Šta je poruka iz Mrkonjić Grada: "Uoči izbora - Vučić u ulozi velikog spasitelja i mesije"

Jedna slika iz Mrkonjić Grada, a druga, njoj potpuno suprotna, iz Knina, i 31 godinu nakon akcije „Oluja“ vraćaju u prošlost, ali prije svega podsjećaju na stvarnost odnosa Srbije i Hrvatske.

Da li je govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na komemorativnom skupu povodom Dana sjećanja imao pomirljiv ton, u skladu s njegovom više puta ponovljenom porukom da su za Srbiju najvažniji mir i stabilnost u regionu?

Tri decenije i godinu kasnije i dalje se ne nazire „izlaz iz Oluje“ – nema saglasnosti između tuge na jednoj i slavlja na drugoj strani. Ostali su samo govori.

Nakon kratke uvodne poruke s elementima predizborne kampanje, predsjednik Srbije najprije se emotivno obratio Nevenki Dobrić, majci dvanaestogodišnjeg Siniše Dobrića, ubijenog u avgustu 1995. godine.

- Pošto govorim posljednji put kao predsjednik Republike, izvinite, Nevenka, u ime svih građana Srbije i Srba iz Srbije, što je Srbija bila slaba, što je ćutala, što vas je skrivala, što je ćutala o zločinima, što vam nije dala da dođete u Beograd, što vas je sklanjala s auto-puteva. Oprostite nam, a mi sebi nećemo oprostiti vaše suze i oči Siniše Dobrića- rekao je Vučić.

Potom je, uz ocjenu da „neki drugi čekaju drugo poluvrijeme“, dok Beograd želi mir, poručio da Srbija više nikada neće dozvoliti novu „Oluju“, nakon čega je govorio o upotrebi prisvojnih pridjeva i nacionalnim odrednicama.

- Nikada nijesu mogli da podnesu Srbe. Nijesu koristili geografsku odrednicu, već prisvojne pridjeve, pa je uvijek bilo hrvatski Srbin. Nijesmo mi ni hrvatski, ni bosanski, ni srbijanski, mi smo samo Srbi. Pripadamo istom narodu i uvijek ćemo mu pripadati. Nemojte da nas dijelite, nemojte da nam izmišljate imena, da ne bismo počeli i mi vama da izmišljamo imena- rekao je Vučić.

Istoričar Milan St. Protić ocijenio je da je riječ o još jednoj manipulaciji „jeftinim frazama koje zvuče, a ne nose nikakvo značenje“.

- To je šešeljevsko praznoslovlje koje slušamo od devedesetih godina prošlog vijeka pa nadalje. Stalno ista priča kojom se podbunjuje i truje ovaj nesrećni narod, i s jedne i s druge strane Drine. U tome nema ničega ni pametnog, ni temeljnog, ni vizionarskog, a nema ničega ni iskrenog- smatra Protić.

Istoričar Hrvoje Klasić ocjenjuje da je zvanični Beograd ovog 4. avgusta obilježavanju „Oluje“ posvetio znatno više pažnje nego prošle godine.

- Mislim da je razlog vrlo jasan, a to je aktuelna situacija u Srbiji i izbori koji slijede. Vučić sada obilazi Srbiju i region predstavljajući se kao veliki spasitelj, mesija i hrabri srpski vođa koji više nikada neće dozvoliti novu ‘Oluju’. Ali, podsjećam, isto je govorio i 1995. godine u Glini- ocijenio je Klasić.

Na pitanje šta je potrebno reći ili učiniti da bi se pronašao „izlaz iz Oluje“, Protić odgovara:

- Svaki od tih naroda mora da pogleda sebe u ogledalo. Svaki od tih naroda, a ne da gleda preko plota i upire prstom u drugoga kao krivca- zaključio je Protić.