Đurović: Najgore što muzici može da se desi jeste da ostanemo ravnodušni i da je uopšte ne čujemo
Sa svega 19 godina imala je prvo dirigovanje na Cetinju, sa horom „Stanko Dragojević“, i od tada je ostala u poslu koji donosi mnogo odricanja i stresa, ali i predivnih trenutaka zbog kojih bi ponovo izabrala da bude dirigentica, kazala je u emisiji „Srećan dan“ na Televiziji E profesorica i dirigentica Zoja Đurović.
Zadatak muzike je da izazove emociju, kakva god ona bila, smatra Đurović.
– Najgora stvar koja muzici može da se desi jeste da ostanemo ravnodušni, da nas ne dotiče i da je uopšte ne čujemo – kazala je.
Dodaje da, ni nakon mnogo godina provedenih u muzici, nikada nije požalila zbog izbora profesije.
– Opet bih izabrala isto. Volim svoj posao, iako on donosi mnogo odricanja, mnogo stresa i mnogo fizičkog rada – rekla je Đurović.
Govoreći o radu sa učenicima, istakla je da je danas izazovnije nego ranije motivisati djecu, ali da su oni i dalje nepresušan izvor inspiracije.
– Danas pogotovo nije lako raditi sa đacima, jer nijesu toliko motivisani kao nekada kada sam ja bila učenica. Ipak, đaci su nepresušan izvor inspiracije i sa njima je divno raditi. Kada sam se oslobodila nekih predmeta, poput solfeđa koji sam predavala 33 godine, ostao mi je hor. Pored srednjoškolskog hora, sa kojim ću sljedeće godine obilježiti 30 godina otkako sam ga preuzela, imam i hor niže muzičke škole, od sedmog do devetog razreda – kazala je Đurović.
Govoreći o tremi, ocijenila je da je ona često oblik odgovornosti i svijesti o tome da posao mora biti dobro pripremljen.
– Trema postoji kroz učenje, studiranje ili vježbanje klavira, ali kada počnem da dirigujem, ona nestaje, jer znam da sam uvježbana i dobro pripremljena – rekla je.
Prema njenim riječima, važno je i kako se učenik ili student snađe kada dođe do nepredviđene situacije tokom izvođenja.
– Dešava se da nešto dobro pripremite, pa vam u jednom trenutku jednostavno stane misao. Meni se dešavalo da sviram Baha, dođem do posljednjeg takta i „stane mi mozak“. Nijesam stala, improvizovala sam, pa se sjetila i završila. Student i đak moraju znati da se snađu. Takvu djecu najviše cijenim. Nema laganja – ako nijesi naučio, reci – zaključila je Đurović.