Radulović: Na javnu scenu se moraju vratiti ljudi od znanja i autoriteta, nekvalifikovane skloniti s pozicija odlučivanja

Spoljnopolitička orijentacija Crne Gore, trasirana na evroatlantskom konceptu, zadržala je dobar kurs, ali u Crnoj Gori napokon treba da zavlada princip kompetencije i kvalifikacije - ocijenio je u intervjuu za Antenu M prof. dr Branislav Radulović.

Primjećuje dezorijentaciju u vođenju kapitalnih državnih politika i ukazuje da na javnu scenu treba da se vrate ljudi koji će znati da postave sistem vrijednosti koji nije zasnovan na dnevno-političkom sadržaju. 

Antena M: 21. maja navršava se 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?

Radulović: Za dvije decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore definitivno najbolji dio, kada su u pitanju javne politike, je spoljnopolitička orijentacija Crne Gore, trasirana na evroatlantskom konceptu.

I pored “tektonskog poremećaja” koji je izazvan litijaškom kontrarevolucijom, klerikalnim desnim skretanjem i rapidnim populizmom koji je pratila izrazita nekompetencija na čitavim nivoima upravljanja državom, zadržan je dobar kurs crnogorskog broda, primarno zahvaljujući “zapadnim partnerima”, kada je u pitanju ovaj segment političkog i državnog djelovanja.

Razočaranje je dominantno u činjenici da je rođeno i stasalo 20 generacija u suverenoj državi, a da ta ista država u oblasti obrazovanja i kulture skoro da nije uradila ništa da se nastavi proces emancipacije crnogorskog društva započet u izvornom suverenističkom i reformskom pokretu. Nažalost, umjesto na vrijednostima građanskog, liberalnog i evropskog društva stasavaju generacije na skoro nepromijenjenom diskursu iz tragičnih devedesetih XX vijeka.

Pritom, ukupna javna scena je zatrovana kičom, dnevnom politikom i primitivizmom koje su vladajuće političke “elite” i prije i poslije 2020. godine prepoznale kao svoj obrazac i model javnog djelovanja.

Zato, danas imamo prilično “zapušteno” društvo u kojem, posebno mlađe generacije umjesto da budu usmjerene ka obrazovanju, preduzetništvu i ličnoj emancipaciji sve više se, u traganju za odgovorom na izazove budućnosti, okreću estradnoj religiji, zavodljivosti i površnosti društvenih mreža, kupovini umjesto sticanju diploma i “snalaženju” u traganju za poslovnim i karijernim uspjehom.

U tom i takvom ambijentu teško da se može suštinski izgraditi evropsko, prosvijećeno i progresivno društvo. Taj i takav defekt u kolektivnom stasavanju crnogorske društvene zajednice ostaviće prilično teške posljedice za čije saniranje će nažalost trebati jako puno vremena.

Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?

Radulović: Osjećaj “boljeg života” je stvar lične percepcije, ali egzaktni podaci ukazuju da na ekonomskom planu raste javni dug, inflacija “guta” sva nominalna povećanja penzija i plata, državni aparat i privredna društva u većinskom vlasništvu države sa brojem zaposlenih su došli do istorijskog maksimuma. Sve ovo ukazuje na opasan efekat “naduvanog balona”.

Crna Gora jeste, u odnosu na period kada je bila u zajednici sa Srbijom, po mnogim parametrima vidno napredovala, ali pogrešne privatizacije, korupcija u javnom sektoru i epidemija nekontrolisanog nefunkcionalnog zapošljavanja nagrizaju egzistencijalnu i razvojnu komponentu.

Temeljna promjena u skoro svim sferama javnih politika je stoga hitna i neophodna, a prvi korak je da čitava serija nekvalifikovanih donosioca odluka, mnogi od njih i sa “fake” diplomama, budu sklonjeni sa pozicija odlučivanja i da u Crnoj Gori napokon zavlada princip kompetencije i kvalifikacije.

Drugi i ne manje značajan momenat je vratiti na javnu scenu ljude od autoriteta, znanja i ličnog digniteta, koji su se u ovoj poplavi “skakavaca” povukli i koji će znati da postave sistem vrijednosti koji nije zasnovan na dnevno-političkom sadržaju i opskurno ličnoj percepciji o tome šta je to javni sektor i javne politike.

Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?

