Nakon 800 godina prvi put izložene kosti hrišćanskog sveca Franja Asiškog: 400 hiljada ljudi se prijavilo da ih vidi

Kosti svetog Franja Asiškog u nedjelju su po prvi put javno izložene, čime je zaokružena osamstogodišnja saga o njegovim zemnim ostacima i potvrđena trajna privlačnost poštovanja relikvija među hrišćanima.

Gotovo 400.000 ljudi unaprijed se registrovalo kako bi vidjelo fragmente kostiju, koji su smješteni u uskom, neprobojnom pleksiglas sanduku u donjoj bazilici svetog Franja u umbrijskom gradiću na brdu koji je srednjovjekovni fratar proslavio.

Franjevci su odlučili da kosti izlože na mjesec dana, do 22. marta, kako bi obilježili 800. godišnjicu Franjine smrti 1226. godine. Cilj je oživjeti njegovu poruku mira i bratstva, koja ga je učinila jednim od najvoljenijih hrišćanskih svetaca i inspirisala papu Franju da, kao prvi poglavar Katoličke crkve, uzme njegovo ime.

Postavka njegovih zemnih ostataka posebno je zanimljiva imajući u vidu prilično dramatičnu istoriju tijela svetog Franja, sina bogatog trgovca rođenog 1182. godine, koji se odrekao imetka kako bi živio kao prosjački fratar.

Pred kraj života, na tijelu svetog Franja navodno su se pojavile stigme, prvi dokumentovani slučaj da je neki svetac zadobio Hristove rane s krsta.

Nakon smrti, njegovo tijelo je vjekovima bilo izgubljeno, pošto ga je jedan od njegovih sljedbenika tajno sahranio iz straha da bi moglo biti ukradeno u borbi za relikvije, uobičajenoj u hrišćanstvu srednjeg vijeka.

Ta istorija ispričana je u zasebnoj izložbi u franjevačkom konventu, uz baziliku, koju hodočasnici mogu posjetiti kao dio svog termina za prolazak pored kostiju.

Brat Đulio Čezareo, portparol franjevaca u Asizu, kaže da ova postavka nije morbidno slavljenje mrtvih, već dio duge tradicije u kojoj hrišćani poštuju tjelesne ostatke svetaca kako bi doživjeli duh koji je u njima živio.

- Ne radi se toliko o poštovanju Franja, koliko o susretu s Franjom kroz poštovanje Duha Svetoga koji je ispunio tu ljudskost i učinio je sposobnom da se potpuno daruje. I to je, barem za vjernika, način da se obnovi u ovom jednom životu - kazao je.

Tokom vjekova fascinacija relikvijama dovodila je i do zloupotreba – krađe, falsifikati, a danas i internetska prodaja dio su njihove istorije. No, to ne umanjuje njihovu privlačnost za vjernike, kaže Šon Pilčer, koji vodi „Sakra: Reliks of d Sejnts“, organizaciju koja pruža konsultantske i usluge autentifikacije Katoličkoj crkvi.

Ako su sveci naša braća i sestre na nebu, „onda ima smisla da ćemo imati stvari za koje se držimo“, rekao je.

- A Crkva samo usmjerava tu prirodnu želju koju svi imamo za povezanošću i pripadanjem na način koji nas vodi prema Hristu - kazao je.

Ono što današnjeg posjetioca posebno iznenadi jeste koliko se mali čini sveti Franjo: poznato je da je patio od lošeg zdravlja i loše ishrane, a nježne, tanke kosti djeluju kao potvrda njegove sitne građe.

Za Fiorelu Farinu, stanovnicu sjevernog grada Ređo Emilija, toliko privrženu svetom Franju da je kupila seosku kuću u Asizu i djeci dala imena Frančesko i Frančeska, ova postavka je prilika koja se pruža jednom u životu.

- Samo kad pričam o tome prolaze me trnci. To je događaj koji nisam mogla propustiti - kazala je ispred bazilike.

Sveti Franjo, dodala je, išao je protiv svih društvenih normi kako bi živio jevanđeosku poruku mira, brige za siromašne i za životnu sredinu.

- U ovom istorijskom trenutku, on nam je potreban - rekla je.

Bezbjednosne mjere u nedjelju ujutro bile su pojačane, ali diskretne, dok su prvi hodočasnici prolazili kroz detektore metala prije ulaska u baziliku. Policija nije iznosila detalje, ali je saopštila da su angažovani dodatni policajci, psi tragači, policajci u civilu, nadzorne kamere i druge mjere kako bi se relikvije zaštitile.

S obzirom na istoriju tijela svetog Franja, takve mjere čine se sasvim opravdanim.

Još prije smrti, sveti Franjo je stekao takav ugled svetosti da je na povratku u Asiz posljednji put putovao pod oružanom pratnjom, kaže brat Vilijam Šort, profesor hrišćanske duhovnosti na Franjevačkoj teološkoj školi Univerziteta u San Dijegu.

U savremenim zapisima pominju se i ljudi koji su posezali da otkinu djelove njegove tunike dok je prolazio na konju, vjerujući da njegove relikvije mogu izliječiti bolesne ili spriječiti nesreću, dodao je Šort u razgovoru u franjevačkoj rezidenciji u Rimu, gdje vodi međunarodni franjevački studijski centar.

Kada je sveti Franjo preminuo 3. oktobra 1226. godine, najprije je sahranjen u maloj crkvi San Đorđo u Asizu. U roku od dvije godine papa Grgur Deveti ga je kanonizovao i položio kamen temeljac za baziliku u kojoj će biti njegov grob.

No, uoči prenosa, Franjin povjerljivi pomoćnik, brat Elijas, uzeo je tijelo i tajno ga sahranio u bazilici, u strahu da bi moglo biti ukradeno, kaže Šort. Tijelo je tu ostalo skriveno, zazidano u stub i bez ikakve oznake, sve do 1818. godine. Tada su iskopavanja otkrila posmrtne ostatke, a papa Pio Sedmi potvrdio je da kosti pripadaju svetom Franju.

- Bilo je to pitanje bezbjednosti i ekonomije. Ako imate velikog sveca, novog sveca, a ovaj je čovjek imao potencijal da bude zaista veliki svetac, onaj ko dobije tijelo dobija i hodočasnike - objasnio je Šort.

A Asiz ih danas ima napretek.

Neki su se za posjetu relikvijama prijavili još kada je postavka najavljena u oktobru, nakon čega su raspoređeni u termine od po deset minuta, počevši od nedjeljnog jutra.

Silvanela Tamos doputovala je u Asiz iz Pordenonea, sjeverno od Venecije, zajedno s grupom od 54 ljudi iz svoje biskupije. Imali su jedan od prvih termina, u 9.30 sati.

- To je tijelo koje je živo. To nije mrtvo tijelo. On nam i danas ima mnogo toga reći - kazala je.