informativni portal ynet. Preliminarno glasanje o tom prijedlogu u parlamentu planirano je za srijedu.
<h2>„Ozbiljni nedostaci“</h2>
Stručnjaci, opozicija, kao i članovi porodica bivših talaca i poginulih 7. oktobra, oštro su kritikovali ovaj potez. Oni optužuju Netanjahua i njegovu koaliciju da odbijaju da prihvate svoj dio odgovornosti koji je doprinio političkom i vojnom neuspjehu toga dana.
Glavna državna tužiteljka Gali Baharav-Miara izjavila je da nacrt zakona sadrži „ozbiljne nedostatke“. Na taj način istražiteljima bi bilo onemogućeno da do kraja rasvijetle događaje od 7. oktobra 2023. godine i da iz njih izvuku pouzdane zaključke. Po njenoj ocjeni, prijedlog vlade stavlja političke interese ispred principa nezavisne i profesionalne istrage.
Džonatan Polin, otac Herša Goldberga-Polina, koji je ubijen u zatočeništvu Hamasa, zatražio je, prema navodima yneta, nezavisnu istragu. U demokratiji, objasnio je on, državni i politički donosioci odluka ne mogu sami sebe da istražuju.
<h2>Omiljeni vojni radio pred gašenjem</h2>
Pored toga, izraelska vlada odlučila je da ugasi popularnu vojnu radio-stanicu. Kabinet je, prema izvještajima medija, podržao prijedlog ministra odbrane Izraela Kaca da se stanica Galei Cahal zatvori do 1. marta 2026. godine.
Kac je to obrazložio tvrdnjom da taj, kako se smatra, kritički nastrojen medij prenosi „političke i razdorne sadržaje koji nijesu u skladu s vrijednostima izraelske vojske“.
Televizija i24news prenijela je da je komandant odgovoran za stanicu, Tal Lev-Ram, nagovijestio da će tu odluku osporiti pred Vrhovnim sudom. Vojni radio ima dugu tradiciju i emituje program već 75 godina.
Opozicija ovu odluku kritikuje kao kršenje slobode mišljenja i pokušaj kontrole medija. Vlada se, takođe, zalaže i za gašenje uglednog javnog servisa Kan.

Netanjahu blokira nezavisnu istragu o masakru 7. oktobra

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, bez ijednog pogleda ili riječi, nonšalantno je prošao pored majke Slobodanke Krgović, koja štrajkuje glađu ispred zgrade parlamenta, boreći se, kako kaže, za dostojanstvo svih majki sa troje i više djece čija su primanja zamrznuta još od 2016. godine.&nbsp; Mandić se uputio ka službenom automobilu, potpuno ignorišući ženu koja stoji sa transparentom i apeluje na državni vrh. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DoTE8wNc6vVQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Krgović jističe da je na ovaj vid protesta primorana, jer majke godinama bezuspješno pokušavaju da dobiju makar minimum institucionalne pažnje. – Ja sam počela štrajk glađu da bih apelovala na predstavnike vlasti da nam povećaju primanja koja su zamrznuta od 2016. godine, a u jednom periodu ih nijesmo ni primale. Donijet je zakon 2021. i od 2022. dobijamo ta fiksna obeštećenja. Tražimo da se odmrznu primanja i da se usklađuju jednom ili dvaput godišnje, kao sva ostala, u odnosu na troškove života – kazala je Krgović. Podsjeća da su majke već protestovale ispred Skupštine, ali da nije bilo reakcije institucija. Peticiju koju je potpisalo 7.500 majki parlament još nije razmotrio, iako je budžet na dnevnom redu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122211124_e723e5ab81ffbd4b5c777b30ccd9b44b8f7dc7c6d69d4973c422bcbae48aafdb.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025122211124_e723e5ab81ffbd4b5c777b30ccd9b44b8f7dc7c6d69d4973c422bcbae48aafdb" data-rendition-name="original" width="677" height="388" loading="lazy" alt="krgović"> </figure>  – Zato smo zabrinute. Ako se usvoji budžet bez razmatranja naših zahtjeva, pitanje je šta dalje. Zato sam i ponijela transparent sa iznosima primanja: 192 eura za majke sa biroa i 336 za majke iz radnog odnosa – navela je ona. Krgović poručuje da očekuje hitnu reakciju Skupštine prije izglasavanja budžeta, jer u suprotnom – protest bi mogao da se radikalizuje. – Moj štrajk glađu trajaće do petka. Ako ne bude reakcije, majke iz cijele Crne Gore će doći ovdje i radikalizovaćemo štrajk: blokade saobraćaja i druge mjere. Ali vjerujem da do toga neće doći. Očekujem da me neće pustiti da kolabiram ovdje, već da ćemo dobiti poziv. Predali smo zahtjeve Skupštini i Vladi – kazala je ona. Majke, dodaje, traže tri konkretne stvari: - &nbsp;korekciju i usklađivanje primanja, - &nbsp;isplate preko banaka i uplatu doprinosa za PIO, - sastanak sa predstavnicima vlasti – koji do sada nije zakazan. Uprkos njenom prisustvu pred samim ulazom, predsjednik Skupštine prošao je pored nje bez reakcije, sa potpunim &nbsp;odsustvom empatije prema ženi koja zbog egzistencijalne borbe rizikuje zdravlje. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FKY4h1YSluAc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

VIDEO: Mandić nonšalantno prošao pored majke koja štrajkuje glađu; Krgović: Ne tražim ništa lično već pravdu za 7.500 majki

