Književnost koja razotkriva svijet: Krasnahorkai u fokusu trećeg dana Festivala

Stvaralaštvo dobitnika Nobelove nagrade za književnost za 2025. godinu, mađarskog pisca Lasla Krasnahorkaija, predstavljeno je sinoć na Međunarodnom festivalu književnosti Podgorica 2026. O jednom od najznačajnijih savremenih književnika govorile su Anđelka Nastić iz Saturna i Tamara Krstić iz Blum izdavaštva.

Krasnahorkai je u žižu javnosti dospio zahvaljujući filmu „Satantango“ mađarskog reditelja Bele Tara, kultnom ostvarenju nastalom prema istoimenom romanu. Govoreći o autorovom književnom svijetu,  bilo je riječi o njegovom razumijevanju pojma apokalipse različitom od onoga što se pod tim pojmom podrazumijeva u biblijskom kontekstu.

- Pisac se vraća grčkom korijenu riječi, prema kojem apokalipsa znači otkrivanje, odnosno skidanje vela. Zbog toga Krasnahorkaija ne treba posmatrati kao pisca kraja svijeta, već kao pisca razotkrivanja svijeta. Ne treba da očekujemo kraj, kraj je već počeo. Nobelov komitet prepoznao je u njegovom djelu "intenzitet apokaliptičnog užasa", ali i sposobnost da pokaže ono što umjetnost čini neuništivom. Umjetnost je ono što ostaje i što može predstavljati proplamsaj nade - istakla je Nastić i osvrnula se na autorov prepoznatljiv stil, posebno njegove duge, složene rečenice.

Njegova rečenica je, kako je rekla, apokaliptična. 

- Duga i složena rečenica postaje dio svijeta koji Krasnahorkai opisuje - svijeta u kojem se red neprestano raspada, a čovjek pokušava da pronađe smisao unutar haosa - istakla je Nastić.

Ona je naglasila da, iako je Krasnahorkaijev svijet mračan, u njegovoj prozi postoji i prostor za humor.

- Njegova proza ne govori samo o kraju, već pokušava da razotkrije ono što se nalazi ispod površine stvarnosti - svijet koji se već raspada, ali u kojem umjetnost i dalje pronalazi način da opstane - zaključeno je u razgovoru.

Roman "Na brodu Bijele Rade", crnogorske autorke Marijane Zečević, okupio je veliki broj ljubitelja pisane riječi na Festivalu književnosti. Roman obuhvata širok vremenski period, 19, 20, i 21. vijek i prava je poslastica za ljubitelje istorije, objavljen je u izdanju Udruženja književnika Crne Gore. 

- Inspiracija je bila sve što je naše nasljeđe, preci, svijest o korijenima, moje odrastanje, djetinjstvo, sve što se taložilo u meni. Roman je iz objektivne stvarnosti prosto prešao u djelo - kazala je Zečević na predstavljanju.

Ona je dodala da joj je motiv bio da oživi duh tipične jugoslovenske porodice. 

- Ovo je porodični roman s elementima istorijskog, prihološki, pa i filozofski, čak. Opseg događaja prikazuje iskrenu i originalnu tematiku karaktera i tema iz jednostavnog svijeta. Ulazite u mir, svijet impresionističke idile, do momenta kada se dešavaju neki neočekivani događaji i sudbinu junaka dovode do borbe sa neminovnostima života i same bolesti. Brod teče od mirne vode do plime i osjeke - pojasnila je autorka.

"Priroda, duša i sreća: Temelji epikurejske etike”, filozofska studija autora Ivana Nišavića, predstavljena je u Podgorici. Knjiga se bavi temama koje su važne za našu savremenost, istaknuto je na promociji.

- Više od tri, četiri godine ima kako je objavljena ova knjiga. Naime, ovo je drugo izdanje, koje je objavljeno krajem prošle godine. Međutim, ovo je prvi put da se promocija dešava u Crnoj Gori, a posebno mi je drago što je izdanje potpomoglo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore - istakao je na predstavljanju autor knjige.

On je dodao da su teme kojima se bavi poprilično stare. 

- Vrlo lako možemo reći da su demode, meni se čini da je to skroz suprotno, ukoliko se predstave na način koji je danas relevantan. U današnjem vremenu, u načinu na koji živimo, u ovo neuhvatljivo doba, ove teme dobijaju na značaju, kao nešto na šta bi i te kako trebalo da obratimo pažnju - pojasnio je on.

Ova knjiga je promišljanje jednog čovjeka o čovjekovim potencijalima, koji, nažalost, vrlo često ostaju neostvareni, ocijenjeno je na predstavljanju.

- Individualizam je jako bitan, mogućnost čovjeka da oblikuje život da bude smislen, bez straha. Epikurejstvo izbavljuje čovjeka, čini ga potpuno slobodnim, ali i potpuno samim i izloženim - zaključio je Nišavić.

Treći dan Festivala zaključio je crnogorski diplomata, političar i intelektualac, Miodrag Lekić, svojom zbirkom eseja, zapisa i analiza pod nazivom „Na istoku Zapada i zapadu Istoka“. Dualitet sintagme, prisutan je u naslovu, a nemoguće je tumačiti oba pojma bez osvrta na prošlost, rečeno je na promociji.

- Nisam neko ko ima iskustvo u džepu. Ne postoji precizna, fatalistička granica između istoka i zapada, pojmovi  su u upotrebi, ali, valja se snaći, pa i naše mjesto tu odrediti. Radi se o temi koja se može definisati kulturološki, civilizacijski, dok neki pojednostavljuju, posmatraju to politički - zapad je moć, NATO pakt, pa tu dolazimo do apsurda da je Sjeverna Koreja istok, Južna Koreja zapad i sl. Linija je nesporna na relaciji  Evropa - Amerika, danas se govori o dva zapada, dosta je velika razlika između Evrope i Amerika, ali i velika veza. U Americi je stvorena nacija, homogena, patriotska, postali su drugačiji. Podjele su ipak relativne - pojasnio je Lekić.

On je kazao da pamti različita poimanja zapada.

- Pamtim, u tim ideološkim fazama, kada se govorilo o trulom zapadu, bio je dekadentan, itd, a uhvatio sam i obožavanje zapada. Ti ljudi nisu impresionirani onim nespornim kvalitetima koje zapad krase kao što su racionalnost, odgovornost, radna disciplina, već sve svode na prolazne službe, pojedince koji pokušavaju da od Crne Gore naprave protektorat. S druge strane, istok nije lako definisati, na kraju krajeva Rusija je jedna komplikovana priča, jer je Evropa dijelom, pa i u kulturnom dijelu. Ima raznih pristupa, nema te fatalističke granice... - kazao je autor.