„Nova Nora“: Putujući kroz sebe dolazi do nove sebe

Promocija romana autorke Slavice Perović  „Nova Nora“ upriličena je sinoć na regionalnom festivalu knjiga i pisaca Buka. Proces pisanja romana, objašnjava Perović u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, vjerovatno počinje kontemplacijom, kaže ona, opservacijom, i nekom, kako kaže, dalekom idejom.

- U početku je neki tekst, tekstić, pa se onda to širi, razgranava, pa vi razmišljate šta bi to moglo da bude u konačnici imate jednu ideju šta biste htjeli da kažete. Ja sam oko mojih romana tu jednu makro ideju razvijala, tako da su moja tri romana oko neke tri glavne teme bile sadjenuta. U romanu Life Lift sam pisala o hipokriziji, pisala sam o licemjerju. Bilo mi je strašno interesantno kako živjeti i plivati u moru laži, da se razumijemo, pristojnost uvijek nalaže malo laži. Da ilustrujem, kad vas neko pita kakva mi je frizura danas, vi ćete reći divna, vjerovatno, iako nije toliko divna. I onaj čuveni vic kad žena pita muža je li debela, nikad neće reći jesi, nego će reći ne. E to su te male, nevine laži. Znači svijet bi se raspao kad bismo stvarno govorili istinu. Međutim, istinu morate da kažete sebi, o istini morate da pišete, licemjerje je bila moja jedna velika tema, jer mislim da je u nekim situacijama koje sam ja opservirala, u nekim pojavamakojima sam svjedočila, to je bila prosto metastaza, i onda je to bio jedan veliki poticaj da o tome pišem, dovoljno moćan da posvetim roman koji se zove Life Lift - rekla je Perović.

Roman Life Lift je bio u najužem izboru, prisjeća se Perović, za NIN-ov roman godine, i bila je, kako kaže, presretna tom nominacijom.

Napisala je roman po njenom iskustvu kad se skoči i padobran se srećom otvori, navodi ona, ali ne samo da se otvorio, istice ona, to je bio jedan divan početak.

- Roman ,,Nova Nora” je najmanje lično iskustvo, to je prosto, ono što sam rekla maloprije, jedna opservacija, jedna kontemplacija, razmišljanje na neke teme, i vaša potreba da to uobličite na jedan umjetnički način. Na umjetnički način onako kako vi razumijete umjetnost, onako kako razumijete da treba spisateljstvo da izgleda. Ja sam podignuta na nekim vrlo strogim uzorima, na nekim vrlo strogim principima, na jednom vrlo jasnom kanonu šta treba da znači roman, i šta roman jeste, jer mene, prvenstveno, roman interesuje, a onda sve ostalo u tom jednom stilu. I,  onda sam u svom ličnom naporu pokušavala da dostignem te neke uzore, ne nikog konkretno, nego prosto postavljene standarde umjetničkog izražavanja, a da pritom ispričate neku priču, jer je u knjizevnosti bitna priča, jer vi oko jedne priče, koja može biti cilj za sebe, ali može biti i ono što želite da kažete. Vi, ustvari, nanižete sve one druge slojeve, poruke, ili iščitavanja, koje u stvari želite, a to je da književnost nekome nešto znači, eventualno da ona nekome nešto poručuje, eventualno, kao što je Nikola Nikolić sinoć rekao na promociji, da ona nekom nešto poučno kaže, može čak i to, iako je to najmanja funkcija književnosti. Književnost, obično, ne podučava, ona je negdje, na nekim estetskim nivoima, nije na edukativnim, ali može da ima i tu jednu komponentu - poručila je Perović.

Za sebe kaže da je anglista, te da je imala i predivne profesore koji su joj predavali književnost, i svi koji su bili u tom nekom skupu, ističe ona, od Šekspira pa do modernijih, Džejmsa Džojsa, Virdžinije Vulf, ali i novije  britanske pisce,  poput Džulijana Barnsa s oduševljenjem čita.

Ibsenova Nora je metafora za ženu koja je postala svjesna sebe, objašnjava Perović, kaže se i da je Ibsen istjerao ženu iz kuće i onda su cijeli vijek stvarani scenariji kuda je to Nora otišla.

Njen roman Nova Nora, objašnjava Perović, nije nova u odnosu na Ibsena, već je nova u odnosu na sebe, putujući kroz sebe, kako kaže, dolazi do nove sebe.

- Niko nije rekao da bi Nora mogla da smisli nešto što je dobro za nju, neki scenario gdje će ona doći k sebi, neku samosvijest da postigne, i da zaista, ne sama, nego sa mnogo drugih Nora, napravi nešto što će biti nova svijest, što će biti neki pokret, što će konačno biti neki feministički pokret, što će biti jedna osviještenost žena, i što će konačno biti naša sadašnja, današnja žena, koja ima mnogo blagodeti od onoga što je Nora, inicijalno uradila tada. E ta Nora je, na neki način bila meni inspiracija. Mene je interesovalo koliko, na neki način, današnja žena, a svaka žena u mom romanu može da bude neka Nora, koliko se ona odmakla od te inicijalne Ibsenove Nore, koliko se društvo odmaklo, emancipovalo, koliko svaka pojedinačna žena, na neki način, postala nova Nora, u onom smislu samosvijesti, svijesti sopstvenih mogućnosti, svojih prava, svojih stremljenja, svojih želja. Konkretno, moja Nora, koja se samo malo referira na tu Ibsenovu Noru, ali se referira na taj jedan osnovni način, je Nora koja putuje kroz sebe - zaključila je Perović.