Sahrana koja dijeli Srbiju: Između državnih počasti, glorifikacije i suočavanja sa zločinima

Dok vlast odluku o sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića prepušta porodici, međunarodni pritisak raste. Odnos prema osuđenom bivšem komandantu VRS-a opet otvara pitanje kako se Srbija odnosi prema ratovima devedesetih i njihovim žrtvama.

Tijelo bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, koji je prošle sedmice preminuo u zatvoru u Hagu, gdje je služio doživotnu kaznu zbog genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, stiglo je u Srbiju, podsjeća Dojče vele.

Kovčeg, obavijen zastavom Srbije, pripadnici Vojske Srbije prenijeli su od aviona do vozila kojim je tijelo prevezeno na Vojnomedicinsku akademiju na obdukciju. Duž puta od aerodroma do VMA okupilo se nekoliko grupa građana. Na nadvožnjacima su, uz transparente „Hvala, đenerale“, „Junaci nikad ne umiru“ i slične poruke, pozdravljali povorku s Mladićevim tijelom.

Prorežimski tabloidi vijest su pratili iz minuta u minut, uz poruke kojima su Mladića nazivali „srpskim generalom“ i tvrdili da je „ubijen u Hagu“.

Sahrana uz najviše državne počasti?

Ratko Mladić je pred Međunarodnim sudom u Hagu osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, višegodišnje opsade Sarajeva tokom rata od 1992. do 1995. godine i drugih ratnih zločina, uključujući uspostavljanje logora za pritvorene nesrpske civile i ratne zarobljenike.

Beogradski mediji pišu da će Mladić biti sahranjen u ponedjeljak, 7. septembra, u Beogradu. Ministar pravde Nenad Vujić ranije je najavio da će sahrana biti obavljena uz najviše državne počasti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, međutim, kaže da će o tome odlučiti porodica, ali da su procjene bezbjednosnih organizacija da će na sahrani biti prisutne desetine hiljada građana.

- Mi ćemo biti tu da pružimo svaku vrstu logističke i transportne podrške i da očuvamo javni mir i bezbjednost. To je veoma teško za obezbjeđivanje i za garantovanje sigurnosti svima- rekao je Vučić.

Glorifikacija koja traje decenijama

Za Jasminu Lazović, izvršnu direktorku Fonda za humanitarno pravo, koji se decenijama bavi tranzicionom pravdom i suočavanjem s prošlošću, sve ovo nije iznenađenje. Ona podsjeća da je već godinama na djelu glorifikacija lika i djela Ratka Mladića.

- U Srbiji ne postoji manji grad u kojem ne postoji makar jedan mural koji glorifikuje Ratka Mladića. Taj narativ o tome da je on nepravedno osuđen je nešto što postoji godinama unazad. Sad se pojavio narativ da je ubijen, bez obzira na činjenicu da je on umro u 85. godini i nakon nekoliko moždanih udara- kaže Lazović za DW.

Ti narativi, dodaje, odgovaraju državnom rukovodstvu koje Srbiju predstavlja kao zemlju koja je vodila isključivo odbrambene ratove. Za razgovor o posljedicama tih ratova i žrtvama koje su iza sebe ostavili, kaže, nema dovoljno prostora ni u medijima, ni u obrazovnom sistemu, ni u pravosudnim institucijama.

- A to su stotine hiljada žrtava na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. I to su prije svega zločini koji su počinjeni nad civilima i zločini koji su iza sebe ostavili potpuno izmijenjenu etničku strukturu država u regionu, a prije svega u Bosni i Hercegovini- kaže Lazović.

Na spisku su, dodaje, i oni koji su preživjeli silovanja, mučenja i oni koji su prisilno preseljeni.

- Spisak je dugačak, a naše znanje je ograničeno- kaže Lazović.

General bez čina

Na najavu da bi Mladić mogao da bude sahranjen uz najviše državne počasti brzo su stigle reakcije iz međunarodne zajednice.

- Veličanje ratnih zločinaca u suprotnosti je sa evropskim vrijednostima. Za to nema mjesta ni u državama članicama EU, niti u zemljama kandidatima. Nadam se da je Vlada u Beogradu toga svjesna- upozorila je komesarka za proširenje Evropske unije Marta Kos.

Aleksandar Vučić je na to odgovorio optužbama da Zapad i Haški tribunal za zločine krive samo Srbe i da ne donose pravdu za srpske žrtve, ali je odluku o tome da li će Mladić biti sahranjen uz državne počasti za sada zvanično prepustio Mladićevoj porodici.

Jasmina Lazović vjeruje da će Vučić i ovdje pokazati pragmatizam i da će konačna odluka zavisiti od procjene šta vlastima donosi više štete, a šta koristi. Ona, međutim, podsjeća da to pitanje nije samo političko, već i pravno.

- Ovdje se prenebregava činjenica da je Ratko Mladić jeste bio general, ali je on osuđen na doživotnu kaznu zatvora. A po Zakonu o Vojsci svako ko je osuđen na duže od godinu dana zatvora za neko krivično djelo gubi pravo na čin, a samim tim i na sve privilegije koje dolaze sa tim činom. Ukoliko bi Ratko Mladić bio sahranjen s najvišim državnim počastima u skladu sa činom koji je imao tokom oružanih sukoba, to bi bilo direktno kršenje zakona ove države- kaže Lazović.

A šta bi Srbija zapravo željela?

Na ovo pitanje građani Srbije s kojima je DW razgovarao u više gradova u Vojvodini daju potpuno različita mišljenja – od onih koji su uvjereni da je Mladić nepravedno osuđen do prihvatanja kvalifikacije genocida bez zadrške.

- Šta je trebalo, da pusti da sve Srbe pobiju? Hvala mu za sve- kaže jedan Rumljanin.

Za mene je tačka stavljena kad je donijeta presuda o genocidu, kaže studentkinja iz Novog Sada. Ali mahom odmahuju rukom.

- Imam dovoljno svojih problema- kaže za DW Svetlana iz Zrenjanina.

Novosađanin Goran vjeruje da je to samo još jedno pitanje politike.

- Godinama nas prave budalama, ni sad nije drugačije.

Većinska Srbija je apatična, vjeruje Jasmina Lazović iz Fonda za humanitarno pravo. I upravo to vidi kao najveći problem – veći i od, kako kaže, manjih grupa veoma glasnih ljudi ili nekoliko prorežimskih medija koji imaju svoju agendu i to propagiraju.

- Državne televizije kreiraju sliku o tome da Srbija želi da se od Ratka Mladića oprosti kao od generala, ali ja vjerujem da je većinska Srbija apatična i da je suštinski ne interesuje šta će biti s Ratkom Mladićem. A to mi je veći poraz, jer tu leži suština napretka ovog društva- zaključuje Lazović.