Preminula Glorija Stajnem, jedna od najuticajnijih figura feminističkog aktivizma

Američka feministkinja i novinarka čiji je aktivizam pomogao da se širom svijeta izbore veća prava za žene, Glorija Stajnem, preminula je u 92. godini.

Stajnem je „mirno preminula u svom domu u Njujorku, okružena nekima od mnogih koji su je voljeli“, navodi se u saopštenju objavljenom na njenoj Instagram stranici, prenosi Gardijan.

- Glorijine skoro čitave decenije na Zemlji bile su godine ispunjene životom i ona je nastavila da radi na jednakosti sve do samog kraja - dodaje se u objavi.

Stajnem je feminističku perspektivu uvela u mejnstrim kroz novinarstvo, javne nastupe i aktivizam.

Autorka devet knjiga, vodila je kampanje protiv nasilja u porodici, sakaćenja ženskih genitalija, pornografske industrije, kao i ratova u Vijetnamu i Zalivu.

Takođe je radila na podršci ciljevima i pokretima, uključujući „Crni životi su važni“ (Black Lives Matter), ponovno ujedinjenje Koreje, reproduktivna prava žena, prava LGBTQ+ osoba i pokret „Times Up“.

Godine 1984. uhapšena je dok je protestovala protiv aparthejda ispred ambasade Južne Afrike u Vašingtonu.

Rad za CIA, istraživački tekst o Plejboj industriji...

Rođena u Ohaju 1934. godine, Stajnem je odrastala u siromašnoj porodici, kao dijete razdvojenih roditelja.

Nakon što je 1956. godine diplomirala na ženskom koledžu liberalnih umjetnosti, Stajnem je otputovala u Indiju na dvije godine, gdje je radila kao pravna službenica u Vrhovnom sudu te zemlje.

Po povratku u SAD radila je kao direktorka Službe za nezavisna istraživanja, paravana CIA koji je regrutovao američke studente da ometaju Svjetske festivale omladine pod kontrolom Sovjetskog Saveza u Beču i Helsinkiju.

Stajnem je kasnije otkrila da je oduvijek znala ko finansira operaciju:

„Da sam imala izbor, ponovo bih to uradila.“

Godine 1962. dobila je svoj prvi „ozbiljan zadatak“ u novinarstvu od Kleja Felkera, urednika časopisa Esquire. Njen tekst o kontracepciji, „Moralno razoružanje Beti Kod“ („The Moral Disarmament of Betty Coed“), detaljno je opisao kako su žene bile prinuđene da biraju između karijere i porodice.

Sljedeće godine, Stajnem se na 11 dana zaposlila pod lažnim identitetom kao Plejboj zečica kako bi napisala svoj čuveni, dvodjelni istraživački tekst o tome kako su se ophodili prema glamuroznim modelima dok su radile u Plejboj klubu Hjua Hefnera.

Nakon objavljivanja teksta, nije mogla da nađe posao jer je „sada postala Zečica – i više nije bilo važno zašto“.

Godine 1968. Felker ju je angažovao da radi u časopisu Njujork, gdje će skovati izraz „reproduktivna sloboda“ za tekst o javnom govoru o abortusu („speakout“) u Grinič Vilidžu.

Pošto je sa 22 godine imala abortus u Londonu, kasnije je opisala da je tokom protesta doživjela „veliki klik“ i rekla da je taj dan označio početak njenog života kao „aktivne feministkinje“.

- Mislim da je bila u pravu osoba koja je rekla: "Dušo, kada bi muškarci mogli da zatrudne, abortus bi bio sakrament". Govoreći u svoje ime, znala sam da je to bio prvi put da sam preuzela odgovornost za sopstveni život. Nisam namjeravala da dozvolim da mi se stvari događaju. Sama ću usmjeravati svoj život i zato mi je to djelovalo pozitivno - rekla je za Obzerver 2011. godine.

Takođe je pripisivala zasluge crnim feministkinjama, među kojima su bile Florins Kenedi, Evelin Kaningem, Širli Čizolm i Fani Lu Hejmer, za to što su je naučile koliko je važan aktivizam.

Time je počela i njena karijera provokativne novinarke, tokom koje je pisala tekstove poput „Kad bi muškarci imali menstruaciju“ („If Men Could Menstruate“), objavljenog u časopisu Ms, koji su Stajnem i Doroti Pitman Hjuz zajedno osnovale 1971. godine.

Na naslovnoj strani prvog broja bila je Čudesna žena; ta superjunakinja se nedavno odrekla svojih moći kako bi ostala sa svojim partnerom, a u eseju je iznijet argument da bi DC Comics trebalo da joj vrati moći i lik vrati njegovim feminističkim korjenima.

Stajnem je takođe pisala tekstove poput „Kako bi izgledalo da žene pobijede“ („What It Would Be Like If Women Win“) za časopis Time i „Poslije crnačke moći, oslobođenje žena“ („After Black Power, Women’s Liberation“), tekst objavljen u časopisu Njujork 1969. godine, koji će je učiniti poznatom kao feminističku liderku.

Stajnem je takođe bila ličnost koja je izazivala podjele. Neke feministkinje smatrale su da njen položaj javne liderke pokreta nije bio određen zaslugama, već medijima, koji su je izabrali zato što je bila mlada, bijela i privlačna.

Decenijama je bila oštro kritikovana zbog autorskog teksta objavljenog 1998. godine u Njujork tajmsu, u kojem je podržala predsjednika Bila Klintona suočenog sa optužbama za seksualno uznemiravanje.

"On nije kriv za seksualno uznemiravanje“, napisala je, već samo za „grub, glup i nepromišljen pokušaj udvaranja pristalici u teškom periodu njenog života“.

Godine 2017. rekla je: „Moramo da vjerujemo ženama. Danas ne bih napisala istu stvar jer se sada vjerovatno zna više o drugim ženama“.

Takođe se smatralo da je neprijateljski nastrojena prema pravima transrodnih osoba zbog teksta koji je napisala 1977. godine. Kasnije tokom života je promijenila taj stav.

Godine 1986. Stajnem je dijagnostikovan rak dojke, a zatim joj je 1994. godine dijagnostikovana trigeminalna neuralgija, stanje koje izaziva hronični bol.

Nakon godina tokom kojih je odbacivala brak, 2000. godine udala se za ekološkog aktivistu Dejvida Bejla i ostala bliska sa svojim pastorkom, glumcem Kristijanom Bejlom, nakon smrti njegovog oca 2003. godine.

Pošto je podržala predsjedničku kampanju Hilari Klinton, Stajnem je bila istaknuta kritičarka Donalda Trampa, a bila je i kopredsjedavajuća i govorila je na Maršu žena na Vašington, masovnom protestu održanom dan nakon Trampove inauguracije u januaru 2017. godine.

Godine 2011. rekla je za Obzerver: „Nadam se da ću doživjeti 100 godina. Toliko toga još treba uraditi“.