Studentska lista najavljuje progresivno oporezivanje: Da li će poreska reforma zaista donijeti veće plate građanima sa najnižim primanjima?

 (Foto: AP/Darko Vojinović)
(Foto: AP/Darko Vojinović)

Studentska lista predlaže poresku reformu zasnovanu na progresivnom oporezivanju, prema kojoj bi građani sa višim primanjima i većom imovinom plaćali više poreza, dok bi oni sa manjim zaradama bili manje oporezovani.

U Studentskom planu, u dijelu „Privreda i finansije“, ocjenjuje se da najsiromašniji građani u Srbiji plaćaju nesrazmjerno visoke dažbine državi zbog akcizne robe, čije se oporezivanje, kako podsjećaju, obračunava prema količini, a ne prema primanjima građana.

Zbog toga, umjesto snižavanja akciza, što bi, prema njihovoj ocjeni, moglo negativno da utiče na navike građana, s obzirom na to da se akcizna roba odnosi, između ostalog, na cigarete i alkohol, Studentska lista predlaže promjenu poreske politike, tako da se rad manje oporezuje, a velika imovina više.

Dakle, problem siromašnijih građana ne žele da rješavaju pojeftinjenjem akcizne robe, već promjenom drugih poreza.

Studentska lista najavljuje uvođenje više poreskih razreda za progresivno oporezivanje dohotka, kao i ukidanje godišnjeg poreza na dohodak građana, dok bi se poreski razredi primjenjivali na mjesečnu zaradu, piše list Danas.

Takođe, najavljuju povećanje neoporezivog dijela zarade sa 23 na 35 odsto prosječne zarade, što bi, kako navode, dodatno doprinijelo progresivnosti sistema, odnosno omogućilo da građani sa manjim primanjima plaćaju manje poreza, a oni sa većim više.

Trenutno neoporezivi iznos neto zarade iznosi 34.221 dinar, dok će od 1. januara biti povećan na 37.369 dinara. Povećanje neoporezivog cenzusa na 35 odsto prosječne zarade, koja je u avgustu, prema posljednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), iznosila 117.282 dinara, značilo bi da taj iznos bude 41.048 dinara.

Između ostalog, studenti predlažu i progresivno oporezivanje imovine, ali ne kroz promjenu poreskih stopa, već tako što bi se vrijednost svih nekretnina jednog vlasnika posmatrala zbirno.

Međutim, sagovornici ukazuju na to da je ovakav predlog za sada nepotpun i da se ne može precizno procijeniti da li bi predložena poreska reforma zaista dovela do povećanja plata zaposlenih sa najnižim primanjima.

Prije svega, ističu da nije jasno da li bi se smanjenje poreza na zarade odnosilo i na smanjenje doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje, koji predstavljaju znatno veće opterećenje od samog poreza.

Četiri glavne vrste obaveza na zarade

Naime, prema pravilima koja važe u 2026. godini, postoje četiri glavne vrste obaveza na zarade:

  • Porez na zaradu, čija stopa iznosi 10 odsto;
  • Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, čija stopa iznosi 24 odsto;
  • Doprinos za zdravstveno osiguranje, čija stopa iznosi 10,3 odsto;
  • Doprinos za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, čija stopa iznosi 0,75 odsto.

Iz ovih podataka vidi se da porez na zaradu čini svega 10 odsto, dok doprinosi iznose oko 35 odsto bruto zarade.

Zbog toga jedan od sagovornika ukazuje na to da bi, ukoliko se smanji samo porez na zaradu, a doprinosi ostanu nepromijenjeni, efekat na iznos plate koju zaposleni prima mogao biti ograničen.

Drugi problem sagovornici vide u predlogu ukidanja godišnjeg poreza na dohodak građana. Riječ je o porezu koji ne plaća svaki zaposleni, već uglavnom građani sa veoma visokim godišnjim prihodima. U Srbiji se ovaj porez plaća kada ukupni godišnji dohodak pređe 5.439.096 dinara.

Najprije se sabere ukupan dohodak ostvaren tokom godine, a zatim se od njega oduzmu neoporezivi prag od 5.439.096 dinara i eventualni lični odbici. Na preostali iznos, odnosno oporezivi dohodak, primjenjuje se stopa od 10 odsto do iznosa od 10.878.192 dinara, dok se na dio iznad tog iznosa primjenjuje stopa od 15 odsto.

