Sarajevo safari: "Tu su jeleni za strijelce" - plava ili ružičasta čaura kao trofeji za dječaka ili djevojčicu

Riječi svjedoka poznatog kao "Francuz" pojavljuju se u novoizašloj knjizi Ezia Gavaćenija. Tri osobe trenutno su pod istragom zbog ubistava počinjenih tokom opsade Sarajeva.

Njihovo mjesto sastanka navodno je bilo skladište na periferiji Milana, u ulici Viale Mecenate. Tu su se okupljali učesnici onoga što su nazivali "ljudskim safarijima" u Bosni – Italijani koji su bili zainteresovani za pridruživanje snagama bosanskih Srba kako bi pucali na civile u Sarajevu tokom rata devedesetih godina.

O tome piše Ezio Gavaćeni u knjizi Vikend snajperisti (tal. I cecchini del weekend), objavljenoj u izdanju Paper Firsta, koja je u knjižarama od juče.

Trojica osumnjičenih pred milanskim tužilaštvom

Nalazi iz knjige već su uključeni u prijave podnijete tužilaštvu u Milanu. Istragu koordinira tužilac Alessandro Gobis, a tri osobe trenutno su pod istragom zbog ubistva.

Kako je funkcionisala mreža

U knjizi Gavaćeni prenosi svjedočenje izvora poznatog kao "Francuz", prema čijim riječima su Italijane zainteresovane za odlazak u Bosnu prikupljali kroz agenciju sa sjedištem u Milanu, specijalizovanu za sigurnosne usluge, koja je imala bliske kontakte s drugim evropskim agencijama.

Putovanja su se odvijala vikendom, a u nekim slučajevima, kako svjedok navodi, učesnici su za to i plaćali – i to velike svote novca.

"Trofejne čaure" i biznismen koji je potrošio 340.000 lira

Prema istom svjedočenju, jedan poznati preduzetnik navodno je za ovakve vikende plaćao i do 340.000 lira. Italijanski snajperisti su se, tvrdi "Francuz", vraćali s čaurama koje su bile različito obojene zavisno od žrtve.

- Trofej je bila čaura - prepričava izvor, "na kojoj bi vodič označavao pogođenu metu bojom: plava ili ružičasta za dječaka ili djevojčicu; crvena za muškarca; crvena i zelena za vojnika; žuta za ženu; žuta i zelena za vojnikinju; crna i plava za starijeg muškarca; crna i ružičasta za stariju ženu."

"Izvođači radova" i 4 miliona lira po pratnji

Kriminološkinja Martina Radice, koja zajedno s Gavaćenijem radi na istrazi, otkrila je za Fanpage.it dodatne detalje. Osobe zadužene za fizičku pratnju klijenata do ratnih zona nazivane su "izvođačima radova" i primale su četiri miliona lira za svaku pratnju.

- Uspjeli smo pronaći četiri izvođača radova, ali samo je jedan pristao razgovarati. Nije nam htio reći ime jer želi zaštititi sebe – zbog čega smo ga prozvali 'Francuz'. Ono što nam je rekao potvrdili su i drugi svjedoci, a sada je sve u rukama istražnog tužioca - rekla je Radice.

Izvođači radova dočekivali su klijente u Milanu, Trstu i u regiji Triveneto te organizovali putovanje. Klijenti nijesu znali ni ime svog pratioca. "Jednom je to bio Michele, drugi put Francesco, ili čak Luis."

Među onima koje je "Francuz" lično pratio bili su neurohirurg, vrlo poznati italijanski preduzetnik i "uopšte pojedinci s visokim finansijskim resursima". Jedno ime – preduzetnika koji je navodno potrošio 340 miliona lira – prijavljeno je Tužilaštvu u Milanu.

Parma, Trst i veze s drogom

Gavaćenijeva istraga dotakla se i Parme, gdje postoje sumnje oko jedne turističke agencije koja je prestala s radom prije nekoliko godina, te Trsta, gdje je identifikovana bivša radionica za popravku vozila kao moguća polazna tačka.

Jedan izvor govori i o mogućoj vezi s trgovinom drogom na Balkanu: "Svi su imali Rolex satove. Veliki automobili bi stigli i bili parkirani u radionici, a zatim bi odlazili kao Volvoi s oznakom Crvenog krsta." U vozilima su bili muškarci koji su se prerušili u humanitarne radnike kako bi prešli granicu – "iz Lombardije, Vićence, Bergama, Verone".

Kako su birali klijente

Zainteresovani za "safarije" saznavali su za putovanja usmenom predajom, često na privatnim zabavama. "Organizacija je odlučivala kome se može ponuditi putovanje, a ne obrnuto. To je bio način zaštite." Nakon što bi kandidat pristao, komunikacija se odvijala putem kodiranih fraza u ranim e-mailovima i putem satelitskih telefona. Poruka da je putovanje spremno glasila je: "Tu su jeleni za strijelce." Jeleni su bili civili. Strijelci – snajperisti.

Šest sati za pucnjavu, djeca kao najtraženije mete

Kad bi stigli na poziciju, "turisti snajperisti" imali su šest sati da pucaju. 

- Najtraženije mete bila su djeca i mlade djevojke, dok su starije osobe ubijane jer su smatrane beskorisnim za ekonomiju. Njihova logika je bila: 'Ako staneš ispred mog nišana, umireš' - navela je Radice.

Klijenti su po dolasku pretresani i prisiljeni ostaviti telefone i kamere kako ne bi ugrozili organizaciju.