Dedić: „Boli pjesme kraj“ je knjiga u kojoj su istinite priče o ženama koje su sačuvale i porodicu, i kuću, i zemlju, a tek poneka i samu sebe

Pred svaku promociju ima samo jedno pitanje - da li će doći ljudi? Nije sujetna, ali je željna susreta sa publikom, svojom čitalačkom publikom. Prilikom promocije se trudi da to ne budu samo susreti sa čitaocima, već da im priušti lijep ambient sa puno cvijeća, da bude lijepa muzika, vino, tako da i posle same promocije bude jedno dobro veče - kazala je za Srećan dan, na Televiziji E, književnica Vesna Dedić. 

Na terasi hotela Berane održana je promocija knjige „Boli pjesme kraj“, autorke Vesne Dedić, koja je, kako ona kaže, kad je vidjela da je sve puno, da ima mnogo djevojaka, dama i po koji gospodin, bila jako srećna. 

- Kada se baviš nekim javnim poslom želiš da to bude smisleno. Mi danas živimo u vremenu raznih popularnih bez radne knjižice i bez zanimanja. Kada uživaš popularnost sa radnom knjižicom i sa osjećajem da sve što radiš vrijedi u srcima nekih gledalaca i čitalaca, onda ti je puno srce. Dama koja je donijela svih mojih sedamnaest romana na potpis se beskrajno izvinjavala. Ja sam rekla ne: meni je srce puno, ja sam presrećna. Nema mnogo ljudi da su napisali sedamnaest romana u posljednjih četrnaest godina, a da postoji hiljade i hiljade žena koje ih imaju svaki. Kada dobijem putem instagrama iz neke porodične spavaće sobe sliku gdje su na polici vide svi moji romani, ja sam istinski srećna - rekla je Dedić.

„Boli pjesme kraj“ je knjiga o ženama iz regiona, istinite priče o različitim životnim situacijama, i po mišljenju autorke, svako ima u porodici neki primjer žene, koja je u najtežim okolnostima, kako kaže ona, umjela da sačuva porodicu, i kuću i tek poneka i samu sebe.

- Ono što sam ja željela ovim romanom je da pokažem tu snagu, a da pokažem ženama i kako da sačuvaju same sebe. Mnoge su, i majke i sestre i snahe, uspjele da sačuvaju i djecu, i zemlju, i muža, ali su izgubile sebe. Ja se bavim posljednjih desetak godina tom temom - kako sačuvati sebe, a ostati dobra i svima drugima. Mislim da sam u ovom romanu, zahvaljujući tim istinitim pričama koje su mi se pružile i koje sam ja imala priliku da lijepo dramatizujem i sklopim u jednu poetsku sliku, to uspjela. Roman je vrlo tragičan. Ono što je meni bilo važno, što kada se sklope korice svaka čitateljka osjeti zaista radost i negdje počinje neke stvari u svom životu da posmatra iz nekog boljeg ugla - poručila je Dedić. 

Književnica kaže da ima puno pjesama čiji kraj je boli, kako kaže, naročito posljednjih šest godina otkako joj ćerka u inostranstvu. 

Prije tri godine, sagovornica emisije Srećan dan, je bila gošća Biblioteke na Cetinju odakle nosi snažne impresije, pa bi, kako każe, voljela da češće bude gost crnogorskih biblioteka.

- Nijedna više biblioteka iz Crne Gore me nije više zvala. Što je dosta čudno, jer sam ja i dalje jedan od, a ponekad i najčitaniji, pisac u regionu. Ni jedan kulturni centar. To mi je baš krivo, a voljela bih da imam promociju i u Podgorici, Nikšiću, Kotoru... Privatno ponekad neko organizuje, ja se uvijek odazovem, a voljela bih da i u Crnoj Gori budem priznata kao književnica, onoliko koliko sam priznata u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Jesam po tiražu! A voljela bih i da me nekad pozovu u neku biblioteku! Zovite me, nije meni teško da sjednem u kola i da vozim - zaključila je Dedić.