Godišnji porez na dohodak obuhvata i druge vrste prihoda, a ne samo zarade.

Među njima su prihodi od samostalne djelatnosti, autorskih prava, izdavanja nekretnina i slično. Zbog toga bi ukidanje ovog poreza, bez uvođenja odgovarajućeg novog načina oporezivanja tih prihoda, moglo dovesti do smanjenja poreskih obaveza građana koji ostvaruju visoke godišnje prihode iz ovih izvora.

„Predlog poreske reforme nije dovoljno razrađen, ukidanje godišnjeg poreza nije dobro rješenje“

Profesor Ekonomskog fakulteta Mihail Arandarenko ocjenjuje da je predlog poreske reforme koji je predstavila Studentska lista za sada nedovoljno razrađen da bi se mogli procijeniti njegovi stvarni efekti.

Ističe da je riječ o veoma složenoj oblasti koja zahtijeva sveobuhvatnu reformu ne samo poreza na dohodak i zarade već i doprinosa na zarade, kao i načina oporezivanja različitih naknada zaposlenima, poput toplog obroka i regresa.

Prema njegovim riječima, navođenje konkretnih procenata, poput povećanja neoporezivog dijela zarade na 35 odsto prosječne plate, bez jasnog obrazloženja i cjelovite računice, djeluje proizvoljno.

Kao posebno sporno pitanje izdvaja oporezivanje različitih izvora dohotka po različitim stopama, bez njihovog sagledavanja na godišnjem nivou i u okviru ukupnih primanja jednog građanina, ukazujući na to da takav pristup može narušiti takozvanu „horizontalnu poresku pravičnost“.

To znači da dvije osobe sa istim ukupnim prihodima mogu plaćati različite poreze samo zato što novac zarađuju iz različitih izvora.

Arandarenko objašnjava da postoje dva osnovna modela oporezivanja dohotka – sintetički i dualni. Kod sintetičkog sistema, objašnjava, svi prihodi pojedinca sabiraju se i oporezuju kao cjelina, dok se kod dualnog sistema prihodi od rada i kapitala tretiraju različito, najčešće kako bi se podstakle investicije.

„Oporezivanje rada ne može se svesti samo na porez na zaradu“

Arandarenko, međutim, ukazuje na to da je Srbija jedna od rijetkih zemalja koja primjenjuje cedularni sistem oporezivanja, zbog čega smatra da ukidanje godišnjeg poreza na dohodak ne bi bilo dobro rješenje.

Umjesto njegovog ukidanja, predlaže uvođenje jedinstvenog poreskog broja za svakog građanina, kakav postoji u većini zemalja, preko kojeg bi Poreska uprava mogla da prati i objedini sve prihode pojedinca, bez obzira na to da li potiču od zarade, samostalne djelatnosti ili drugih izvora.

Na taj način bilo bi moguće sagledati ukupnu ekonomsku snagu poreskog obveznika i pravednije odrediti njegovu poresku obavezu.

Kada je riječ o smanjenju poreza na zarade, Arandarenko naglašava da se oporezivanje rada ne može svesti samo na porez na zaradu, jer značajan dio ukupnog opterećenja čine doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Iako se nazivaju doprinosima, objašnjava profesor, oni u velikoj mjeri funkcionišu kao porezi, budući da novac odlazi u zajedničke fondove.

S obzirom na to da doprinosi u Srbiji čine više od tri četvrtine ukupnog opterećenja rada, dodaje Arandarenko, eventualno smanjenje samo poreza na zaradu, uz zadržavanje postojećeg nivoa doprinosa, imalo bi veoma ograničen efekat na rasterećenje zaposlenih i povećanje njihovih neto primanja.

„Za značajnije rasterećenje zarada potrebna je reforma doprinosa, a ne samo smanjenje poreza“

Profesorka javnih finansija i fiskalne politike na FEFA Milica Bisić, upitana da li bi predložena poreska reforma zaista dovela do povećanja plata zaposlenih sa najnižim primanjima, odgovara da bi, uz pretpostavku da se poreske uštede preliju u neto zarade, svako smanjenje poreskih stopa u određenoj mjeri povećalo zarade na koje se primjenjuju niže stope, dok bi povećanje neoporezivog iznosa uticalo na povećanje svih zarada.

