Drugi dan Međunarodnog festivala književnosti: Od kineske kaligrafije do malteške književnosti

Radionica kaligrafije, najstarijeg kineskog pisma, održana u organizaciji Instituta Konfucije, otvorila je drugi dan Međunarodnog festivala kmjiževnosti Podgorica 2026.

- To kinesko pismo potiče iz davnina. Prvobitno su je pisali na drvetu i za svaki znak bi uzimali znak iz prirode i pretapali ga u kaligrafiju. Danas kaligrafija predstavlja umjetnost koju izučavaju ne samo Kinezi već i ljudi iz cijelog svijeta - kazala je stručna saradnica iz Instituta Konfucije Tamara Bulatović.

Posjetioci festivala bili su u prilici da se upoznaju ne samo sa kaligrafijom, njenim tradicionalnim tehnikama već i sa vještinom papper-cutting, te da isprobaju tradicionalni kineski čaj od jasmina.

- Paper cutting je vještina koja zauzima poswbno mjesto u srcima svih Kineza. Tom vještinom oni iskazuju ljubav prema karakterima, prema prirodi, prema svemu onom što ih okružuje. Obično su ti papiri crvene boje, jer simbolično crvena boja za njih predstavlja sreću, zdravlje i blagostanje i mogu se vidjeti tokom njihovih najznačajnijih praznika - kazala je Bulatović.

Program je nastavljen promocijom francuskog izdanja knjige Milice Šćepanović „Kolijevka i druge priče“. Prije dvije godine knjiga je originalno ugledala svjetlost dana, na crnogorskom jeziku, i, evo sada, prevedena je na jeziku Molijera, i predstavljamo vam je baš na Svjetski dan prevodilaštva, istaknuto je na promociji.

Knjiga se sastoji od šest priča, kroz koje se prožimaju fikcija i stvarnost.

- Priče su izolovane, možemo ih čitati bilo kojim redom, prisutna je ta romaneskna dimenzija, povezane su sve jednom niti. Dominiraju ženski likovi, povezani, što zbog teških sudbina, što zbog geografije, jer sve junakinje potiču iz kolašinskog kraja - kazao je moderator Miloš Avramović.

A, koliko u stvari u njenima djelima ima istinskog, odnosno, što joj je poslužilo kao inspiracija?

- Kada živimo u društvu gdje postoje selektivni abortusi ženske djece, ulazimo u učionice u kojima preovladavaju dječaci, osjećamo uticaje patrijarhalnog jarma, ne preostaje ništa drugo već da počnete da pišete i da to uđe u vaše tekstove. To počne od anegdote ili nekog svjedočanstva, i onda priča se ispreda dalje, jako je teško povući crtu šta je imaginarno, šta stvarno, na kraju krajeva to nije važno, jer je važno da se čitalac identifikuje sa tim i da povjeruje - kazala je autorka knjige.

I roman „Spavaj sad, o spavaj sad“, kao i zbirka poezije „Moje drago telo“, nagrađivanog malteškog autora Imanuela Milfsuda, predstavljeni su pred podgoričkom publikom drugog dana Festivala.

Riječ je o jednom od najznačajnijih savremenih malteških pisaca, ovogodišnji dobitnik Homerove medalje, a prevedeno je sedam njegovih knjiga na srpski jezik, u izdanju Trećeg trga, istaknuto je na promociji.

U romanu „Spavaj sad, o spavaj sad“ Milfsud vodi nas kroz niz naizgled nepovezanih priča: o zabranjenim ljubavima, usamljenosti, žudnji i ljudima koji tek u snu otkrivaju svoje pravo lice. S druge strane, njegova zbirka „Moje drago telo“ je u stvari ništa drugo do tragalačka poezija koja istražuje ljudsko tijelo i prostor oko njega, bilježeći prolaznost, bolesti i samoću.

- Moje malo ostrvo je centar Mediterana, gdje se susrijeću različite kulture i ovo je uticalo na sve aspekte naše kulture. Veoma smo mali i to ne ne može osporiti. Kad neko od nas osvoji internacionalnu nagradu, to je pravo iznenađenje, jer smo navikli da nismo bitni, da smo beznačajni, kako u sportu, tako i u ostalim sferama. Pišem na maternjem, a njime govori samo 700.000 ljudi - pojasnio je autor na predstavljanju.

Roman „Spavaj sad, o spavaj sad“, bavi se, ne samo problemom sna i nesanice, već i budnog sanjanja i želja.

- Malo spavam, srećom, jer većinu noći provodim pisajući. Veoma sam bio zainteresovan različitim nivoima sna, šta nam se dešava, našem tijelu, i da li je ta osoba ista osoba dok spava, ili postaje nešto drugo, i, uopšte kakvi su naši rituali pred spavanje - pojasnio je književnik o inicijalnoj inspiraciji iza romana.