Kako je iz Morače gledala „Lovišta samoće“

Čovjekov život može da bude i lov. Čuva se da ne bude ulovljen a sa druge strane sam želi da je lovac. Tako lov postaje metafora za odnose među ljudima i za zajednicu koja ga okružuje gdje su jedni lovci a drugi lovina. Slova romana su jednim dijelom nastajala u zavičajnoj Morači pa je lov na selu sa prirodom i običajima dok se gradu pojavlju drugačiji oblici „lova“. On se pojavljuje kroz službe, potrage, špijunažu i organizovane tajne moći...

Ovo je dio poruka iz razgovora kojeg su vodili Snežana Šćepanović-Đurasović, profesorica crnogorskog jezika i Dragana Tripković, koja potpisje dramaturgije, scenarije, poeziju a sada i svoj prvi romam „Lovišta samoće“. Promocija je održana na Trgu boraca u okviru ovogodšnjih programa festivala „Korifej“, piše Pobjeda. 

Šćepanović-Đurasović naglasila je da se roman kritički osvrće na bahatost političkih elita kao i na izazove objektivnog novinarstva u Crnoj Gori gdje istina često ima kratak rok trajanja.

- Prepoznatljivi lirski uzraz prožima roman i daje mu posebnu atmosferu. Izabrana simbolika lovišta je izuzetno snažna jer priča o svijetu koji nas okružuje i gdje smo ili lovci ili oni koji se love. Tu je i motiv zmije kao simbol prijetnje i preobražaja. Sve to donosi duboku poruku o moralnim dilemama i potrazi za pravdom - kazala je Šćepanović-Đurasović.

Zavičajna kuća u Donjoj Morači u doba korone bilo je mjesto đe su se desila prva slova „Lovišta samoće“.

- U tom prirodnom ambijentu bilo je daleko manje izolacije od one koju je epidemija „naređivala“, pa je autorka počela da se „druži“ sa novinarkom čija se potraga o regionalnoj aferi korupcije, prepliće sa njenim putovanjem. Na dva plana se bazira roman, ruralnom u Morači i urbanom u Podgorici a junakinja bježi iz grada i tako otvara pitanja identiteta, korijena, odnosa prema prirodi - istakla je Dragana Tripković pominjući svoju vezu sa Moračom i Kolašinom.

- Bavila sam se ja i do sada prozom ali to nije bila forma romana. Roman traži posebnu disciplinu sa posebnim promišljanjem književnosti. Moj prvi roman je priča o bijegu a okosnica je afera koja bila aktuelna u doba pandemije o trgovini medicinskim preparatima koja se dešavala u regionu. Htjela sam da ispititam dokle može dovesti istraživanje savremenog trenutka i dokle u tome može stići novinar, pisac ili bilo koji umjetnik kada tumače vrijeme u kojem živimo - kazala je Tripković.

Dugogodišnje novinarsko iskustvo koje je prevashodno imala u kulturnim rubrikama, pomoglo joj je da oblikuje novinarku kao glavnu junakinju romana. Njen lik u prvi plan dovodi pitanje istine u medijima. Istina ima različite verzije i tumačenja pa se često nalazi negdje između.

- Potraga za konačnom istinom u romanu je osuđena na propast. Uz gorak ukus ostaje i potreba da čovjek vjeruje sopstvenom osjećaju za istinu i da razumije sve oko nje. Korupcija se različito tumači, predstavlja, ali je potrebno tragati za istinom izmeđuu različitih definicija i interesa.Vjerovala sam i vjerujem u snagu novinarske riječi. Postoji objektivno novinarstvo koje ne bi trabalo da je vođeno politikom i novcem ali ni u takvom novinarstvu istina nije uvijek jednostavna i jednoznačna - kazala je Dragana Tripković.

Kaže da njena „Lovišta samoće“ nije prvenstveno roman o pandemiji iako donosi tu atmosferu i kroz lična i kolektivna iskustva govori o društvu opterećenom pohlepom, korupcijom, nepravdom. Preporučuje i ne želi da njena priča bude isključivo pesimistična. Želi da vjeruje u demokratiju i slobodu i nada se da će Crna Gora ostati poštovana i prepoznata evropska zemlja.