– Da li će ova pretpostavka biti ostvarena zavisi od toga da li je ugovorena neto ili bruto zarada, kao i od relativnog odnosa snaga zaposlenog i poslodavca na tržištu rada – rekla je Bisić.

Izvjesno je, međutim, dodaje Bisić, da ovo smanjenje ne može biti značajno, imajući u vidu da je poreska stopa mala (10 odsto), a da se neoporezivi iznos ne primjenjuje na doprinose.

S druge strane, ističe Bisić, pojedinačno malo smanjenje poreza može dovesti do značajnog gubitka ukupnih poreskih prihoda, jer je učestalost nižih zarada znatno veća od učestalosti viših.

Na pitanje da li je dovoljno smanjiti samo porez na zaradu ili bi trebalo smanjiti i doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji inače čine veći dio nameta, Bisić kaže da je za značajnije fiskalno rasterećenje nižih zarada zaista potrebna značajna reforma načina finansiranja obaveznog socijalnog osiguranja.

– Svako smanjenje stopa doprinosa, međutim, mora biti praćeno povećanjem nekih poreza kako bi se očuvala finansijska sposobnost države da ispunjava svoje obaveze, odnosno da građani ostvaruju svoja prava – upozorava Bisić.

„Izložene ideje su samo načelne“

Kada je riječ o ukidanju godišnjeg poreza na dohodak građana, Bisić kaže da pretpostavlja da je ideja da se on može zamijeniti značajnijom progresijom kod zarada.

– Godišnji porez na dohodak, međutim, primjenjuje se na sve prihode od rada, kao i na prihode od izdavanja sopstvenih nepokretnosti, a ne samo na zarade. Teško da bi bilo koja progresija samo kod zarada mogla da nadoknadi gubitak prihoda od ovog poreza. Zato vjerujem da su izložene ideje samo načelne, a da će njihovoj realizaciji prethoditi detaljne analize fiskalnih i drugih efekata – navela je Bisić.

Upitana da li bi progresivnije oporezivanje zaista dovelo do pravednije raspodjele poreskog tereta, a da se istovremeno ne obeshrabre investicije i zapošljavanje, Bisić odgovara da se progresivno oporezivanje, prije svega, zasniva na pretpostavci da onima koji imaju veći dohodak svaka njegova dodatna jedinica znači manje nego onima koji imaju niže dohotke.

Dodaje da ova pretpostavka načelno važi, ali da njen efekat bitno zavisi od visine platnih razreda i poreske stope koja se na njih primjenjuje.

Drugo, ukazuje Bisić, progresivno oporezivanje nema smisla uvoditi samo na jedan, već na sve prihode.

U suprotnom bi, navodi kao primjer, prihodi od zarada bili više oporezovani od prihoda po osnovu ugovora o djelu iste visine.

– To bi dodatno ugrozilo i horizontalnu i vertikalnu poresku pravednost (horizontalna: pojedinci sa jednakim dohotkom plaćaju jednak iznos poreza, vertikalna: pojedinci sa višim dohocima plaćaju veći porez). Postojeći sistem oporezivanja dohotka odstupa od ova dva načela poreske pravednosti. Stoga je njegova reforma zaista potrebna. Njen sadržaj, obuhvat i dinamika sprovođenja trebalo bi da budu rezultat analize fiskalnih i svih drugih efekata, među kojima su i uticaji na investicije i zapošljavanje – zaključuje Bisić.

Programska šema

07:00 – 09:00
BUDILNIKEMISIJA
09:00 – 09:05
INFOINFORMATIVA
09:05 – 11:00
SREĆAN DANEMISIJA
11:00 – 11:05
INFOINFORMATIVA
11:05 – 13:00
JUTRO SA MAJOMEMISIJA
13:00 – 13:05
INFOINFORMATIVA

PRATITE TVe UŽIVO

Obavještenje: Zbog zaštite autorskih prava, u odredjenim terminima live stream neće biti dostupan.