Administracija predsjednika SAD Donalda Trampa smjenjuje gotovo 30 karijernih diplomata sa ambasadorskih i drugih mjesta u ambasadama. Prema pisanju američkih medija, među njima je i američka ambasadorka u Crnoj Gori – Džudi Rajzing Rajnke.
To se događa u okviru napora za preoblikovanje američkih diplomatskih predstavništava i postavljenje osoblja za koje se smatra da potpuno podržava Trampove prioritete, oličene u poruci "Amerika na prvom mjestu", piše <a href="https://apnews.com/article/diplomacy-ambassadors-state-department-1a10058998c86e799ce4e5132a99da18" target="_blank">Associated Press</a>.
Šefovi misija u najmanje 29 zemalja obaviješteni su prošle nedjelje da se njihova postavljenja završavaju u januaru, rekla su dva zvaničnika Stejt departmenta koji nijesu željeli da im se navede ime. Oni koji su pogođeni promjenama ne gube svoj posao u spoljnoj službi i vraćaju se u Vašington na druge dužnosti ako žele da ih preuzmu, rekli su ti zvaničnici.
Svi povučeni ambasadori preuzeli su dužnost za vrijeme administrcije predsjednika Džozefa Bajdena, ali su ostali na tim mjestima poslije prvobitne čistke na početku Trampovog drugog mandata u januaru, kada su ciljani uglavnom politički postavljeni namještenici. To se promijenilo u srijedu kada su počeli da dobijaju obavještenja iz Vašingtona da treba da odu, piše Associated Press.
Stejt department nije komentrisao konkretan broj osoblja ili ambasadora kojih se to tiče, ali je saopšteno da se radi o standardnom procesu u svakoj adminsitraciji. Kako je saopšteno, ambasador je "lični predstavnik predsjednika i predsjednikovo je pravo da osigura da ima pojedince u ovim zemljama koji unapređuju njegovu agendu 'Amerika na prvom mjestu'".
Najviše pogođena smjenama je Afrika, gdje su povučeni ambasadori iz 13 zemalja - Burundi, Kamerun, Zelenortska ostrva, Gabon, Obala Slonovače, Madagaskar, Mauricijus, Niger, Nigerija, Ruanda, Senegal, Somalija i Uganda.
Na drugom mjestu je Azija sa promjenama ambasadora u šest zemalja - Fidži, Laos, Maršalska ostrva, Papua Nova Gvineja, Filipini i Vijetnam.
U Evropi smjene su se dogodile u Jermeniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Slovačkoj.
Na Bliskom istoku u dvije države - Alžiru i Egiptu, koliko i u Južnoj i Centralnoj Aziji - u Nepalu i Šri Lanki) i na Zapadnoj hemisferi - u Gvatemali i Surinamu.

Tramp smijenio Rajzing Rajnke

Pljevlja su među najzagađenijim mjestima u Evropi. Tokom zimskih mjeseci koncentracije sumpor-dioksida, PM čestica i drugih otrovnih gasova višestruko premašuju dozvoljene granice. Djeca završavaju na kiseoniku. Stariji se guše u sopstvenim domovima. Broj oboljelih od respiratornih i malignih bolesti iz godine u godinu raste - poručio je građanski aktivista Pavle Čolović u otvorenom pismu svjetskim liderima, predsjednicima država, premijerima, ministrima zdravlja i životne sredine, predstavnicima Ujedinjenih nacija (UN), Evropske unije (EU) i međunarodnih ekoloških organizacija.
Naglasio je da se obraćam iz Pljevalja - malog ali, kako je rekao, najljepšeg grada na sjeveru Crne Gore - koji već decenijama polako umire - ne od rata i gladi - već od vazduha koji udišu.
- Posebno zabrinjava činjenica da je Termoelektrana Pljevlja zvanično prošla takozvanu „ekološku rekonstrukciju“, u koju je uloženo skoro 100.000.000 eura. Javnosti je obećano smanjenje zagađenja, usklađivanje sa evropskim standardima i zaštita zdravlja građana - naveo je on.
Danas, nakon tog enormnog ulaganja, stanje je, podvlači Čolović, nikada gore.
- Zagađenje je veće, zdravstvene posljedice su teže, a povjerenje građana potpuno urušeno. Postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju ne funkcionišu kontinuirano, mjerni sistemi se gase upravo kada je zagađenje najizraženije, a odgovornost se prebacuje sa institucije na instituciju - naglasio je on.
Čolović je podvukao da ovo pismo nije politički pamflet – nego vapaj jednog grada.
- Ovo je optužnica savjesti. Ovo je pitanje: kako je moguće da se uloži 100 miliona eura, a da građani danas udišu otrovniji vazduh nego ranije? – naveo je Čolović.
Oni, kako je rekao, traže hitnu međunarodnu pažnju i nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima, međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pritisak na nadležne institucije da poštuju ekološke i zdravstvene standarde, zaštitu osnovnog ljudskog prava - prava na život i zdrav vazduh.
- Zagađenje ne poznaje granice, nacije ni ideologije. Ako danas ćutimo nad Pljevljima, sjutra će neko drugi pisati isto pismo iz nekog drugog grada. Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu, odgovornost i pravo da naša djeca imaju isto pravo na zdrav život kao djeca u Parizu, Berlinu ili Oslu - zaključio je Čolović dodajući da se nada da će čuti glas jednog malog grada prije nego potpuno utihne.

Tag: mira-samardzic