Radulović: Trenutna ekonomska “stabilnost” primarno zavisi od stalnog zaduživanja kojim se kupuje socijalni mir. Crna Gora je danas država koja ne stvara novu vrijednost, pritom raste disproporcija između uvoza i izvoza. Realni sektor je usitnjen i bez suštinske podrške države, koja pritom, kao u slučaju novog Zakona o privrednim društvima, skoro da ne komunicira sa njim.

Vladajuća ekonomska logika pritom, što i sama priznaje, “podgrijava” inflaciju, da bi preko povećanog priliva sredstava preko PDV-a, punila budžet, što se u savremenoj teoriji naziva “sisanje sopstvene krvi”.

Prirodno je da se onda u tom ambijentu ne može graditi osjećaj sigurnosti, kako one kolektivne tako i lične jer javno mnjenje sve više postaje svjesno dezorijentacije u vođenju kapitalnih državnih politika, bilo one koja se odnosi npr. kada su u pitanju davanje koncesija na aerodrome ili izgradnja “Potemkinovih sela” na Veljem brdu.

Ovaj “sistem” jednostavno nije sistem i zato ovo što danas imamo možemo nazivati - sistem antisistema.

Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?

Radulović: Građanski koncept države, primarno je ugrožen činjenicom da, saglasno Ustavu, građani nijesu nosioci suvereniteta, već da su to neupitno partijska vođstva koja uzurpiraju ukupnu javnu scenu, bez bilo kakve potrebe da uspostave javni – društveni dijalog sa čitavim segmentima društva: akademskom zajednicom, sindikatima, civilnim sektorom, strukovnim organizacijama itd.

Pritom klerikalni i desničarski politički subjekti “forsiraju” etnofederalizaciju Crne Gore, što je direktan put u njenu “bosnizaciju” koja neminovno vodi razgradnji ne samo građanskog društva već i same stabilnosti i održivosti države.

Koliko je sve u “sistemu” površno najbolje pokazuje činjenica da skoro svake druge nedjelje imamo prijedloge za izmjenu Ustava i da je i sama Vlada do sada četiri puta iste inicirala.

To pokazuje da ni kod ovog suštinskog i fundamentalnog pitanja nema koncepta, ozbiljnosti, studioznog pristupa, već se sve svodi na “dnevni efekat” i politički refleks.

Na sreću crnogorsko civilno društvo je i dalje vitalno, pa tako sve jače i učestalije građanske inicijative, nevladine organizacije i drugi oblici aktivnog građanstva pružaju otpor i za sada uspješno brane, Ustavom Crne Gore dobro definisani, građanski koncept crnogorskog društva i države.

Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?

Radulović: Na to pitanje je jako teško dati odgovor.

Skoro da niko ne može precizno ustvrditi kakav je npr. odnos zvanične Crne Gore prema BiH, kada se iz iste države i iste vladajuće administracije vode dvije potpuno suprotstavljene politike, gdje jedna komunicira sa Sarajevom, a druga za Banja Lukom na potpuno suprotstavljenim platformama. Skoro da je ista “politika suprotnih smjerova” zastupljena kada je u pitanju odnos prema Kosovu ili Hrvatskoj.

Odnos prema Republici Srbiji zasniva se isključivo u personalnom odnosu prema predsjedniku te države, koji je uzurpirao sve segmente vlasti, i u toj ravni dominira servilnost.

Iza te “strategije” se krije ili strah ili značajana finansijska sredstva koja se distribuiraju sa te adrese ka pojedinim političkim i medijskim centrima sa ciljem preuzimanja poluga crnogorske ekonomije i infrastrukture.

Uz sve navedeno, sve više je zastupljena teza o “matičnim državama”, iza koje se, više nego očito, kriju lukrativni interesi, dominantno finansijski.

U tom i takvom ambijentu skoro da je nemoguće govoriti o strukturiranoj, jasno definisanoj i promišljenoj politici prema susjedima, što konstantno proizvodi “varničenje”, što niti u jednom slučaju nije od interesa za državu Crnu Goru i njene građane.

Stoga, neophodno je uspostaviti jasnu i konzistentnu politiku prema susjednim državama i narodima i povratiti državni dignitet i ozbiljnost u politici dobrosusjedstva, koja priliči Crnoj Gori i Crnogorcima koji se ne odriču, u teškim vremenima, svog imena i svoje države.