Na šta sve utiče zatvaranje Hormuza?

Zatvaranje Hormuškog moreuza, strateškog morskog prolaza kojim u normalnim okolnostima prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim gasom, pokrenulo je domino-efekat ekonomskih posljedica kakav svijet nije vidio od naftnih kriza 1970-ih.

Kriza, koja se razvija od napada SAD-a i Izraela na Iran 28. februara, nije samo energetski poremećaj, već prijeti i stabilnosti globalnih lanaca snabdijevanja hranom, avijacije, farmaceutske industrije i temeljnih sirovina na kojima počiva moderna ekonomija.

Šef Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol opisao je situaciju kao „najveći globalni izazov energetske bezbjednosti u istoriji“. Cijene barela sirove nafte premašile su 100 dolara početkom marta, a vrhunac su dostigle na 126 dolara po barelu, što je bio najveći mjesečni rast cijena nafte u istoriji. Kratkotrajna stabilizacija nastupila je 17. aprila, kada je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči objavio otvaranje moreuza za komercijalne brodove tokom primirja između Izraela i Hezbolaha. Cijene nafte tada su pale za više od deset procentnih poena, na ispod 90 dolara po barelu.

Međutim, euforija je bila kratkotrajna. Iran je već sljedećeg dana, u subotu, ponovo nametnuo ograničenja plovidbe jer su Amerikanci odbili da ukinu blokadu iranskih luka. Cijene sirove nafte tada su ponovo porasle na više od 105 dolara po barelu.

Vazdušni saobraćaj

Najvidljivije posljedice za evropske putnike osjeća vazdušni saobraćaj. Cijena kerozina na pojedinim tržištima više se nego udvostručila od početka rata.

Šef Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol upozorio je da Evropa ima samo šest nedjelja zaliha avionskog goriva prije nego što bi nestašice počele da uzrokuju otkazivanja letova, a u avgustu, kada je potražnja za kerozinom oko 40 odsto veća nego u Lufthansa je otkazala 20.000 letova s ciljem smanjenja troškova goriva, pri čemu ciljaju na „nerentabilne kratkolinijske letove“ do oktobra. Njena podružnica CityLine zatvorena je 16. aprila 2026. zbog udvostručenih troškova kerozina u odnosu na predratni period. KLM je otkazao 160 unutarevropskih letova, skandinavski SAS otkazao je hiljadu letova u aprilu, a Air Canada redukuje četiri dnevna leta na relaciji Toronto – Njujork. Cathay Pacific ukinuo je oko dva odsto putničkih letova, dok je Vietnam Airlines najavio potencijalno smanjenje do 18 odsto međunarodnih i 26 odsto domaćih ruta.

Evropska unija odgovorila je hitnim mjerama u sklopu plana AccelerateEU, koji uključuje pomoć za gorivo i pojačanu koordinaciju između država članica, a ACI Europe potvrdio je da zasad nijedan evropski aerodrom ne bilježi neposrednu nestašicu.

Prehrambeni sistem

Dublje i potencijalno trajnije posljedice krize tiču se globalnog prehrambenog sistema. Otprilike trećina svjetske pomorske trgovine đubrivima prolazila je Hormuškim tjesnacem prije rata, a budući da fertilizatori imaju manju vrijednost od nafte, znatno se manje resursa troši na osiguravanje njihovog prolaza kroz ratnu zonu.

Prirodni gas, koji određuje između 70 i 90 odsto troškova proizvodnje azotnih đubriva, bilježi pad proizvodnje od 20 odsto zbog rata, uz rast cijena i do 70 odsto. Rusija je obustavila izvoz amonijum-nitrata, a Kina, najveći svjetski proizvođač fosfata, blokirala je njegov izvoz, čime je sa tržišta povučeno 25 odsto globalne opskrbe. Cijene azotnih i fosfatnih đubriva porasle su između 20 i 40 odsto u proteklim nedjeljama.

Posljedice nijesu apstraktne: Svjetski program za hranu UN-a predviđa da bi do kraja 2026. još 45 miliona ljudi moglo zapasti u akutnu nesigurnost snabdijevanja hranom ako sukob potraje do sredine godine, uz već postojećih 300 miliona koji pate od gladi.

Urodi žitarica u Indiji i Brazilu u 2026. očekuju se ispod uobičajenih nivoa, a istočnoafrički poljoprivrednici, koji su se već borili s dostupnošću đubriva, suočiće se s još manjim količinama. Adam Hanieh, direktor SOAS instituta za Bliski istok Univerziteta u Londonu, opisao je situaciju kao „savršenu oluju“ u kojoj se kriza snabdijevanja đubrivima preklapa s klimatskim i dužničkim krizama u velikom dijelu globalnog juga.

FAO je upozorio da bi produžena kriza u tjesnacu mogla dovesti do globalne prehrambene katastrofe, navodeći Indiju, Bangladeš, Šri Lanku, Somaliju, Sudan, Tanzaniju, Keniju i Egipat kao zemlje s najvećim rizikom.

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, koji je imenovao posebnog izaslanika za koordinaciju odgovora, naglasio je da „produženo zatvaranje moreuza guši kretanje nafte, gasa i đubriva u kritičnom trenutku globalne sezone sjetve“.

Čak i kada bi se tjesnac odmah otvorio, ponovno pokretanje proizvodnje i transporta đubriva trajalo bi nedjeljama — vrijeme koje poljoprivrednici sjeverne hemisfere jednostavno nemaju, s obzirom na to da ključno vrijeme primjene đubriva u SAD-u pada između sredine aprila i početka juna.

Sredinom marta američka opskrba đubrivima bila je na nivou od oko 75 odsto uobičajenih količina, baš u trenutku kada farmeri „Corn Belta“ počinju pripremu tla za proljećnu sjetvu.

Posljedice se mjere sezonama

Izvan energetskog i prehrambenog sektora, kriza zahvata i specifične industrijske lance vrijednosti. Japan se suočava s mogućim nestašicama medicinskih potrošnih materijala — od sterilnih rukavica do farmaceutskih komponenti.

Britanska vlada, u međuvremenu, razvija krizne planove zbog potencijalnih nestašica industrijskog ugljen-dioksida, koji se koristi u klaonicama, pakovanju svježeg mesa i hlađenju zaliha krvi, organa i vakcina.

Prozor za diplomatsko rješenje ostaje otvoren — ali ne i širok. Hormuška kriza, u svojoj sadašnjoj fazi, razotkriva strukturnu ranjivost globalizovane ekonomije.

Tjesnac širok 34 kilometra na najužem dijelu, između Irana i Omana, nije samo energetski koridor — on je arterija kroz koju teče značajan dio savremene agrarne i industrijske proizvodnje. Kada se ta arterija zatvori, posljedice se ne mjere nedjeljama. Mjere se sezonama sjetve i žetve, poljima gladnih i krizama stabilnosti u državama koje sebi politički ne mogu priuštiti skupu hranu.