Zabluda o vječnom miru: Prije tri decenije okončan je Hladni rat, a danas on bijesni jače i opasnije nego ikada
Prije tačno trideset i četiri godine, 1. februara 1992. godine, činilo se da je svijet zakoračio u novu eru vječnog mira. U ljetnjikovcu Kemp Dejvid, američki predsjednik Džordž H. V. Buš i ruski predsjednik Boris Jeljcin potpisali su dokument koji je trebalo da promijeni tok istorije.
Taj susret je trebalo da simbolizuje kraj straha koji je decenijama paralisao planetu. Potpisivanjem Deklaracije o novim odnosima, dvije supersile su zvanično proglasile kraj Hladnog rata, obećavajući da se više neće gledati preko nišana nuklearnih projektila, već kao partneri i prijatelji.
Danas, 2026. godine, svijet izgleda potpuno drugačije, a optimizam iz 1992. djeluje kao daleka, gotovo naivna prošlost.
Kako se svijet podijelio: retrospektiva „Gvozdene zavjese“
Da bismo razumjeli težinu tog februarskog dana 1992. godine, potrebno je vratiti se korak unazad. Hladni rat nije počeo jednim pucnjem, već postepenim zahlađenjem odnosa između saveznika iz Drugog svjetskog rata.
Nakon pobjede nad nacizmom 1945. godine, ideološki jaz između kapitalističkog Zapada, predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama, i komunističkog Istoka, predvođenog Sovjetskim Savezom, postao je nepremostiv.
Godina 1947. smatra se formalnim početkom sukoba, uvođenjem Trumanove doktrine i Maršalovog plana. Britanski premijer Vinston Čerčil slikovito je opisao da se „Gvozdena zavjesa“ spustila preko Evrope.
Decenijama su obje strane gomilale nuklearno oružje, stvarajući doktrinu „uzajamno osiguranog uništenja“ (MAD). Svijet je drhtao tokom Kubanske raketne krize, kao i tokom ratova u Koreji, Vijetnamu i Avganistanu.
Promjene su započele dolaskom Mihaila Gorbačova i padom Berlinskog zida 1989. godine. Raspad Sovjetskog Saveza u decembru 1991. bio je konačni ekser u kovčeg sovjetskog sistema, što je dovelo do susreta u Kemp Dejvidu samo nekoliko mjeseci kasnije.
Tog 1. februara 1992. godine, Buš i Jeljcin potpisali su zajedničku izjavu u kojoj se navodi da „Rusija i Sjedinjene Američke Države više ne smatraju jedna drugu potencijalnim neprijateljima“.
Jeljcin je govorio o demokratiji i slobodnom tržištu, a Zapad je vjerovao da je Rusija konačno postala dio „slobodnog svijeta“. Nuklearne bojeve glave su demontirane, vojske su se povlačile, a kulturna razmjena je cvjetala.
Gdje smo danas: Hladni rat 2.0?
Trideset četiri godine kasnije, Deklaracija iz Kemp Dejvida djeluje kao mrtvo slovo na papiru. Geopolitički sat kao da je vraćen unazad, a mnogi analitičari tvrde da ne samo da živimo u novom Hladnom ratu, već da je situacija možda i opasnija nego ranije.
Širenje NATO saveza na istok, koje Moskva vidi kao egzistencijalnu prijetnju, i ruske vojne intervencije u Gruziji, na Krimu, kao i invazija na Ukrajinu, potpuno su uništile povjerenje izgrađeno tokom devedesetih godina.
Prijetnje upotrebom nuklearnog oružja ponovo su postale dio svakodnevnog političkog diskursa — nešto što je nakon 1992. godine djelovalo nezamislivo.
Svijet se ponovo polarizuje. S jedne strane nalazi se prilično razjedinjeni Zapad, a s druge Rusija i Kina. Danas, dok se prisjećamo dana kada su Buš i Jeljcin proglasili mir, jasno je da je taj mir bio tek „intermeco“ u dugoj istoriji sukoba velikih sila.
Hladni rat se vratio — ali ovaj put bez jasnih ideoloških granica i sa mnogo više nepredvidivih aktera. Umjesto „kraja istorije“, o kojem se govorilo tih godina, dobili smo njen brutalan nastavak. Lekcije iz Kemp Dejvida su zaboravljene, a svijet je ponovo u stanju permanentnog straha.