Uprkos otporu stanovništva: SAD planira proširenje vojnih baza na Grenlandu uz pregovore s Danskom

Američka vojska intenzivira pregovore s Danskom o proširenju prisustva na Grenlandu, tražeći pristup trima dodatnim bazama, dok dio lokalnog stanovništva izražava nezadovoljstvo mogućim dolaskom većeg broja američkih vojnika.

Prema riječima visokih američkih vojnih zvaničnika, Sjedinjene Američke Države pregovaraju s Danskom o pristupu trima dodatnim bazama na Grenlandu, uključujući dvije koje su Amerikanci ranije napustili. To bi predstavljalo prvo američko širenje vojnog prisustva na ovom ogromnom arktičkom ostrvu nakon više decenija.

Komandant Sjeverne komande SAD-a, general Gregory M. Guillot tokom svjedočenja pred američkim kongresom u martu naveo je da vojska želi "povećan pristup različitim bazama širom Grenlanda" zbog rastuće prijetnje i strateške važnosti tog područja. 

On je dodao da radi s drugim djelovima administracije na razvoju "više luka i više aerodroma", kako bi vojni vrh imao dodatne opcije za moguće operacije u Arktiku..

Planiranje proširenja oslanja se na sporazum o odbrani iz 1951. godine između Danske i SAD-a, kojim je već definisan širok obim američkog vojnog pristupa.

Uprkos tome, dugogodišnje povjerenje između SAD-a i Danske, kao i grenlandskih vlasti, prema ocjenama pojedinih analitičara narušeno je prijetnjama američkog predsjednika da će "dobiti" Grenland i razmatranjima sile prije nego što je u januaru od takvih izjava odustao..

Američki zvaničnici koriste taj isti sporazum kao pravni okvir za sadašnje planove širenja, a pojedini stručnjaci smatraju da Kopenhagen ima veoma ograničen prostor da blokira takve poteze..

U Danskoj su ranije čak izrađivani planovi o uništavanju pojedinih aerodroma na Grenlandu kako bi se spriječila eventualna američka invazija, što dodatno utiče na osjetljivost današnjih razgovora o većem broju američkih vojnika.

Prema navodima glasnogovornice Sjeverne komande, poručnice Terese C. Meadows, vojni planeri posebno razmatraju grad Narsarsuaq na jugu Grenlanda, koji ima duboku luku, te Kangerlussuaq na jugozapadu, koji raspolaže dugom pistom za velike avione.

Obje lokacije bile su američke baze tokom Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, a nakon povlačenja trupa infrastruktura je uglavnom uklonjena, iako i dalje funkcionišu manji civilni aerodromi.

Pentagon zasad ne precizira koliko bi vojnika moglo biti poslano na ostrvo. General Guillot naglašava da su potrebne baze za specijalne snage i "pomorske kapacitete" te da postojeći sporazum iz 1951. godine smatra dovoljno sveobuhvatnim i povoljnim za američke operacije.

On je tokom saslušanja istakao da su danski i grenlandski partneri do sada bili "vrlo, vrlo podržavajući" i da u pregovorima nisu postavili značajne prepreke..

Sadašnji planovi širenja u velikoj su mjeri obavijeni tajnom. Američki State Department, dansko ministarstvo vanjskih poslova i kabinet premijera Grenlanda odbili su komentarisati detalje, dok se u javnosti nastavljaju rasprave o posljedicama većeg američkog prisustva..

Tokom ranije faze krize, izazvane izjavama predsjednika da će "dobiti" Grenland "na ovaj ili onaj način", širom Evrope su izbili protesti, a dio stanovnika Grenlanda i dalje strahuje od militarizacije ostrva. Lokalni stanovnici ističu da "mnogi ljudi ne žele više vojske na Grenlandu", ali ujedno izražavaju osjećaj nemoći ukoliko se vlade odluče na takav korak.

Pojedini stanovnici, poput penzionerke iz glavnog grada Nuuka, govore da ih mogućnost proširenog američkog prisustva čini "nelagodnim" i da "nisu sretni" zbog toga.

Ipak, sporazum iz 1951. godine i njegov dopunski dogovor iz 2004. godine ostavljaju SAD-u snažnu poziciju: prije promjene obima prisustva Vašington je obavezan da se "konsultuje i informiše" vlasti u Danskoj i na Grenlandu, ali analitičari smatraju da to u praksi i dalje omogućava Amerikancima da odlučuju..