Šerbedžija: Uvijek pomagao studentima da dođu do svoje slobode, svako od nas ima nešto interesantno u svom biću

Pjesnik i muzičar Rade Šerbedžija je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E kazao da je uvijek učio studente da budu plemeniti, dobri, blagi, oštri, jaki, revolucionarni i svoji, dodajući da im je uvijek pomagao da dođu do svoje slobode, jer smatra da svako od nas ima nešto interesantno u svojoj unutrašnjosti, biću i fizionomiji.

Jedan od težih koncerata u njegovom životu, kako je kazao, je bio nedavni koncert u Nikšiću, a sve radi oporavka od operacije kuka, i pretjerivanja sa vježbama u teretani.

Za sebe kaže da nije pravi muzičar, iako pravi muzičari vole sa njim raditi zbog pravog osjećaja prijateljstva prema ljudima.

- Ima koncerata koje radim sa, vjerovatno, najvećim muzičarima trenutno na ovim prostorima, sa Miroslavom Tadićem, Vlatkom Stefanovskim…Muzika je moj hobi! Od ranog djetinjstva sam pjevao, posle sam sa Arsenom Dedićem, on me uveo, zapravo, u poluprofesionalni, sa moje strane, način bavljenja muzikom, jer sam išao sa njim na koncerte, sve moguće, i on me učio, na neki način, kao mladog dečka, jer sam imao 20 godina kad me pozvao prvi put da budem njegov gost, i bili smo prijatelji od mladosti moje - kazao je Šerbedžija.

Ističe da je imao sreću da sa tako jednim velikim čovjekom druguje i nauči mnogo od njega.

- Inače on nije volio kad glumci pjevaju, rekao je Rade nešto malo, svi ostali ništa, zezao se s tim stvarima, nije on doslovce tako mislio - kazao je Šerbedžija.

Njegova prva i najjača umjetnost je gluma, podsjeća Šerbedžija, teatar, film, televizija i to je ono za šta osjeća da je najpodesniji i naspremniji.

- Vjerovatno sam svojim životom, svim tim filmovima koje sam radio, i teatrom, dokazao da je imalo smisla da se bavim tim poslom. Ovo je sve usput, iako je, poslije nogometa, za koji sam imao najviše talenta, od svih ovih talenata, knjiga i pisanje bilo na drugom mjestu u mojoj mladosti. I stalno sam kao mlad, već od svoje četrnaeste, petnaeste godine, uvijek maštao da ću jednog dana studirati književnost, i da ću jednog dana, nijesam bio toliko ohol da kažem biti pjesnik ili književnik, nego da ću se jednoga dana baviti literaturom, možda biti profesor, ili novinar, ili bilo šta što je blisko pisanju, jer sam uvijek dobro pisao i imao najbolje zadatke u razredu - ističe Šerbedžija.

Kako kaže - savjete ne daje čak ni svojim studentima, jer je pravi profesor ne onaj koji uči učenike nego onaj koji uči od svojih učenika.

- Ja sam zaista doživio, i shvatio da je Sokrat u pravu da se uči od učenika, i najistinitiji teatar, najbožanstveniji teatar i upošte umjetnost te vrste je akademija i rad sa mladim ljudima, ono što dobiješ od njih ono što ja njima dam. Nikad nijesam davao savjete tipa e sad glumi ovako, učio sam ih da budu plemeniti, da budu dobri, da budu blagi, da budu oštri, da budu jaki, da budu revolucionarni i da budu svoji - naglasio je Šerbedžija.

On je kazao da je uvijek pomagao studentima da što prije dođu do svoje slobode jer, kako smatra, svako od nas ima nešto toliko interesantno u svojoj unutrašnjosti, u svom biću, pa čak i u svojoj fizionomiji.

- Nije Robert De Niro najdivnija fizionomija glumačka, kad bi čovjek razmišljao, ima toliko zanimljivijih, naročito sa ženske strane gledanja, glumaca, ali De Niro ima to nešto svoje. Tako svako može biti od vas, govorio sam svojoj djeci, svako može biti Robert De Niro, ako uspije da dođe do svoje slobode i da ono što ima, to je jedno silno bogatstvo koje svi mi imamo, i posebnost, ako uspije da dođe do toga, i da hrabro to pokaže, kome već, svijetu…- zaključio je Šerbedžija.