Brnovići dokazuju da tradicija može biti živa, savremena i vrijedna budućnosti

U vremenu kada tradicionalni zanati nestaju pred naletom industrijske proizvodnje i ubrzanog načina života, porodica Brnović dokazuje da tradicija može biti živa, savremena i vrijedna budućnosti, poručeno je sa svečanosti povodom 150 godina očuvanja vještine izrade čuna.
Ministarka kulture i medija, Tamara Vujović, naglasila je da vještina izrade čuna pripada tradicionalnim zanatskim znanjima, čija se složenost najbolje razumije kada se sagleda cjelina procesa.
- Od izbora i poznavanja odgovarajućeg drveta, razumijevanja njegovih svojstava i načina obrade, preko vladanja alatima i tehnikama, do poznavanja konstrukcije plovila, njegovih proporcija i stabilnosti- pojasnila je Vujović.
Istakla je da tradicionalni zanati predstavljaju posebno osjetljivu oblast nematerijalnog kulturnog nasljeđa, a njihovo trajanje zavisi od postojanja ljudi koji raspolažu znanjem cjelokupnog postupka, od mogućnosti da to znanje primjenjuju i od postojanja novih nosilaca kojima će ga prenijeti.
- Kontinuitet se ne ostvaruje prostim ponavljanjem utvrđene forme, već obnavljanjem praktičnog znanja u svakoj narednoj generaciji. U porodici Brnović taj proces traje vijek i po. Od pradjeda Stanka, preko djeda Laza i oca Blaža, do Janka Brnovića kao četvrte i Marka Brnovića kao pete generacije čundžija, riječ je o neprekinutom međugeneracijskom prenošenju jednog znanja i divne vještine- vjeruje Vujović.
Za stručnjake koji se bave zaštitom nematerijalnog kulturnog nasljeđa prenos znanja je, kako smatra, od posebnog značaja, jer tradicionalna zanatska vještina postoji kao živo znanje i živo nasljeđe.
- Prema podacima kojima raspolažemo, čunovi iz radionice Brnović među mještanima i dalje su prepoznati po stabilnosti, sposobnosti da odbijaju talase i lakoći vožnje. Zbog toga, proučavanje ovog zanata zahtijeva da se tehnika izrade posmatra zajedno sa funkcijom plovila za koje je nastala. Treba razumjeti vezu čuna i ovog predivnog kulturnog pejzaža- kazala je Vujović.
Vještina izrade čunova je, kako je podsjetila, 2014. godine proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, a takav status podrazumijeva i odgovornost.
- Savremeni pristup zaštiti tradicionalnih zanata zahtijeva sistematsko dokumentovanje tehnološkog procesa, alata i materijala, bilježenje stručne terminologije koju koriste majstori, pojedinačnih radnih operacija, kao i bilježenje znanja koja izlaze iz neposredne prakse- rekla je Vujović.
Porodicu Brnović, kako je kazala, godinama podržava Ministarstvo kulture i medija kroz Program zaštite kulturne baštine i vjeruje da će tako nastaviti.
- Mislim da priča starih zanata i vještina ponovo dolazi u centar pažnje i dobija na značaju. Janku i Marku Brnoviću, kao današnjim nosiocima i čuvarima ove vještine, kao i generacijama njihove porodice koje su im prethodile, upućujem iskreno poštovanje i zahvalnost za sačuvano znanje, istrajnost u praktikovanju i odgovornost sa kojom ga prenose. Želim da tradicionalna vještina izrade čuna nastavi da se prenosi u radionici, uz alat i materijal, jer se upravo tako, kao i tokom prethodnih 150 godina, čuva njena stručna, zanatska i kulturna cjelovitost- kazala je Vujović.
Ministar pomorstva Filip Radulović ocijenio je da je čun jedan od simbola odnosa čovjeka i jezera, a porodica Brnović je kroz generacije sačuvala ono što nijedna knjiga sama ne može sačuvati.
- Znanje koje živi u rukama majstora, u osjećaju za drvo, u poznavanju vode i u iskustvu koje se ne može steći preko noći. U vremenu kada tradicionalni zanati nestaju pred naletom industrijske proizvodnje i ubrzanog načina života, porodica Brnović pokazuje da tradicija može biti živa, savremena i vrijedna budućnosti- istakao je Radulović.
Važnim smatra što je tradicionalni čun prepoznat u okviru Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe.
- Time smo spojili tradiciju i savremene standarde sigurnosti plovidbe. Jer čun mora ostati ono što jeste – tradicionalno plovilo koje je dio života i identiteta Skadarskog jezera, ali istovremeno treba da bude prepoznat i u savremenom pravnom i sigurnosnom okviru- jasan je Radulović.
Marko Brnović, koji je peta generacija čundžija, ispred porodice Brnović kazao je da je porodični moto “Čun-priča koja traje” uklesan u svaku dasku, svaki god i to je 150 godina truda, znoja, ponosa, prkosa i nezaborava.
- Sve je počelo od mog čukundjeda Stanka koji je sklopio i porinuo prvi čun. Nastavili su pradjed Lazo i djed Blažo. Moram posebno naglasiti da je upravo predani odnos mog djeda Blaža prema čunu bio presudan da ovaj zanat opčini mog oca i mene- ispričao je Brnović.
Istakao je da ne osjeća samo porodični ponos, već duboko poštovanje prema tradiciji koja odbija da utihne i vjeruje da će živjeti i dalje.
- A kako i ne bih vjerovao kada je mome dvogodišnjem sinu Bogdanu već danas omiljene igračke teslica i čekić. Ovaj zanat jeste porodični, ali je čun pripadao svima nama. Neizmjerno sam ponosan što je država prepoznala ovu vještinu i zaštitila je kao nematerijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja. Neka nam je srećan današnji dan, neka živi tradicija, zanat, neka živi naš čun, neka živi Ceklin, Skadarsko jezero i naša Crna Gora- rekao je Brnović.
Diplomata Miodrag Lekić kazao je da je čun branio Crnu Goru, omogućavao život, bio svjedok istorije, radosti i tuge.
- Čun je ostao tradicionalan i dobro je što je tako. Siguran sam i svi smo sigurni da će nastaviti svoju plovidbu kroz vrijeme, istoriju na Skadarskom jezeru. Čun je bio detalj koji je bio zajednički detalj za Riječku nahiju, Ceklin, Zetu, Malesiju, Crmnicu, Šestane, Krajinu- rekao je Lekić.
Kulturna dobra, kako je istakao, suštinski izražavaju identitet nekog naroda, a priča porodice Brnović nije priča o prošlosti, već o budućnosti.
Čestitke povodom jubileja poslali su predsjednik države Jakov Milatović, gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković, a zahvalnice su uručene Ministarstvu kulture i medija, Ministarstvu pomorstva i Miodragu Lekiću.